Najavljeni odlazak Zorana
Milanovića te Slavka i Ive Goldsteina na Bleiburg čovjek nipošto ne
smije gledati na isti način.
Milanović skuplja političke
bodova i pridobiva neodlučne glasače. No, nevezano na njegove motive,
njegov odlazak na Bleiburg je nešto što može u konačnici donijeti više
dobrog nego lošeg.
Kada su
Goldsteini u pitanju, potreban je oprez.
Jer, ne bave se
Goldsteini poviješću godinu-dvije, nego dugo, dugo vremena. Kroz svo to
vrijeme, uvijek su ih i jedino zanimali ustaški zločini, a Bleiburg je
bio tek usputno spomenut u njihovim člancima, da bi odmah potom njihovo
zanimanje u javnosti za njega nestalo.
Od kuda sada
odjednom ta nagla odluka o odlasku na Bleiburg, nakon što su ga godinama
samo usputno spominjali, a nikada i posjetili, moguće bi nam najbolje
objasnio skorašnji ulazak Hrvatske u EU.
Kako god mi
gledali na taj ulazak (ja osobno ne gledam baš blagonaklono), on će
pokrenuti i pitanja za koje su se naši „antifašisti“ tako zdušno trudili
da ne budu postavljana 60 godina.
Hrvatska više
neće biti dio zemlja u kojoj pravosudje štiti partizanske zločine, te
prijave protiv onih koji su ih činili zatvara u ladice i baca ključeve
istih. Svatko od nas, koji je te prijavio podnio ili je naveden kao
svjedok tih zločina, moći će vrlo glasno upitati tko je i gdje zakopao
te slučajeve, te zašto se oni ne istražuju. I to ne upitati hrvatsko
pravosudje koje i dan danas štiti udbaške i partizanske zločine, nego ta
pitanja postavljati dovoljno glasno da se čuju širom te iste EU u koju
nas guraju.
Vrlo, vrlo
nezgodno za nekažnjene zločince i njihove potomke, koji čine sve ne bi
li njihovi preci ostala upamćeni kao časni borci, a ne podmukle,
sadističke masovne ubojice i kokošari, kakvi su i bili.
I baš u to vrijeme, evo
Goldsteina, oca i sina, na Bleiburgu.
Ne zaboravimo da
je naša, hrvatska povijest, pisana uvijek od drugih. Nikada nije
napisana istinito, nikada je u biti i nisu pisali Hrvati.
I, isto tako, ne
zaboravimo da su Goldsteini povijesničari.
Pa tako, svatko
tko je Križnim putevima i Bleiburgu izgubio nekog svog, neka dobro vodi
računa o tome nakon te čuvene posjete Goldsteinovih.
Nekako mi se
čini, da će broj nevinih hrvatskih žrtava biti puno, puno manji od onog
stvarnog. Da će se masovni zločini nad civilima i razoružanom vojskom
prikazati na jedan drugačiji način, a da brojke stradalih neće ni
približno odgovarati istini.
Sumnjam da će
Goldsteini propustiti priliku da preduhitre istraživanje zločina na
Bleiburgu koje će se sasvim sigurno voditi nakon ulaska u EU.
Moguće su
zaključili kako je puno bolje da prije tog ulaska već napišu taj dio
hrvatske povijesti, kako ona prava, istinita povijest, nikada ne bi
ugledala svijetlo dana.
Još je
zanimljivije to, što Efraim Zuroff neprestano naglašava da on pojma nema
o razlogu odlaska Goldsteinovih na Bleiburg.
No, za razliku
od dosadašnjih svojih ispada u kojima nas je Zuroff učio kako se moramo
ponašati i koje pjevače trebamo slušati, ovaj put je doista prešao sve
granice.
Kaže Zuroff,
kako nisu svi mrtvi jednaki i ne zaslužuju da se prema njima jednako
postupa.
Ne znam, niti me
uopće zanima, što vjera g Zuroffa kaže po tom pitanju, ali obzirom da ja
ne nalazim za shodno mješati se u unutarnje stvari Izraela, to nije ni
bitno.
No, obzirom na
to koliko se dugo isti bavi Hrvatskom, trebao bi znati da naša,
katolička vjera uči kako je jedino Bog mjerodavan da odluči o tome koja
je razlika izmedju mrtvih, te tko i na koji način treba ispaštati za
svoje grijehe. Dakle, Bog, a ne Zuroff, bar po onome kako su mene učili
na vjeronauku.
Nadalje,
podsjetimo se da je medju pobijenim Hrvatima na Bleiburgu i Križnim
putevima bilo djece i žena, a da je i hrvatska vojska koja je smaknuta
bila razoružana, te se isto smatra ratnim zločinim u svim civiliziranim
zemljama svijeta. Za sve te pobijene ljude nikada nije održano sudjenje,
nikada se nije ustanovila nečija krivica ili nevinost, oni su
jednostavno smaknuti po kratkom postupku, čime su im uskraćena sva
njihova ljudska prava.
I tako dugo, dok
Zuroff ne izadje u javnost sa dokumentima koji potvrdjuju kako su svi ti
naši smaknuti Hrvati imali pravedno sudjenje na kojem su proglašeni
krivima, oni su nevini. Zato, što im krivica nikada nije dokazana.
Ukoliko Zuroff
nikako ne može a da se ne bavi dogadjajima iz NDH, mogao bi se
pozabaviti sa onih 28 židovskih generala HOS-a.
Što se naših
mrtvih tiče, za njih smo mi tu da se potrudimo da ne budu zaboravljeni.
Po mogućnosti,
bez da ih u povijest strpaju Goldsteini.