(3. XI. 1943.- 17. V. 2007.)

Cijenjeni prijatelji, tužni zbore i ožalošcena rodbino!

Jucer u jutro, nakon mise, u sobu dodoh, na mobitelu poziv procitah, Ante Markotic poziv uputio. Javiti se pokušah, Marinin žalobni glas zacuh: fra Andrija, moj otac i Vaš brat Ante je preminuo! Da, bracom smo se odavno zvali – braca smo bili. Ta ispocetka neocekivana vijest me je potresla, na životnim vezama i susretima zaustavila, na razmišljanje potakla. Sjecanja na svoga brata obnovih i oproštajnu rijec ovako srocih.

Ante, sin Frane i Kate Markotic je bio. Mjesto njegova polazišta u život Grab-Gradac je pocelo, mjesto njegova dolazišta isti Gradac je ostao. Majka Kata tu ga je rodila 3. studenoga 1943., katolickom vjerom osnažila i u svijet poslala. U rodnom mjestu, Vitini, Ljubškom, Capljini, Sarajevu i Zagrebu se obrazovao. Na Ekonomskom, Prirodno-matematickom i Fakultetu politickih nauka u Sarajevu od 1969. do 1992. radio. Prodekan na Ekonomskom fakultetu (1980.-1982.) i dogradonacelnik u Sarajevu od 1988. do 1989. bio. A od 1992. na Ekonomskom, Pedagoškom, Prirodno-matematickom i Filozofskom fakulteta Sveucilišta u Mostaru djelovao. Svijetom je hodio, visoko škole završio, diplome pobrao, redovitim profesorom postao, pokoljenja studenata odgajao, brojne knjige napisao, Zbornike uredivao, na znanstvenim skupovima nastupao, strucnjak za demografska i regionalna pitanja postao, slobodu hrvatskog naroda branio, kao strucnjak za znanstveno podrucje na Londonskoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji te u strucnoj pripremi Vance-Owenova plana i na Beckim dogovorima o Bosni i Hercegovini sudjelovao, povijest Graba, Veljaka i Ljubuškog kraja proucavao, više knjiga napisao i objelodanio, preko 150 studija po casopisima razasuo, nemjerljiv doprinos znanosti ostavio…

Godine 1992. Sarajevo napustio i u Hercegovini topli kutak pronašao. S ucenim i priprostim ljudima cesto se družio. Vrijeme i lijepu rijec uvijek je znao – kako starijima tako i djeci darivati. Od milja susjedi su ga Antom Malim s Gaja prozvali.

Svjedok sam, obitelj je pred oltarom sa Snježanom osnovao, djeci – Marini i Vladimiru - se radovao, njihove uspjehe spominjao, kruh im željeni pružio, Bogu vjerovao, Isusu se divio, mise redovito slavio, sakramente primao, evandeoske poruke upijao, novozavjetne poslanice i spise poznavao, molitve šaputao, fratre obožavao, dobre propovjednike isticao, casnim sestrama se divio, svoju Crkvu volio, kršcanske krjeposti prigrlio, za mrtve mise narucivao, pokojnike na pocivališta ispracao. S knjigama živio, nove stranice ispisivao, statistikama ih pratio, nad njima razmišljao, o njima glasno govorio, na katastrofe upozoravao… Ukratko - životnu mudrost bogatio.

Nadalje, za brata me izabrao, bratske korake i suradnicke podvige sa mnom mnogostruko umnožavao - radosno me primao, srdacne razgovore vodio, novim knjigama se radovao, ocjenjivacem bivao, njih citao, recenzije-ocjene pisao i predstavljao, za njih prostor napravio, sa smiješkom se pozdravljao, telefonske mostove uspostavljao, na put me ispratio, srdacno se pozdravljao. Napretkovcem postao, za njega se zanimao, cesto nas poucavao, brojnim tribinama nazocio. Radostan u svoju kucu na Gradac se vracao. Tu je ocevu kucu ne samo obnovio nego joj novi izgled darovao, u nju se s radošcu navracao, tu topli kutak nalazio, ugodne trenutke proživio, s knjigama razmišljao, vjerski tisak citao, a dnevni listao. Zadnjim otkucajima svoga srca s Gracem se pozdravio, pred zalazak sunca 17. svibnja zemlju poljubio i dušu Bogu predao.

Prije toga s Preradovicevim Putnikom svojoj je Kati zavapio:

Primi opet svoje dijete,

- Dovijeka ce tvoje biti

U svom polju daj mu groba

- Svojim cv'jecem grob mu kiti!

A ti prijatelju, susjede, brate, porucuje Ante, kad budeš slušao ovu poruku, ja cu vec spavati. Ali, ne snom kakvim obicavaju spavati umorni ljudi i umorne duše. Spavat cu, prijatelju, suprugo, kcerko, sine, brate, rodbino, kolege profesori, studentice, uceca mladeži, poznanice, citaoce mojih razmišljanja, Andrija, brate moj,…, dubokim snom. No, ti me se nekada spomeni, u kojoj dobroj rijeci, u razgovoru, u studiji, u pjesmi, …, a posebno u svetoj misi, u molitvi jer, uspomene su sve što sada ostalo je, a do tebe je da most sa mnom ne prekidaš.

Danas je Ante Markotic adresu svoga stanovanja konacno promijenio. Od danas on više putnik nije, stamen - medaš ovdje - na Blacama je postao. U ovaj se krš, iz kojega je izrastao, ukamenio, križem se okitio, svojim roditeljima i rodbini se vratio. uskrsnucu se nadao. Njegovom vjerom ozaren, na obznanu me potaknuo: Uskrsli Isus datum Antine zemaljske smrti u vjecni život je pretvorio. Od danas, teško je gledati svijet, a u njemu Antu ne vidjeti. Medu plemenite ljude koji kratko žive, a dugo se pamte, Antu je Bog ubrojio.

Snježana, Marina i Vladimir, te Vlado i Vice s obiteljima, velikana je iznjedrila, hrvatski narod svog iskrenog sina imao, covjek iskrenog prijatelja stekao. A njegovom smrcu Sveucilišna obitelj iznimna profesora i suradnika je izgubila, a zemlja novu svjetlost dobila, Nebo lijepim cvijetom se okitilo.

U ime svih ponavljam:

Ante, u našim srcima ostaje ime tvoje i bol.

- I što se u mislima penjemo više, dalje

grane naše sigurnosti sve su tanje i tanje,

i cak po cijenu ako padnemo

stici cemo tamo da nam nebo bude dom.

U miru snivaj, naše drage pozdravi, njima poruku prenesi, za buducnost našu se kod Boga zauzmi, dragi brate moj!

Kad se umoriš od trcanja za zvijezdama osluhni izvor i cut ceš kako ti tvoji studenti, kolege profesori, braca s obiteljima, supruga, kcerka, sin.. šapcemo: Hvala, Hvala!

Dragi prijatelji preminulog Ante, vas je danas ovdje Ante pozvao. Vaša brojnost svjedoci da svoj dodatak Antinoj životnoj knjizi dopišete. Antina životna svijeca se dugo pred našim ocima gasila. Neocekivano se na dan Uzašašca Isusova pred našim zemaljskim ocima utrnula, da bi oci naše vjere farom obasjala.

Supruzi, sinu i kceri, braci i njihovim obiteljima, brojnoj rodbini preminulog Ante Markotica osobno i u ime svih vas iskrenu sucut izražavam.

U ime Hrvatskog kulturnog društva Napredak Mostar, fra Bernarda Marica, fra Ante Šaravanje, fra Ivana Matijaševica – njegova školskog kolege i fra Luke Marica za rastanak molitvu sastavih:

Bože vjecni svemoguci

- Molimo te vapijuci

- Po dobroti predubokoj

- - Daj nam Anti vjecni pokoj.

- - Amen!

Grab- Blace, 19. svibnja 2007. Fra Andrija Nikic