Drugovi Hrvati
O kakvim je to ljudima zapravo riječ, kada se govori o Hrvatima koji su se pokajali, preobratili, izašli iz svojih zabluda i danas se dobar dio njih nalazi u hrvatskoj Vladi, ili na mnogim odgovornim mjestima, ključnim za hrvatsko gospodarstvo, pravosudje i Hrvatsku općenito? Lako je za shvatiti da svaki čovjek može pogriješiti. Još je lakše za shvatiti da čovjek može biti doveden u zabludu, da može povjerovati u laži koje mu se kontinuirano serviraju i kojima ga se uči od rodjenja pa nadalje. Duboko vjerujem da postoje takvi ljudi, koji su, zadojeni bratstvom i jedinstvom i ideologijom zločinca Tita jednom vjerovali da je komunizam nešto dobro. Ali… Ti ljudi su samo pogriješili u svojim ideološkim opredjeljenjima. Oni nisu okrvarili svoje ruke, niti su svoje sunarodnjake slali u zatvore i progonstva. Nisu radili kao javni tužioci koji su gradili karijere na kostima svojih neistomišljenika, niti su slali u zatvore one koji su se zalagali za hrvatski jezik. Nisu imali ovlasti da Udbi naredjuju kada kojeg hrvatskog emigranta treba likvidirati, niti su privodili ljude na tzv obavjesne razgovore na kojima su ih mučili, često do smrti. Jer, tu više nije riječ o njihovim vjerovanjima. To je čisto pitanje dobra i zla. I tu prestaje biti bitno da li je neki komunistički zločinac bio Hrvat, srbin ili nešto treće. Komunistički zločinac je bio i ostao, samo komunistički zločinac. One koji su sve to gledali i šutjeli, a u tome nisu učestvovali, može se optužiti za bezosjećanost, sebičnost, kukavičluk, kako god. I to je sve. No, onima koji su izdavali naredbe i koji su direktno ili indirektno odgovorni za tolike patnje hrvatskog naroda, kroz tako dugi vremenski period, nikakva preobraćenja ne trebaju i ne smiju pomoći. Neosporna je istina da su Jugoslavijom drmali srbi. Bili su na skoro svim ključnim položajima, njihovo je pravo glasa uvijek vrijedilo deset puta više nego pravo glasa nekog Hrvata. No, nemojmo se zavaravati i lagati sami sebi da nije bilo puno Hrvata koji su radili isto to što i srbi. Ne vidim po čemu su oni bolji od ovih prvih. Dapače, puno su gori, jer su to sve radili svom narodu, ne tudjem. Mi danas imamo neovisnu slobodnu Hrvatsku. Na papiru. Ali, puno onih koji su ju branili nalaze se po hrvatskim i haaškim tamnicama, kako bi platili cijenu koju nam je nametnula EU. U toj slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj, imamo hrpe nekažnjenih partizanskih i komunističkih zločinaca, a to „hrvatsko“ pravosudje isto je tako slijepo i gluho na njihove zločine kao što je bilo i jugoslavensko komunističko. Činjenica je da EU nije sklona komunistima. U puno zemalja te EU provedena je lustracija, koja ne oduzima moć komunistima općenito, nego onima koji su kršili ljudska prava. Pa tko to onda i dalje u Hrvatskoj štiti te zločince, ako ne stara komunistička garda, HRVATSKA komunistička garda, koja stavlja ruku na srce dok se pjeva hrvatska himna i odlazi u crkvu, dok je prije samo petnaestak godina radi istih tih stvari zatvarala i ubijala Hrvate. Da bi išli dalje, u budućnost, stvari se moraju postaviti na svoje mjesto. A to ne možemo uraditi ako stavimo ružičaste naočale, nego ako osudimo sve koji su činili zločine, te neopterećeni prošlošću udjemo u tu budućnost. Sve drugo, samo su loši temelji koji neće izdržati niti jednu jedinu zgradu koja se pokuša izgraditi.
Diana Majhen
|
