Kakav nerazmjer. Kaže se da je Hrvatska
visokokorumpirana država, da je na djelu hobotnica čiji krakovi sežu
od malih “špilja” u podzemlju društva, kroz sve njegove temeljne
dijelove. A kada država pokrene svoje antikorupcijske snage, sve
ubrzo završi u nerazmjeru sa senzacionalnim početkom akcija. U
posljednje dvije godine specijalizirane državne institucije – USKOK,
DORH i pripadajući odjeli policije pokrenuli su nekoliko masovnih
akcija usmjerenih na razbijanje “hobotnica”.
Brzo hlađenje javnosti
Krenulo se jako – akcijom Maestro. Cilj – Hrvatski fond za
privatizaciju, u javnosti cijelo desetljeće spominjan i smatran
epicentrom zala korupcije i nepravedne privatizacije. Stradali su
relativno veliki – tri potpredsjednika fonda, nekoliko odvjetnika i
viših savjetnika.
Predsjednici države, Vlade i glavni državni odvjetnik zajednički
istupaju javno i radosno poručuju – ovo je tek početak. Javnost
dobiva informacije da su osumnjičenici naplaćivali kavu 50.000 eura.
Da protiv svih postoje čvrsti dokazi.
Sljedeće akcije odvijaju se po istom principu. Konferencija za
novinare Mladena Bajića ili Dinka Cvitana, slavodobitno redanje
rezultata masovnih uhićenja i na kraju tvrdnja (redovito)
predstavnika policije (obično ravnatelja Marijana Benka) “za sve
imamo čvrste dokaze”.
No, ubrzo nakon uhićenja “tenora” javnost se počinje hladiti. Suci
zatvaraju vrata i istragu proglašavaju – tajnom. Zašto? Početak
sumnje. Nakon Maestra slijedi akcija kojom se udara na liječnike i
posrednike koji “namještaju” invalidnine i takve mirovine. Javnost
podržava akciju, nazvanu Dijagnoza, no opet slijedi hlađenje jer u
sudnicama traje natezanje oko dokaza koji vrijede za posrednike, no
dolaskom do razine liječnika pokazuje se da imaju manju uporabnu
vrijednost. Kažu stručnjaci da će se ovakav problem pojaviti i u
procesima protiv indeksovaca, kada se stigne do profesora.
Nakon ove, dolazi akcija Gruntovec, cilj su službenici u
gruntovnicama, koji su primali mito od odvjetnika kako bi požurivali
slučajeve izdavanja raznih potvrda. Hlađenje javnosti nastupa kada
je pokazana razina krimena – od dvjesto kuna do 3500 eura mita. Opet
nema kapitalaca. Sami “kokošari”. Akcija Indeks sada kopira dobar
dio takvog “kokošarskog” imidža.
I Bruxelles traži “glave”
Za razliku od ovih razina, akcije Maestro i istrage koje se “mora”
provoditi u RH zbog zainteresiranosti Interpola i Europske komisije,
ona o sumnji za pranje novaca u aferi Brodosplit teoretski ima
osnova za hvatanje “glava” hobotnica.
Ili barem glavnijih “krakova” korupcije. Ovdje postoji izravna veza
vrha državnih struktura prema hijerarhiji koja je osumnjičena i
optužena za korupciju. Vlada RH i njezini ministri ovdje su bili
ovlašteni za provođenje nadzora, a oni na nižim razinama nisu mogli
donositi konačne odluke o transakcijama i prodajama. Teoretski, ako
je tu bilo korupcije, koju su provodili nižerangirani, logika kaže
da su trebali “blagoslov” više rangiranih.
Praksa, nakon slučajeva Maestro i Brodosplit, kazuje da se korupcija
u Hrvatskoj, eto, ili zadržava na nižim razinama – po čemu bi
Hrvatska bila “čuđenje u svijetu ostalih država” – ili sustav još
nema snage hobotnicu uhvatiti “naviše”. Zato su tu istrage
proglašene tajnima, zato tu više nema medijskih spektakala.
No, politička elita ovdje ima više problema. Sama je senzacionalnim
akcijama pokrenula glad puka za pravdom i uništenjem korupcije, da
bi bili spremni javnosti žrtvovati tek – kokošare. A glad jača.
Drugi je, sve veći problem, što Europljani iz svoje centrale u
Bruxellesu šalju jasne signale da su spoznali da državna vlast RH
pokušava razriješiti problem korupcije na niskoj razini.
I Bruxelles traži – “glavu hobotnice”. Jedna je prošlogodišnja
anketa pokazala da tek tridesetak posto građana misli da su
antikorupcijske akcije početak borbe protiv mita u RH, dok većina
drži da je riječ o predizbornim potezima i akcijama zbog pritisaka
iz EU. Građani RH i EU, čini se, tu dijele isti stav.