Današnja nas sveta čitanja podsjećaju na ono što uvijek činimo svakog
dana uvečer, i posebno kod svake svete Mise.
Na koncu svakog dana. dok zahvaljujemo Bogu za taj dan, pitamo se što
smo od toga dana dobra učinili, a što smo propustili, i molimo Božje
milosrđe za sebe i za druge. To zovemo ispit savjesti.
Svaku svetu Misu počinjemo priznanjem da smo grješnici, ali da ne želimo
ostati u nikakvom zlu, i molimo svaki za sebe i jedni za druge: otpusti
nam duge naše, kako mi otpuštamo dužnicima našim. Ponekad pogriješimo a
ne vidimo, ne zapazimo; ponekad netko pogriješi, učini teško zlo – i
zatvori oči, uši, srce. Isus nas hrabri da takvoj duši pomognemo, našom
lijepom riječju i molitvom, da se oslobodi zla. To je svih nas naša
svakidašnja dužnost. U prvom smo čitanju čuli kako Bog neke ljude, svoje
poslanike i proroke, šalje s posebnom obavezom da govore ljudima: hrabro
i odvažno.
Zajednica Isusovih vjernika, Crkva, ima brigu za svu svoju djecu da ih u
istini i dobroti vodi kroz život, i tako ih dovede kon smisla i cilja
života na zemlji, da osvoje život vječni.
Isus zna naše ljudske slabosti, da možemo pogriješiti. Isto tako zna da
nakon pada možemo ustati, ispraviti krivi korak, krivu riječ, krivi
postupak. Zapravo, tako se malo traži da budemo ljudi i vjernici, znati
reći: Hvala i Oprosti. To isto svjedoči i sv. Pavao kad piše: „Nikomu
ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite!“
Udruženi ljudi mogu biti silno moćni. Gdje su dvojica ili trojica u
Isusovo ime sabrani, Isus je s njima. Po Isusu njihova riječ, njihova
molitva – kao sada ovdje - zadobiva silno značenje, silnu moć.
Ako su ljudi udruženi u zlo – njihova snaga može biti razorna. Gdje su
dvojica ili trojica sabrani da ruše sveto zdanje, da opustoše sveto
prostor – s njima je zli duh, čije ime ne želimo ni spominjati.
Mjesto i prostor crkve, molitve sveti su: tu se slave sveta otajstva,
napose Euharistija. Oni koji ruše sveta zdanja ne ruše samo djelo
ljudskih ruku: ruše djelo Božje, djelo nadahnuto Božjim Duhom Svetim,
ruše i pustoše i obeščašćuju mjesto na kojem je Bog htio biti usred
svoga naroda.
Snažna je Božja riječ upravljena proroku Ezekijelu: 'Opomeni ih u moje
ime. … ako se ne vrati sa svojega /zla/ puta, on će umrijeti zbog
svojega grijeha, a ti si spasio život svoj'.
Nažalost, od Pilata na ovamo ljudi baš nisu uvijek u prijateljskim
odnosima sa istinom. Tko se još osjeća obvezatnim prema istini? Istina
nas jedina može osloboditi. Ipak, istina može biti ponekad i vrlo
zahtjevna, i čovjek ju ne želi priznati, prihvatiti, po njoj živjeti.
Onaj koji donosi istinu – prorok, propovjednik, svaki vjernik – može od
svojih slušača, sugovornika dobiti pljesak, a može biti i odbačen.
Njegovo ipak ostaje da naviješta: bilo to zgodno ili nezgodno (2Tim 4,
2). Ako to ne učini – proigrao je životno poslanje, izdao svoj identitet.
Što je veća tama zablude i laži, to je potrebnije svjetlo istine! Na
njivi Gospodnjoj,u Lijepoj našoj, posijano je plemenito sjeme, ali je
ubačen i kukolj. U ovome narodu hrvatskome živi Abel – pravedni, i rod
abelovaca: onih što žive i stvaraju kulturu dobra i ponosa – tog roda
danas blagdan slavimo; u ovome narodu hrvatskome živi i Kain – ubojica
brata svoga, i rod kainovaca: rod krivokletnika i veleizdajnika, rod
kvislinga, onih što šire ne-kulturu mržnje, sramoćenja i zla, oni koji
nisu vrijedni spomena - ni danas ni sutra. Svjedoci smo mizernog stanja
u pravosuđu i zakonodavstvu: Od svih glasova u Hrvatskom državnom Saboru
uspravan je ostao - samo jedan glas, glas jedne mlade žene. Vrijedno je
prisjetiti se: branitelji su pošli da brane 'krst časni i slobodu zlatnu',
za dom i domovinu, s križem i krunicom o vratu, dok su oni kod kuće, u
crkvi, na javnim trgovima, molili s krunicom i križem u ruci. Svi
zajedno izvojevali smo pobjedu, slobodu. Znademo li danas prebirati
krunicu u ruci? Vjerujemo li da je to sila koja pobjeđuje sve sile zla –
bez obzira na to odakle one dolazile, i kako moćne izgledale?! - Ona je
mlada žena u Saboru stajala uspravno i časno – s križem o vratu. Jedna -
jedina. Koga ste birali u Sabor? Tko vlada Hrvatskom? Tko terorizira
Hrvatsku? U čije ime? Za čije interese? Jesu li u Sabor izabrani samo
d.d.o. katolici: de-klarativni katolici – za potrebe popisa; de-korativni
katolici – za prve klupe; o-zebli katolici – nemoćni da podignu javno
ruku za istinu, za čovjeka, za Boga?
Žele nas prikazati kao narod diskriminatora. Donesen je diskriminacijski
zakon, putem diskriminacijskog postupka: samo su neki imali pravo znati,
predlagati i odlučivati. U protunarodnom zločinačkom komunističkom
režimu sudilo se zbog verbalnog delikta: zbog neke nepodobne riječi.
Sada stupa na snagu mentalni delikt: nepodobne misli, posjedovanje krive
predodžbe o krivim manjinama. Novi će udbaši naći načina da otkriju i
saznaju tko to ima, i koje, krive predodžbe u mislima, i to će biti
mentalni delikt; a delikt podliježe sudu i kaznenom progonu. Zločinački
komunistički režim – ili kako ga danas žele zvati: antifašizam – urušio
se. Diktatura proletarijata - caruje. Od sada je dopušteno javno lagati.
I još nam šalju povjerljive poruke/opomene: 'Ako ne razumijete nove
vrednote – nešto kao neki novi Hitlerov i Staljinov poredak – siđite s
broda' – i slobodno se potopite. Je li brod privatiziran? Istina,
privatizacija je počela one zlokobne godine 1945., i samo se obnavlja: i
poduzeća i banke, i regije, i Domovina. A mi smo se nadali da je ova
Lijepa naša, u slobodi i radosti, naš zajednički hrvatski brod, da
plovimo sigurno, časno i ponosno, prema istome zajedničkome cilju.
Uporno se u javnosti ponavlja: u hrvatskoj naciji ne postoji konsenzus
glede primarnih i neophodnih vrednota: ustavom zaštićen brak i obitelj,
dostojanstvo ljudske osobe, pravo na život… Ako je vjerovati, postoji
samo konsenzus glede - izdaje vrednota. Jesmo li izgubili moralni kompas,
ili smo ga prodali, unovčili za Judine škude? Kad su sličan zakon
pokušali progurati u Češkoj, predsjednik Republike, Vaclav Klaus, odbio
je potpisati ga (16.5.09), uz opširno obrazloženje, gdje među ostalim
kaže: 'Zakon držim suvišnim, kontraproduktivnim, a njegove učinke vrlo
problematičnima. … On nije samo loš, nego je i opasan. … Vjerujem da će
se Zastupnički dom tim argumentima ozbiljno pozabaviti i da će
spriječiti da se naš pravni poredak razbuja s tako sudbonosno lošim
zakonom'. Poznato je: Češka je članica EU, liberalna država, prema
popisu ima samo 40% katolika; i - nije prihvatila taj porazni zakon. -
Hrvatska još nije članica EU – i pitanje je kad će biti, većinski je
katolička, vlada je navodno demokršćanska, a u Saboru je bio samo jedan
glas protiv protuprirodnog zakona. Koji podanički, sluganski mentalitet.
Kako bolno odjekuje primjedba: Hrvatska zemlja hrabrih branitelja –
kakvih političara!? Pjesnik odavna podsjeća: 'Mrijeti ti ćeš, kada
počneš sam / U ideale svoje sumnjati!' (SSK).
Ovih je dana započela nova školska godina. Od već loših vijesti stigle
su još gore: ove školske godine 2008/9. u školama je 150 razreda manje,
nego li prošle godine. Razmišljate li vi nad tim brojevima? Ima li
nekoga u ovoj zemlji da se pita: Tko sije virus auto-destrukcije Lijepom
našom!? Ima li još nekoga da voli ovaj sveti mali dio svemira?
Kao da je slutio kugu i izdaju na aksiološkom horizontu, na nebu
vrednota hrvatskoga naroda, davno je upozoravao, drage uspomene,
kardinal Franjo Kuharić, govoreći: "Ima istina od kojih se ne može
odstupati, ima granica na kojima se mora stati, ima položaja s kojih se
ne smije uzmicati" (1969). O desetoj obljetnici beatifikacije Alojzija
kardinala Stepinca, ove jeseni, još nam odjekuju u ušima riječi pape
Ivana Pavla II: (M. B., 3. listopada 1998.): “Dobro je znao da se ne
može popuštati kad je u pitanju istina, jer istina nije roba kojom se
može trgovati.”
Vaš grad Zrin sjeća se ove godine pet stote godišnjice rođenja jednog od
svojih velikana, a to je Nikola Šubić Zrinski, ušao u povijest kao
Sigetski. Godine 1566., braneći krst časni i slobodu zlatnu, dom i
domovinu, od turskog nasilja, on i njegovi vojnici dali su za živote za
ideale. Svojom su hrabrošću i vjernošću zadivili tadašnji cijeli
kršćanski svijet. Istu je sudbinu osmanlijskog uništenja doživio i sam
vaš grad Zrin g. 1577/78. I nije to bilo njegovo posljednje stradanje.
Danas nije moguće ne sjetiti se jednog drugog uništenja vašega grada:
onoga po rukama mržnje i nasilja onih koji se danas nasilno pokušavaju
bezazleno zvati antifašistima. Datumi su značajni: 7. rujna 1566.
uništile su osmanlije Zrinski grad Siget, i njegove branitelje. 9. rujna
1943. uništili su tzv. antifašisti grad Zrin, i njegove stanovnike.
U mjestu sudbine slične vašemu Zrinu, u slavonskoj Španovici, na jednoj
od novo podignutih ploča nad masovnim grobnicama, stoji napisano: 'Poruka
hrvatskim sinovima i kćerima: Ako vam je težak stijeg čestitosti,
utaknite ga u zemlju, gdje počivaju naše kosti. Mi ćemo ga držati. Vaši
pradjedovi.'
Ima li još nešto da nam je sveto, nepovredivo? Ima li nešto čega se ne
možemo i ne smijemo, odreći - a da se ne odreknemo samih sebe? Sjećamo
li se još da postoji Deset zapovijedi? – da postoji Istina i Ljubav? Ili
smo postali Pilatovi učenici: Što je istina? Vjerujemo li još da nas
samo Istina može osloboditi, a po Ljubavi ćemo biti vrednovani na koncu
svakog dana, i na koncu svih dana – na Sudnji dan?
Isus nas poziva da u njegovo ime molimo, radimo i bližnjemu pomaže
materijalno i duhovno. Ljubav bližnjemu čini dobro. Pred vama su velike
zadaće izgradnje Doma i Domovine. Neka budu među vama dobre obitelji s
brojnom djecom – kulturu života neka cvate.
I neka vam bude uvijek vjerna zagovornica Majka Božja, Majka Svete
obitelji. Amen.
ZRIN - Župa Našašća Svetog Križa
Nadbiskupija zagrebačka
Župom upravlja župnik iz Divuše
Trg bana Jelačića 3
44440 DVOR
Pt.
Vlč. Nedjeljko Knezović, župnik
IX. Gardijske brigade 25
53234 UDBINA
