Nadbiskup Dominique Mamberti, tajnik Svete Stolice za odnose s državama
Nadbiskup D. Mamberti: BiH je nezamisliva bez Hrvata
Autor Zoran KREŠIĆ
Foto: Marko Mikulić
Okončan je četverodnevni posjet Državnoga tajnika Svete Stolice za odnose s državama, nadbiskupa Dominiquea Francoisa Josepha Mambertija, koji je uputio nekoliko važnih, ohrabrujućih poruka, kako Hrvatima katolicima, tako i svim građanima i državi BiH. Mamberti je za konac posjeta dao intervju Katoličkome tjedniku iz Sarajeva.
Najavljujući Vaš dolazak u BiH, mediji su isticali kako je to samo uzvratni posjet na posjet ministra vanjskih poslova Svena Alkalaja Vatikanu.
P:Kako Vi gledate na to?
MAMBERTI: Došao sam, ustvari, na ljubazan poziv ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, da obavim službeni posjet i na taj način uzvratim za onaj koji je mi je on učinio u Vatikanu prošle godine. Takva razmjena posjeta jest dobar dokaz izvrsnih odnosa koji sada postoje između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine. Ipak, posjeti “papina ministra vanjskih poslova” uvijek imaju i specifično crkvenu dimenziju.
P:Današnje državno uređenje Bosne i Hercegovine plod je Daytonskog mirovnog sporazuma koji je zaustavio rat ali - danas je očito - traže se promjene i nadogradnja. U kojem bi pravcu trebalo ići?
MAMBERTI: Mislim da je to pravac europske integracije, čuvajući, međutim, posebnost Bosne i Hercegovine. To znači da za omogućavanje provođenja individualnih prava građana treba u isto vrijeme osigurati da nitko od triju konstitutivnih naroda u zemlji ne bi bio diskriminiran.
P:Gotovo svi katolici u Bosni i Hercegovini su po nacionalnosti Hrvati, koji jednako osjećaju kao i Hrvati u Hrvatskoj, ali nemaju istu Biskupsku konferenciju. Bi li, možda, Crkva u Bosni i Hercegovini bila u boljem položaju da je dio iste biskupske konferencije zajedno s Crkvom u Hrvatskoj, ili je posebna biskupska konferencija za Bosnu i Hercegovinu rješenje koje ima prednost?
MAMBERTI: Smatram da Hrvati Bosne i Hercegovine ne bi trebali ostaviti niti dojam da su strana grupa ili možda manjina. Bez njihova sudjelovanja, sama Bosna i Hercegovina bila bi nezamisliva, jer je njihov prvi doprinos, fundamentalan i odlučujući, upravo taj da promiču miran suživot drugih dvaju konstitutivnih naroda: bosanskih Srba i muslimanskih Bošnjaka. Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine ima, dakle, vlastitu specifičnost i rastopila bi se ako bi bila posvema integrirana u sestrinsku iz Hrvatske.
P:Jedna od važnijih točaka u novijoj crkvenoj povijesti naše mjesne Crkve jest Temeljni ugovor između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine, kojim je stvoren pravni okvir za djelovanje Katoličke crkve u ovoj zemlji. Smatrate li da je tako?
MAMBERTI: Ustvari, Ugovor utvrđuje pravni okvir međusobnih odnosa, posebice, regulira se pravna pozicija Katoličke crkve u civilnom društvu; sloboda i neovisnost u apostolskom djelovanju i u reguliranju područja vlastite nadležnosti; sloboda bogoštovlja i djelovanja na kulturnom, odgojnom, pastoralnom, karitativnom i medijskom području. Tekst predviđa također držanje katoličkih škola svih stupnjeva; duhovnu skrb u oružanim snagama, zatvorima i bolnicama; ustanovu katoličkih zdravstvenih i karitativnih struktura.
P:Može li se u ovom kontekstu iščitati bojazan drugih vjerskih zajednica da Katolička crkva bude favorizirana?
MAMBERTI: Ti bi strahovi bili posvema neutemeljeni. Ugovor se ne protivi, dapače predstavlja razvitak dodatne pravne sigurnosti u odnosu na Zakon o vjerskim zajednicama, po kojemu se Bosna i Hercegovina obvezala da će priznavati i poštivati vjersku slobodu svakoga pojedinog građanina i načelo jednakosti pred Zakonom o vjerskim zajednicama. Dapače, on bi mogao poslužiti kao uzor za sklapanje sličnih ugovora, pomažuću toliko željeno vjersko pomirenje na balkanskom području.
P:Nedavno je apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini mons. Alessandro D’Erico, govoreći svećenicima na svećeničkom saboru, rekao da trebaju prepoznavati znakove nade u ovoj zemlji, a jedan od najvećih je svakako Temeljni ugovor. Što bi se još konkretno moglo učiniti da naša nada bude vidljiva?
MAMBERTI: Mislim da s jedne strane trebate vrednovati doprinos koji Katolička crkva daje identitetu i životu zemlje i, s druge, živjeti kao pravi kršćani, to jest kao muškarci i žene koji, usprkos svim malim i zakonitim nadama ovoga svijeta, u Bogu imaju svoju veliku nadu.
