Povodom
obljetnice jednog od najvećih ratnih zločina koji je počinila
muslimanska tzv. Armija BiH 9. rujna u Grabovici dužni smo priopćiti
kako nitko od egzekutora i zapovjednika Operacije Neretva '93. još
uvijek nije odgovarao ni pred domaćim ni pred međunarodnim pravosuđem
jer ne postoji volja da se ovaj zločin procesuira i kazni. Za stravičan
zločin nad 33 nedužna civilima Grabovice, čija je prosječna starost bila
69 godina, a najmlađa žrtva Mladenka Zadro je imala četiri godine, su
odgovorni po zapovjednoj odgovornosti osumnjičeni ratni zločinci:
Zulfikar Ališpaga Zuka, Sefer Halilović i Rasim Delić kojem se trenutno
sudi u Den Haagu. .
Muslimansko
vojno-političko vodstvo na sastanku u kolovozu 1993. godine u Zenici je
donijelo odluku o odustajanju od deblokade Sarajeva i preusmjeravanju
raspoloživih snaga u dolinu Neretve s ciljem zauzimanja hrvatskih
prostora, progona Hrvata iz BiH te izbijanje u Mostar, Stolac i Neum.
Određeno je 7 generala koje je predvodio Sefer Halilović, a zapovijed je
potpisao Rasim Delić. U Jablanici je bilo „istureno zapovjedno mjesto“
dok su ljudstvo i tehnika došli iz Zenice. Dana 08./09. rujna 1993.
došlo je do monstruoznog zločina pripadnika tzv. Armije BiH nad 33
nedužna civila
u selu
Grabovica, a kasnije su zločini počinjeni i u drugim selima ove regije.
Posebno treba istaknuti kako na 20 kilometara oko Grabovice nije bilo
pripadnika HVO-a. Do današnjeg dana Međunarodni sud za ratne zločine u
Den Haagu i nitko od nadležnih domaćih sudova nisu imali ni volje ni
želje iako su obvezni po svim zakonima i propisima da procesuiraju i
kazne odgovorne za ratne zločine u dolini Neretve. Tužiteljstvo u Den
Haagu je namjerno izgubilo slučaj Seferović zbog rodbinskih veza Carle
del Ponte s Bošnjacima, pa se osumnjičenom Seferu Haliloviću više ne
može suditi za slučaj Grabovica ali može za čitav niz drugih zločina u
dolini Neretve. Pozivamo i apeliramo Međunarodni sud za ratne zločine
ICTY, tužitelja Serga Barmertza i domaće pravosuđe da procesuiraju sve
osumnjičene za ratne zločine nad civilima i po zapovjednoj i po osobnoj
odgovornosti. To su dužni učiniti jer ratni zločin ne zastarijeva i mi
nećemo dozvoliti da žrtve stravičnih zločina budu zaboravljene i da se
ubiju po drugi put u našim sjećanjima na njih.