08. 02. 2008. | 17:10
 

U kiseljačkom selu Lepenica pokopan mučki ubijeni mladić Denis Mrnjavac

Autor Darko JUKA

http://www.vecernji.hr/newsroom/news/bih/3008864/index.do

x

Foto: Zoran Grizelj

 

KISELJAK - Pogled nasmiješenog dječaka s osmrtnice na stupovima, rijeka ljudi s bijelim cvijećem i upaljenim svijećama i, u konačnici, suze neutješne majke Ane i krik za sinom jedincem.

Danas je u kiseljačkom selu Lepenica pokopan mučki ubijeni Denis Mrnjavac, od kojega se oprostilo na stotine ljudi iz svih krajeva, a među njima i neki od visokopozicioniranih dužnosnika u tijelima vlasti. Ulica je najglasnija u traženju pravde, a kiseljačke ulice danas nisu zborile o huliganskom napadu, nego o napadu na mladića koji je pohađao Katolički školski centar u Sarajevu, a čijim je ubojicama zasmetao pogled.

Kiseljak, pitomi gradić središnje Bosne, obavijen je crninom, a tugu je još pojačavao bijeli Denisov lijes. Nesretna majka uzalud je zvala njegovo ime. Ruka ubojice odredila mu je kraj ovozemaljskog puta.

Denisa su voljeli svi - od djece do općinskog načelnika, koji je današnji dan proglasio danom žalosti, te su zastave spuštene na pola koplja.

 Ovaj je grad shrvan  komentirala je trgovkinja u cvjećarnici "Iva" priređujući vijence za Denisov pokop, a čuvši kako pišemo o njegovoj tragičnoj sudbini, djevojka koja je pristigla pokupiti naručeno cvijeće progovorila je o osobnom iskustvu.

 Napali su me u tramvaju kao i jadnog Denisa. Napali su me jer sam progovorila hrvatsku riječ, i to stariji ljudi, a onda su me izvrijeđala i djeca  nevjerojatna je ta ispovijed.
Zastupnik u državnom Domu naroda Ivo Miro Jović osupnuto pita što se još mora dogoditi da društvo i mediji u BiH prepoznaju Sarajevo kao grad opasnog življenja za svakoga, poglavito za Hrvate.

 Učenicima trgaju križeve s lančića ispred KŠC-a, jedna je časna sestra ošamarena, zapaljena je starica, napadnut franjevački provincijal, a sada ubijen i divan mladić, odlikaš, učenik generacije i nadareni glazbenik i sportaš  podsjeća Jović. Denisa pamte kao mirnog i nasmiješenog dječaka. Zašto je zasmetao Ademiru Leloviću (18), Berinu Taliću (19) i Nerminu Sikirici (17) ostat će znano samo njima. Denis je rastao sa svojom majkom, bakom i djedom, koji su tek danas popodne, spuštanjem kovčega u grob, shvatili da ga više nema.

 Svjedoci koji od straha nisu reagirali u tramvaju, ako imaju imalo ljudskosti, imalo savjesti, sada će kazati što se dogodilo  poručila je Branka Jukić, novinarka TV Kiseljaka, koja je izvještavala o višestrukim napadima na Hrvate Sarajeva i okolice.

 U ovom će vas gradu zaskočiti ako samo čuju hrvatsku riječ  dodaje B. Jović, a konobar lokala "Metropolis" dodaje:  Nekada nisi smio na Buća potok poslije 10 navečer, a sada ne smiješ niti na Alipašino. Možda je to tema koju ovim slučajem treba otvoriti.

 



Kolone srednjoškolaca, prolaznika, prijatelja, prošle kroz glavni bh grad

 

Sarajevo puno srama
Autor Zvonimir ĆORIĆ

 

http://www.vecernji.hr/newsroom/news/bih/3008938/index.do

Uoči odlaska u Lepenicu, BiH prijestolnicom prošla je tiha i mirna kolona srednjoškolaca KŠC-a Sveti Josip. Podršku u dostojanstvu i tuzi pružili su im učenici susjedne škole, I. bošnjačke gimnazije. Direktorica Bošnjačke gimnazije Lamija Akšamija na vijest koja je odaslana putem radiopostaja da se sprema tiha povorka odmah je obustavila nastavu u školi i 530 učenika povela do KŠC-a. Iako u KŠC-u nisu planirali ništa slično, brojni Denisovi prijatelji koji su cijelu noć palili svijeće i spontano se okupljali ispred Centra, spremno su stali na čelo kolone, mirno i dostojanstveno pješice prošli od KŠC-a, pored Katedrale, Ferhadije i Titovom ulicom do okupljališta ispred Zemaljskog muzeja, odakle je bio organiziran prijevoz autobusima do Lepenice.

Prolazeći ulicama kroz središte grada tiha kolona polako se povećavala. Slike veselog mladića koje su njegovi prijatelji nosili rasplakale su i slučajne prolaznike. Tuga i sram većine građana Sarajeva zbog nemila događaja u kojemu je brutalno oduzet život jednoga mladića potaknula je mnoge da se zamisle što se to dogada u Sarajevu. Taksisti s postaje kod autobusnog kolodvora ponudili su besplatno svoje usluge prijevoza iz Sarajeva do Lepenice i natrag.

Policija, iako nije dobila službeni zahtjev za osiguranjem povorke, jer nije bila niti planirana, ipak je brzo reagirala i omogućila nesmetan i siguran prolazak tihe kolone brojnim ulicama i raskrižjima grada. Radio Stari grad je za vrijeme trajanja pokopa emitirao klasičnu glazbu u znak žalosti za Denisom, ali i svim žrtvama Sarajeva u posljednjim maloljetničkim divljanjima. Učenici Srednje učiteljske škole ispred KŠC-a su došli s crvenim karanfilima u rukama koje su položili ispod slike ubijenog Denisa Mrnjavca. 

Za naš list direktorica I. bošnjačke gimnazije Lamija Akšamija izjavila je:
 To ostaje nama starijima na savijesti i svima onima koji su mogli još davno od okončanja rata do danas napraviti domove za problematične osobe. Osobe koji su to napravile nisu normalni ljudi ili su pod utjecajem droge. Bilo kako bilo, Denisa više nema. Njegova majka i njegovi bližnji strašno pate.

 Ne postoji veća tragedija nego izgubiti svoje dijete. Mi danas suosjećamo u toj boli i želimo da naši učenici uvide što se događa da bi jednog dana mogli graditi zdravije društvo. Kako bi mogli jednoga dana priskočiti u pomoć nekome tko je u nevolji. Sramota je da nitko nije priskočio u pomoć kad je jedan mladi čovjek napadnut. U ratu smo jedni druge izvlačili i pomagali pod kišom granata.

Kao da smo izgubili dušu. Nije kriva politika. Krivi su oni koji su bili u tramvaju, a nisu priskočili u pomoć. Vlast je trebala napraviti domove za one koji nisu normalni, koji se ne mogu uklopiti u normalno društvo. Neka se upitaju oni koji su to mogli učiniti, a nisu. Ako ova država ne može naći novac za takve ustanove, naći ćemo mi. Nas 600 učenika i zaposlenika naći ćemo novac za specijalizirane domove, ako treba i izvan ove zemlje, kao što smo našli novac kad je trebalo i za Bošnjačku gimnaziju.