Naš bivši saborski zastupnik – na ponos i diku Sanaderovog HDZ-a
U jeku ovih mafijaških i “mafijaških” ubojstava, skoro potpuno nezapaženo prošao je intervju Sanaderovog vjernog koalicijskog suradnika Vojislava Stanimirovića koji je dao za Novi list. Još bi čovjek i povjerovao da se radi o slučajnosti, kada Stanimirović ne bi bio dugogodišnji saborski zatupnik i član koalicijske Vlade, te je doista neobično da njegov odlazak iz Sabora, točnije, zamrzavanje mandata, kroz većinu hrvatskih medija prolazi samo kao vijest, a njegove se izjave po tom pitanju izvlače iz konteksta i upotrebljavaju samo one za koje se smatra da neće dići preveliku buku. Kroz opće oproste četnicima, koji su doista djeljeni šakom i kapom, bez da se točno utvrdilo za svaku pojedinu osobu koja je trebala biti abolirana što je to točno radila u vrijeme četničke okupacije, Stanimirović čak nije bio ni aboliran.
Tako je, bez mrlje u svom dosijeu, uskočio ravno u hrvatski Sabor, prvo zahvaljujući pok. Tudjmanu a onda crvenima i Sanaderu, koji izgleda ne može zamisliti neku hrvatsku Vladu bez SDSS-a u njoj. Prisjetimo se, na sudjenju za pokolj u Lovasu iskaz svjedoka teretio je Stanimirovića da je bio medju osobama koje su 18.listopada l991.razdvajale mještane Lovasa za odlazak u minsko polje. Stanimirović je to zanijekao i za to nije ni sudjen. No, ono što nije mogao zanijekati obzirom na veliki broj svjedoka je to, da je bio naoružan, sa crvenom petokrakom na kapi. Slika i prilika miroljubivog čovjeka, idealnog zastupnika u hrvatskom Saboru. U godinama koje su uslijedile, Stanimirović je uvijek za sebe govorio da je bio potpuno marginalni lik u Vladi tzv Krajine, ministar bez portfelja. Pa, ne vidim što mu je taj portfelj posebno bio potreban, očito je umjesto njega nosio oružje. Time bi se Stanimirovića slobodno moglo svrstati u onu grupu srpskih “civila” koji su bili daleko bolje naoružani od naše vojske, samo što nisu imali uniforme. Stanimirović je imao čak i nju. Nevjerojatno je da je osoba poput Stanimirovića, ministra u Vladi tzv Krajine, čovjeka koji sigurno nije nosio oružje da bi njima mahao umjesto bijelom zastavom, prošla bez sudjenja, čak i bez abolicije. I da je takva osoba našla mjesto u hrvatskoj Vladi. Vladi one iste zemlje, za koju je Stanimirović izjavio sljedeće: “18. novembra 1991. oslobođena je bolnica u gradu na Vuki, poslednjem ustaškom uporištu….Tog 18. novembra 1991. pao je i poslednji bastion, poslednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru - vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar, nekada grad lepotan...“ Nije li, nakon ovakvih izjava, čak neovisno o bilo kakvoj aboliciji, ovom čovjeku trebalo uskratiti mogućnost da odlučuje o bilo kojim pitanjima vitalnima za Hrvatsku, a ne ga još zdušno gurnuti u saborsku fotelju i dati mu vlast u ruke? No, koga smo mi to imali u Saboru svo ovo vrijeme i tko je odlučivao o pitanjima Hrvatske, najbolje govori Stanimirovićeva izjava baš Novom listu. Kaže čovjek da se ne stidi svog sudjelovanja u radu Vlade tzv Krajine. Dapače, izjavljuje da bi ponovno učinio isto u Vukovaru. Pa se nešto pitam, zašto je Sanader od svih Srba koji nisu radili protiv Hrvatske, od kojih su se neki časno borili sa nama rame uz rame protiv četnika, morao izabrati baš Vojislava Stanimirovića, bivšeg gradonačelnika Vukovara, bivšeg ministra u Vladi tzv Krajine, bivšeg koordinatora državne uprave tzv RSK da odlučuje o hrvatskim pitanjima iz hrvatske saborske fotelje? U biti, nema ni potrebe postavljati takvo pitanje. ZNA SE !
Diana Majhen
|
