PIŠIMO SRPSKI, DA NAS CEO “ADZ” RAZUME !

Ako ste kojim slučajem pomislili, poput mnogih  drugih, kako je dobro što smo se nakon rata bar riješili one nepotrebne ćirilice, koju su nas desetljećima silili učiti, a sve u ime bratstva i jedinstva, prevarili ste se.

Da ne ostanemo uskraćeni za “pismo koje život znači”  i bez kojeg se sigurno ne bi mogli smatrati obrazovanim i intelektualno osvještenima, pobrinula se Srpskohrvatsko-romska zajednica na čelu sa Dr Ivom.
Kako bi udovoljio svojim koalicijskim partnerima iz SDSS-a, Sanader je pristao da u Sporazum koji je potpisao sa istima udje i poglavlje o reformi školstva. Ono obuhvaća povratak srpskih pisaca, povijesnih osoba i političara  u škoske programe.
Za sada još nije definirano koje bi to povijesne osobe i političari bili bitni za Hrvatsku i hrvatski narod, ali kako je krenulo,  ne bi me iznenadilo da kroz koju godinu djeca uče datum rodjenja i životni put Slobodana Miloševića.
Obzirom da je gradivo o Domovinskom ratu u školama ograničeno na svega par stranica, valjda iz straha da nam djeca ne postanu previše nacionalno osvještena, ostalo je podosta mjesta za slavne srpske političare i povijesne ličnosti.
Takodjer je dogovoren i povratak ćirilice, najmanje u izborne i fakultativne sadržaje. Tako  će se već ovu godinu Ministarstvo obrazovanja dogovoriti sa Srpskim narodnim vijećem i srpskom Prosvjetom o tome kako, kada i vjerojatno, što tiše, uvesti ćirilicu  ponovno u hrvatsko školstvo.
Moguće je cijela situacija sa Jagodnjakom samo uvertira koja nas treba pripremiti na ono što tek sljedi. Jagodnjak mu tako možda dodje kao probni poligon, ako se uzme u obzir koliko se dugo vremena tamo nije učinilo ništa kako bi hrvatska djeca u hrvatskoj zemlji mogla pisati hrvatskim pismom.
A  Sanader je još jednom dokazao da Srbima nigdje i nikada neće biti bolje nego sa njim u  zajedništvu. Što se Hrvata tiče, tko nas uopće i pita za mišljenje? Bili mi zadovoljni ili ne, naše je da šutimo i divimo se potezima velikog vodje.

I pripremamo djecu za učenje ćirilice.

Tko zna, moguće nakon uvodjenja ćirilice Sanader odluči da bi naša djeca trebala učiti i romski jezik, te proučavati glasovite romske pisce, sigurno ima koji.

A uspije li Sanader izbore dobiti i treći put, nekako mi se čini da će i riječ “Zagreb” zvučati previše hrvatski i asocirati na govor mržnje. Pa bi nam se lako moglo dogoditi da se sljedom treće koalicije probudimo, recimo, u Beogradu.

Diana Majhen