U izvještavanju većine medija u RH o prosvjedima na Trgu maršala Tita u Zagrebu, od 9. valječe ov.g., pro et kontra prijedloga za promjenu naziva navedenome trgu primjećuje se pristranost u izvještavanju. Kontra-prosvjednici izveli su manipulaciju prosvjednim transparentom „FAŠIZAM, NE HVALA" jer se stekla percepcija u medijskom izvješćivanju da su prosvjedovali s jedne strane „fašisti", a s druge strane „antifašisti", što je apsolutno netočno i neistinito.
Da predstavnici Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma nisu bili osobno nazočni na prosvjedu građanske inicijative „Krug za trg" od 9. veljače 2008. na Trgu maršala Tita, u Zagrebu, mogli bismo se osloniti isključivo na svjedočenje građana koji su bili nazočni na navedenom prosvjednom skupu, i medijska izvješća koja su, međutim, tendenciozna i pristrana, i što je najgore, velikim dijelom uopće nisu predočila činjenično stanje s mjesta događaja tako da je vijest o tome subjektivna, a ne objektivna.
Kao prvo, uopće niti u jednom trenutku nije postojala ni najmanja opasnost fizičkog sukoba dvaju prosvjednih skupina. Zatim, broj prosvjednika na obje strane iznosio je otprilike 2000, ali je anti-titoističkih prosvjednika bilo deset puta više od titoističkih simpatizera koji su anti-titoističke prosvjednike vrijeđali pokličima „Ubojice, ubojice..." dok su anti-titoistički prosvjednici došli prosvjedovati zbog titoističkih zločina, zbog zločinca Tita i njegovih ubojica, zbog čega su mišljenja da se naziv trga treba promijeniti u Kazališni trg, te su, izazvani titoističkim prosvjednicima, počeli uzvikivati „Tito – zločinac..."
Druga stvar koja se uočava je da nema kritike zbog kontra-prosvjeda, jer, da se kojim slučajem dogodio sukob između obje prosvjedničke skupine, a srećom, fizičkog sukoba nije bilo, onda odgovornost preuzimaju oni koji su organizirali kontra-prosvjed, a ne oni koji su organizirali prosvjed za promjenu naziva Titova trga.
Radi se o apsurdu jer je skupini kontra-prosvjednika u biti mjesto trebalo biti na istoj strani na kojoj su prosvjedovali njihovi sugrađani, a u obje skupine je bilo mlađih demonstranata, a ne samo starije dobi na strani anti-titoističkih prosvjednika, a navodno većinom mlađih na strani titoističkih prosvjednika, jer i anti-titoistički prosvjednici su antifašisti, a ne samo antikomunisti, osim ako si neka skupina uzima isključivo pravo monopola na antifašizam, ali onda u tom slučaju nema pravo na monopol. I jedna i druga prosvjedna skupina su antifašističke skupine jer nitko od organizatora u obje skupine ne zagovara fašizam. Obje prosvjedne skupine su trebale zajedno prosvjedovati a ne stajati na suprotstavljenim stranama, s tim da je tu, istine radi, potreban jedan preduvjet, da naime, titoistički prosvjednici uvažavaju zločine komunizma/titoizma, a to će se dogodit kad na vrbi rodi grožđe.
Netočna je konstatacija predsjednika Republike kako bit anti-titoističkog prosvjeda nije Tito nego navodno rehabilitacija NDH i ustaškog režima. Istina je da iza anti-titoističkog prosvjeda stoji isključivo odavanje pijeteta hrvatskim žrtvama komunizma i uvažavanja žrtve, jer, su prosvjednici poručili „Zločin je zločin", bez obzira koja ga ideologija počinila. (Zločin, zbog kojega su anti-titoistički prosvjednici demonstrirali, počinila je komunistička a ne antifašistička ideologija.) Zašto se anti-titoističke prosvjednike svrstava od predstavnika medija u antikomunističku desnicu, koja se, kao pokušava prestaviti uljuđenom, kako stoji u medijskim izvješćima? Zar nije i SDP podržao rez. 1481 o osudi zločina totlaitarnog komunizma od strane Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, ili smo dobili amneziju? Pitanje žrtava komunizma nije pitanje desnice, ove ili one, nego je to civilizacijsko pitanje cijeloga društva, od demokratske ljevice do demokratske desnice. Nevjerojatno je da na navedenom prosvjedu građanske inicijative Krug za trg nije bilo predstavnika HDZ-a i SDP-a koji su u Parlamentarnoj skupštini VE podržali osudu zločina totalitarnog komunizma, a organizatori miroljubivog i kulturnog prosvjeda za promjenu naziva trga pozivaju se na rezoluciju broj 1481 PSVE koju su podržale vladajuća stranka i vodeća opozicijska stranka u Hrvatskoj.
Problem je u tome što vladajući političari RH, osim deklarativno, ne uvažavaju rezoliciju 1481 PSVE, kao ni istraživačke rezultate od strane povjesničara koji su utvrdili činjenično stanje, a to je da je maršal Tito odgovoran za (ratne) zločine nad nekomunističkim hrvatskim civilima i ratnim zarobljenicima, kao i za poratne zločine režima KPJ/KPH i SKJ/SKH počinjeni nad neistomišljenicima, pod izgovorom „obračuna s fašizmom" i „borbe protiv kontrarevolucije", te pod revolucionarnim geslom „Diktatura proletarijata" i „klasna borba protiv klasnog neprijatelja".

Goran Jurišić
Voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma