Damir Borovcak to Hrvatskim
prijateljima u domovini i svijetu
Foto: D.Borovčak
ZAVJETNA CRKVA SVETA MATI SLOBODE
- KENOTAF -
Riječ Kenotaf grčkog je podrijetla (kenos – prazan, i tafos – grob) -
simboličan grob podignut na uspomenu pokojnika čije se tijelo nalazi
drugdje. U Zavjetnoj crkvi Sveta Mati Slobode uređen je zajednički
kenotaf za 15.840 poginulih branitelja u Domovinskom ratu. I to tako da
su u kamene ploče, kojima su obloženi unutarnji zidovi - abecednim redom
uklesana njihova imena.
Što znači, na nivou simbola, taj sabir uklesanih imena svih onih koji su
za Domovinu nesebično dali ono najvrednije – svoj vlastiti život!? Što
znači prazan grob s tolikim brojnim imenima poginulih?!
Ponajprije za njihove najbliže – on znači sve! On postaje mjesto molitve,
mjesto meditacije, mjesto susreta, ako možda ne s dušama, tada sigurno
sa uspomenama koje su ostale iza njih On je mjesto individualnog,
pijeteta njihovih najbližih, njihovih prijatelja, njihovih poznanika,
ali i kolektivnog pijeteta cijele domovine, one, upravo one u čije su
temelje oni ugradili svoje kosti, svoje mlađahne živote.
Kad uđete u ovaj Kenotaf – osjetit ćete da u njemu umire i tišina! Da li
ste ikada doživjeli umiranje tišine? Tišina ne umire tako da se pretvara
u zvuk, ona se pretvara u duboki, duboki muk, u - silentium! Silentium!
I tada znajte, kad to doživite, da ćete najprije susresti duh umrlog
pjesnika, i to onoga koji je pjevao - o pobratimstvu duša u svemiru!
Da, svi ti naši branitelji onostrano predstavljaju pobratimstvo duša.
Oni su domovinski duhovni kolektivitet. Oni postaju naša svetost,
svetost koja drži stijeg slobode. O draga, o mila, o slatka slobodo -
opet je tako pjevao pjesnik. Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi..!
Svi njihovi životi, abecednim redom poredaše se uklesani u kamene ploče,
kao da su se igrali sa životom. Da, oni su se igrali sa životom, da bi
se naša djeca mogla igrati – slobodom. Kad uđete u Kenotaf, postajete
tužni, ali zbog te tuge diljem Lijepe naše – čuje se smijeh i radost
dječice.
Zato, ti putniče namjerniče, koji ćeš ući u Kenotaf, ne misli da su oni
umrli. Ne, oni nisu umrli! Oni su postali korijen života! Oni su poput
onog Kristova zrna, sjemenke, ako ne umre – neće živjeti! Ako umre –
živjet će novim životom!
Ovdje su pobratimstvom sabrane duše; braniteljske, domobranske,
čovjekoljubive, bogoljubive – one s dubosadnim kršćanskim korijenima.
One koje se lako ne predaju, one koje se lako ne lome, ako ih se i slomi
– postaju novi život i prkose novom slobodom. I tad ćete čuti pjesmu –
Rodili me da prkosim vjetru svakom, lahoru, tramontani, buri orkanu.
Kako onom slabom, jednako i jakom, i u noći mrkloj i u svijetlu danu…!
I zato, neka nitko ne dira Lijepu našu! Zauvijek i za sva vremena – od
nje prste dalje! Jer - Boj se onog ko je viko bez golema mrijeti jada…!
I ne zaboravite - imamo i pjesnike, koji će ako zatreba, i njihove mrtve
kosti pjesmom pretvoriti – u nove bojovnike!
