Dr. Ivan Pavlović: Hrvatski političari (pro)dali su interese da bi preuzeli vlast
AutorZoran Krešić
Foto: Stojan Lasić
Hrvatski intelektualni zbor (HIZ) obilježava dvije godine od utemeljenja. Iako u javnosti i medijima nisu često prisutni, stajališta HIZ-a o društvenim pojavama i procesima proučavaju se s posebnom pozornošću. Predsjednik HIZ-a i dekan Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru Ivan Pavlović samokritično govori o dosadašnjem istupanju HIZ-a.
VL: Profesore, imate li dojam da su hrvatski intelektualci najtiši kada se usporedi cijelo područje BiH?
PAVLOVIĆ: Možda bih se mogao složiti s tom ocjenom. U turbulentnim ratnim i poslijeratnim vremenima intelektualci su zazirali ući u bilo kakve procese, a oni koji su ušli u politiku, pitanje je koliko su zadržali intelektualnost. To je problem.
VL: Osim tek čelnika dvaju HDZ-a u BiH, koji su i sveučilišni profesori, u politici i vlasti kod Hrvata praktično nemamo sveučilišnih profesora. Što vam to govori?
PAVLOVIĆ: Od vremena rata poticali smo hrvatske dužnosnike da održavaju redovite kontakte s intelektualcima i predlagali uspostavu neformalne skupine savjetnika, kako to imaju Srbi i Bošnjaci. Da je tako napravljeno, situacija bi zasigurno bila drukčija.
VL: Zar se danas nešto promijenilo, 13 godina nakon rata?!
PAVLOVIĆ: Ništa!
VL: Pije li netko od političara s vama kavu?
PAVLOVIĆ: Ne sjećam da je bilo tko od političara sa Sveučilišta tražio bilo kakvu pomoć.
VL: Leži li tu dio odgovora problema u kojemu se nalaze Hrvati u BiH?
PAVLOVIĆ: U svakom slučaju i ta komunikacija između vodećih predstavnika naroda i intelektualaca, koji su najvećim dijelom na Sveučilištu, zasigurno ne funkcionira. Meni nije poznato da je bilo tko do sada došao na sveučilište da zatraži politička mišljenja i stručnu potporu.
VL: Pa tko je onda vodećim strankama pisao prijedloge ustava ako nisu ljudi sa sveučilišta?
PAVLOVIĆ: Pitanje ustavnih promjena je od iznimnog značenja. Upravo ćemo jednu tribinu posvetiti tome pitanju. Pozvat ćemo stručnjake iz ustavnoga prava, ali i političare i intelektualce. Želimo čuti stručna, pravna mišljenja, stajališta intelektualaca, ali i političara, te svih čije su misli od šireg društvenog i znanstvenog značenja.
VL: Kakvo je službeno stajalište HIZ-a o ustavnim promjenama?
PAVLOVIĆ: Ne bih mogao decidirano govoriti u ime svih, no prije svega mislimo da se moraju dogoditi. Glavni cilj ustavnih promjena treba biti da se osigura ravnopravnost i konstitutivnost svih naroda. Imajući na umu stajalište Crkve, prijedloga s dosta usklađenih stajališta političara, ali i upozorenja međunarodnih predstavnika o tome kako neće biti uspostave trećeg entiteta, najbliži smo regionalnom ustroju zemlje. Na taj bi način regije bile određene nacionalno, ali i po drugih društvenim, ekonomskim, kulturnim kriterijima. Te bi regije bile upravo ono što su danas u Europi. Europa na taj način briše granice među državama, a uspostavlja nove odnose. Tako bi se ostvarila ravnopravnost naroda.
VL: Mislim da govorite o idealnom rješenju. No, je li realno?
PAVLOVIĆ: Kad bih iz sadašnje pozicije odgovorio na to pitanje, onda bi odgovor bio pesimističan.
VL: Može li se rasplesti BiH čvor bez međunarodne zajednice, koja ga je i zavezala u Daytonu?
PAVLOVIĆ: Nikako.
VL: No, međunarodna zajednica sada se postavila vrlo pasivno!
PAVLOVIĆ: Unutarnjim dogovorom to se ne može riješiti. Činjenica koja se ne može ignorirati je da RS sve više postaje država. Oni autonomno odlučuju o svim životnim pitanjima. Njih gotovo ništa drugo u BiH i ne zanima, pa tako niti ustavne promjene. Politička konstanta, čak i kod međunarodnih predstavnika, jest da je RS neupitna. Onda je upitna Federacija, a kad se pokušava razgovarati o prekomponiranju entiteta, dođe se do zida.
VL: Može li ovako uređena država u Europsku uniju?
PAVLOVIĆ: Nisam pravnik i ne bavim se teorijom države i prava, ali ovakvog modela nema nigdje u svijetu. Radi se o eksperimentu koji nema izgleda za uspjeh. Ne mogu se donijeti strateški i razvojni dokumenti, na razini države dogovoriti niti o cestovnim pravcima, energetskim potencijalima. Na području Federacije Hrvati su i politički nadglasavani. Jako je teško stanje. Nisam siguran da je ovako teška situacija bila i u bivšoj Jugoslaviji. Uzima se novac od županija i raspoređuje se borcima, za cestovne pravce Hercegovina dobiva tek osam posto. U Vladi Hrvati bivaju nadglasovani, u parlamentima također. Sada o svemu treba odlučiti Ustavni sud. Postavlja se pitanje jesmo li uopće politički faktor.
VL: Odgovaraju li onda Bošnjacima ustavne promjene?
PAVLOVIĆ: Sudeći po toma kakav je odnos u Federaciji, niti njih ne zanimaju previše ustavne promjene. Kada je potpisan Daytonski sporazum smatrao sam da je država podijeljena na srpski i bošnjački dio. Hrvati su tu ostali kao jedan priljepak. No, vrijeme je, nažalost, pokazalo da sam bio u pravu.
VL: Kako gledate na podjele unutar hrvatskog političkog korpusa. Je li u pravu narod koji razlike vidi samo u želji da se zgrabe fotelje?
PAVLOVIĆ: To nam je najveći uteg. Mislim da su, a nisam ni u jednoj stranci, sve stranke koje sudjeluju u vlasti podjednako krive za položaj Hrvata. Promatrajući stanje u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, Gradu Mostaru, Zapadnohercegovačkoj ili Hercegbosanskoj županiji, jasno se može vidjeti isključivo pojedinačna želja za vlašću. Interese hrvatskog naroda i regije su (pro)dali kako bi preuzeli vlast.
VL: Kada se usporedi gotovo institucionalni odnos Banje Luke i Beograda, kako ocjenjujete odnos Zagreba i Mostara?
PAVLOVIĆ: Ako se zaobiđe pitanje Sveučilišta, koje je način da se popravi slika o međusobnom odnosu, može se reći da je Hrvatska blokirana zbog pristupanja Europskoj uniji. Stječe se dojam da je Hrvatskoj dopušteno financijski, ali ne i politički, podržavati Hrvate u BiH. A gotovo svakodnevno smo svjedoci pritisaka na Hrvate, osporavanju im prava i izrabljuju ih. Hrvati, primjerice, u Federaciji u najvećem dijelu pune proračun, a natrag dobivaju tek 25 posto sredstava.
