Stjepan Mesić – svoj na svom

Mesićev posjet Ogulinu i Drežnici najnoviji je “biser” predsjednika koji ih je izvalio više nego svi ostali predsjednici na svijetu skupa.  Jasno mi je da se poklonio palim partizanima, pa neće se valjda klanjati palim hrvatskim braniteljima. Ali mi nikako nije jasno zašto se oni preživjeli “antifašisti” kao i njihovi bezbrojni, vječnoživući  nasljednici javno i organizirano ne klanjaju njemu.

Jer, prvenstveno Mesiću mogu zahvaliti što i dalje žive po Hrvatskoj kao slobodni ljudi, što nitko od njih nikada nije odgovarao za svoje  zločine i što nam još i nalaze za shodno soliti pamet o tome da je današnja Hrvatska nastala zahvaljujući njihovoj borbi. Izgleda su “zaboravili” kako su zatvarali i ubijali ljude koji bi se usudili samo spomenuti neovisnu, slobodnu Hrvatsku. Zanimljiva je ta kolektivna, “antifašistička” amnezija. Nitko se ne sjeća da su počinjeni zločini, nitko pojma nema o stotinama tisuća pobijenih Hrvata, nitko se više ne sjeća Golog otoka, Gradiške ili zloglasnog beogradskog CZ-a, u koje su pospremili sve one koji su govorili o slobodnoj Hrvatskoj. Danas nemaš većih Hrvata od tih “antifašista”, sve zahvaljujući amneziji.

A da ih netko slučajno ne bi probudio iz tog stanja u kojem se sve zaboravlja, brine predsjednik Mesić.

On je tu, uvijek na usluzi da zaustavi institucije svaki put kada pokušaju odraditi svoj posao. Nije bitno što pri tome radi van svojih ovlasti, nije bitno što kao predsjednik o tome daje javne izjave i utječe na javno mjenje, kada se trebaju zaštiti partizanski  zločinci Mesićeve ovlasti nemaju granica.

Evo, čitam kako se primio posla da odredi svog nasljednika. Čini mi se da Mesić preskače uzimanje svojih ljekova, pa je izgleda umislio da je kralj i da postoji neka Mesićeva dinastija, u kojoj kralj Mesić imenuje prijestolonasljednika. Ban ne može biti, to je ipak hrvatski naslov, ali bi se odlično uklopio npr u dinastiju Karadjordjevića. I to po svim mjerilima.

Brine Mesić za položaj Srba u Drežnici, kaže kako se ministarstva trebaju više angažirati, a i napraviti pritisak na državne organe. Da ne znam kako je to njegov općeniti stav prema Srbima, još bih pomislila da mu srpski rodjaci žive u Drežnici, nije da ih nema.

Nikako da se sjetim kada je Mesić posjetio hrvatske branitelje te predložio pritisak na Vladu kako bi nešto poduzela i spriječila ogroman broj samoubojstava koja se nezaustavljivo penju. Ne sjećam se ni da je posvetio vrijeme pokušaju riješavanja pitanja hrvatskih prognanika koji su izbjegli pred četničkim hordama, te danas jedva preživljavaju nakon povratka u Hrvatsku.

Ima Mesić prećeg posla. Kao što je posjet pravoslavnoj crkvi, brine ga što nije obnovljena još od 1990.g. Sve one porušene katoličke crkve izgleda da ga ni malo ne brinu, ionako nisu njegove pa što ga briga.

Sve u svemu, imamo predsjednika divljenja vrijednog. Ne znam ni za jednog drugog čovjeka koji je uspio dobiti dva mandata kao predsjednik zemlje protiv koje godinama radi, protiv koje je svjedočio na Medjunarodnom sudu u Haagu, čije je tajne arhive otvarao onako kako bi tko zatražio, te koji nikada nije pokazao ni mrvicu domoljublja.

A da je i te kako svjestan toga kakav je bio njegov “doprinos” zemlji kojoj je predsjednik, najbolje govori to što je zatražio doživotno osiguranje za sebe i svoju obitelj.

Valjda je u strahu da će mu narod, nakon isteka njegovog mandata, zahvaliti onako prema zaslugama.

Diana Majhen