Kako se nesmetano može zlorabiti moć koja se dobija putem mandata, najbolje nam je pokazao posljednjih dana Damir Kajin. Koji koristi svoj položaj saborskog zastupnika kako bi progurao izvaninstitucionalno svoju političku volju.
Riječ je, naravno, o zabrani održavanja koncerta Marka Perkovića Thompsona. Koji istina, ne bi smio biti zabranjen ni po jednom zakonu, ali tko se još u Hrvatskoj drži zakona, ako je već ugrabio saborsku fotelju?
Ovdje imamo situaciju da:
1. Postoji pjevač M.Perković, koji je slobodan gradjanin, nema zabranu javnog nastupanja i ne radi ništa protuzakonito, uredno se i legalno bavi svojim poslom
2. Postoje ljudi koji rade u M.Perkovićevom timu: prateći glazbenici, manageri, scenski radnici, vozači, itd. više od stotinu ljudi koji radeći prehranjuju svoje obitelji
3. Postoji izdavačka kuća Croatia Records koja ima financijski interes od promocije albuma M.Perkovića
4. Postoje organizatori koncerta: vlasnici prostora koji na komercijalnoj osnovi ustupljuju prostor M.Perkoviću pri čemu ostvaruju financijsku dobit
5. Postoje i javni korisnici, a to su lokalni i državni proračun, koji uprihodjuju sredstva od koncerta
6. Postoji Thompsonova publika, a da se ne radi o malom broju dokazuju svi do sada održani Thompsonovi koncerti.
Sve u svemu, radi se o cijelom nizu poslovnih odnosa od kojih živi nekoliko stotina ljudi, i koji su normalni u normalnoj pravnoj i demokratskoj državi. Niti jedna od aktivnosti koje se pojavljuju u cijelom sustavu nije protuzakonita, što znači da je DOZVOLJENA.
Ali...postoji i Damir Kajin, čovjek koji više od 10 godina živi na grbači poreznih obveznika kao saborski zastupnik, koristi nebrojene privilegije, ostvaruje cijeli niz privilegiranih kontakata, jednostavno zloporabljuje položaj za koji je dobio mandat, i uz pomoć njih djeluje u pravcu neodržavanja koncerata, i na taj način oštećuje i članove tima M.Perkovića, i vlasnika prostora, i diskografsku kuću, i publiku itd.
I, ono što je najbitnije: Kajin zlorabi svoju političku moć kako bi Hrvatsku ponovno poveo u mračno doba u kojem danas postoje zabranjeni pjevači, a sutra zabranjene knjige, zabranjeno izražavanje mišljenja, a preksutra neki novi centri za preodgoj, poput Golog otoka. Doba, u kojem će naši potomci kriomice pjevati Vilu Velebitu, da ne bi poput nas, za isto dobili palicom po ledjima i zatvor.
Ova zabrana koncerta MP Thompsona neodoljivo podsjeća na vremena u kojem su nacisti spaljivali neželjene knjige, u pokušaju da ugase svaku misao koja je u suprotnosti sa njihovom doktrinom. Samo što danas, umjesto Hitlera, imamo Damira Kajina, koji se smatra, isto poput Hitlera, prozvan da odredjuje koje se pjesme smiju a koje ne slušati, te koji glazbenici mogu održavati koncerte a koji ne.
Možda se kao sljedeće Kajinu neće svidjeti pjesma “Ustani bane” pa ćemo umjesto nje svi po Kajinovoj naredbi morati pjevati “Druže Damire mi ti se kunemo” ?
Da u Hrvatskoj demokracija i sloboda izražavanja uglavnom postoji samo na papiru, opće je poznata stvar. Ono što je novo to je da se više od javnosti ni ne pokušava sakriti da demokracije nema.
Sve dok smo spremni to podnositi, šutke i povijenih ledja, raznorazni Kajini koji žive od onoga što mi plaćamo nalazit će se pozvani da hrvatskom narodu odredjuju što i koga će slušati, a kako je krenulo, moguće i što smijemo a što ne govoriti.
Možda ne bi bilo loše da svi zamislimo nad tim i upitamo što se dogodilo sa onim – „Ne slažem se sa tvojim mišljenjem, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ga kažeš?“
Hitler se s navedenim nikad ne bi složio. Kako vidimo, ne slaže se ni Damir Kajin.