Prof.dr.sc. Jakov Tole
Redoviti profesor na Sveucilištu u Melbournu
POBox 347, Melbourne, Australia

Der Untergang Bosnia (Kapitulacija hrvatskog naroda
i njemacke diplomacije na Balkanu)

Americki, britanski, njemacki, francuski i talijanski dužnosnici na prošlotjednom sastanku u Washingtonu odlucili da s mjesta visokog predstavnika u BiH smijene Christiana Schwarza-Schillinga. List navodi da je nasljednik Paddyja Ashdowna, kako je pojašnjeno u razlozima smjene, od samog stupanja na dužnost kritiziran zbog navodne nedovoljne energije i posvecenosti poslu. Pozivajuci se na visoke inozemne diplomate, mediji su objavili kako je aktuelni Visoki predstavnik Schwarz Schilling naprasno smijenjen s dužnosti te da BiH ne napušta dobrovoljno. Takoder, oni tvrde da je Schwarz Schilling uložio mnogo truda i energije da produži mandat u BiH ali da su se države tzv. pentagonale (SAD, Britanija, Njemacka, Francuska i Italija) tome odlucno suprotstavile.

Dopuštajuci ''ispade'' Milorada Dodika koji je neumorno zagovarao hrvatski entitet i izigravajuci autoritet mocne medunarodne zajednice pokazujuci koliko je ona zapravo (ne)mocna uslijed odlucne politicke bitke za ocuvanje Republike Srpske i dokle je zapravo spremna ici srpska politika u BiH.

S druge strane, ruku na srce, ono što je M. Dodik nekoliko puta glasno izrekao bez posljedica, hrvatski politicari u BiH ponekad, stidljivo izgovore za vrijeme izbornih kampanja, tek toliko da se zna kako je i ta opcija ''možda moguca'' ukoliko oni osvoje vlast – otvoreno lažuci vlastiti narod u oci. No, i nakon dolaska na vlast, sve ostaje kao i prije, plašeci se smjena i metode ''puno batina i jedna mala mrkva'' u nastojanju OHR-a da tvrdoglave bh Hrvate potjera u pravcu Europske zajednice zemalja. Rijeci koje OHR koristi u tom nastojanju (vec 12 godina nastojanja) su: ''bolja'' ili ''svjetlija'' buducnost – (citaj: smanjivanje konstitutivnosti i ustavnih prava), reforme (citaj: asimilacija), suradnja (citaj: smjene dužnosnika), ulazak BiH u Europsku Uniju (citaj: dobra šala), pomoc narodima u jugoistocnoj Europi (citaj: odobravanje još kredita kako bi stari bili vraceni), suradnja medu narodima u regiji (citaj: beskonacni ustupci Srbiji kako bi je se odobrovoljilo da nešto pozitivno napravi), uhicivanje ratnih zlocinaca (citaj: samo hrvatskih, oni srpski su nedostupni na telefonu u svojim hotelima),…

Slucaj M. Dodika je otvorio bolnu ranu hrvatskog politickog kruga i naroda koji taj krug predstavlja: kompleks traženja vlastitih prava. Srpski politicari traže ono na što bh Hrvati, po prirodi naravi i medunarodnog prava imaju pravo sami tražiti ali se ne usuduju u strahu od smjenjivanja (citaj: braneci vlastitu fotelju). Osobni interesi (tur. šicar) hrvatskih politicara je doveo do toga da zbog samo par ljudi desetljecima (vec) ispašta hrvatski narod u BiH nemilice ''krvareci'' pod nametima Federalne vlade koja ubiruci novac hrvatskih poreznih obveznika ''uvezuje'' (kupuje, uplacuje sama u vlastiti proracun) radni staž radnicima propalih bošnjackih tvrtki kojih ima nekoliko stotina u FBiH.

Za koga je poginulo nekoliko tisuca hrvatskih vojnika iz BiH da bi danas citav jedan narod bio voden u pogrešnom smjeru? Za koga i cije interese je izginula hrvatska mladost, civili, žene i djeca kojih se hrvatski narod ne može sjetiti jer nema svojih medija? Zbog cega je morala umrijeti Ana, Josip, Tomo i ostala djeca iz središnje Bosne u strahovitom i jezivom pokolju muslimanske vojske ciji predstavnici danas ucjenjuju Hrvate u BiH, prijeteci im ''Bljeskom'', ''Olujom'' i policijskim akcijama ako nastave s traženjem vlastitih prava i svoga entiteta!?

Ja i mnogi drugi (siguran sam da je rijec o velikoj vecini Hrvata iz BiH) nikada necemo prestati tražiti prava za vlastiti narod. No passeran! Snaga jednog malog naroda u zemlji dijametralno suprotno je veca što je veci pritisak na taj narod izvana na taj isti narod.