Dana 16. ožujka 2007. godine, nakon što sam se uvjerio da je oboren križ na Bilom Grebu i grob prekopan, u osobno ime i u ime Hrvatskog kulturnog društva Napredak Mostar uputio sam prosvjedni dopis sredstvima društvenog komuniciranja i Ministarstvu prosvjete, znanosti, kulture i športa Zapadnohercegovacke županije na Široki Brijeg negodujuci zbog uništavanja još jedne srednjovjekovne nekropole svetog mjesta i pokopalište naših preda – ovog puta one na Bilom Grebu.

Posredstvom Radio Herceg-Bosne tu vijest sam proširio na sve do kojih dopire njihova poruka, to jest stanovništvu cijele Herceg-Bosne i ljubiteljima hrvatske kulturne baštine. U dopisu, ovdje malo prošireni, sam spomenuo:

Od jutros 16. ožujka 2007. godine u Grudama na lokalitetu Bili Greb, koji se nalazi na podrucju naše Županije, uništava se još jedna srednjovjekovna nekropola.

Tu nekropolu je evidentirao Šefik Bešlagic, Stecci Kataloško-topografski popis 1971. – Grude br. 9 (str. 303) i na ukrašenom križu prepoznao ljudske osobe, polumjesec i kružni vijenac. Nekropola koja je nadživjela povijesne vihore u trajanju od, vjerojatno, kojih sedam-osam stoljeca i ubilježila se u pamcenje domaceg stanovništva pred našim ocima se bez icijeg prosvjeda mirno uništava i to na temelju Rješenja tog Ministarstva br. 07-01-637/06. od 14. rujna 2006. godine. Premda je Šefik Bešlagic u svom popisu, iz njemu poznatih razloga, uvelike osiromašio hrvatsku srednjovjekovnu kulturnu baštinu, ipak mi je žao što u uništavanju rijetke ali vrijedne naše kulturne baštine sudjeluje to Ministarstvo.

Bešlagicevo neupisivanje ponekih nekropola potaklo me je da sam od 1971. godine do danas revidirao dobrani dio njegovih tekstova. Na temelju istraživanja istih terenskih podrucja koja je, kako piše Bešlagic obišao i ja sam se zaputio, prebrojavao i tražio suvremenije popise srednjovjekovnih nekropola. Samo na mostarskom, širokobriješkom i ljubuškom podrucje pronašao sam preko 1200 kod Bešlagica neupisanih stecaka. Osim nepotpunog popisivanja, svi su izgledi, da je Bešlagic iz njemu poznatih razloga i uništavao hercegovacke srednjovjekovne spomenike. Naime, vec sam upozorio (Kocerinska ploca, svjedok sredonjovjekovne Hrvatske Bosne i Hercegovine, 2004., str. 103. bilješka 254.) da je spomenuti Bešlagic s lokaliteta Glavice kod Fatnice (Stolac) odvezao križ na kome je pisalo Ase leži Asan sin Pere - Ovdje leži Hasan sin Pere. Taj križ, koliko mi je bilo dostupno, nigdje nije evidentirao. Tražim muzej u koji ga je smjestio. Bilo bi mi vrlo žao ako ga je stukao.
Molim širu javnost da mi pomogne pronaci taj križ. Ako se ne pronade, bez ikakve sumnje znanstveno predstavljeni Šefik Bešlagic, uništavanjem spomenutog križa, koji se može datirati u posljednja desetljeca 15. stoljeca, postao je rušiteljem srednjovjekovne katolicke, sakralne i kulturne baštine posljednjih desetljeca 20 stoljeca.. Odvoženje križa s Bilog Greba u prvom desetljecu 21. stoljeca, tocnije 16.ožujka 2007., ide prema njegovoj zabrinjavajucoj i nepoznatoj sudbini.
U srednjem vijeku na steccima i pod križevima naši predi su se pokapali s porukama: „legoh na svom plemenitom… i molju vas ne nastupajte na me“„na svojoj plemenitoj“, „ucvrto na plemenitoj“, „na svojoj plemenitoj odmiraci“, „na svojoj zemlji, na plemenito“, „nikada mnog ne imah, nikada ništa nesta, a dijelih“, „I na svoji Baštini legoh“ „daj mu Bože duši da bude spasen“ . Umjesto da pokojnikovi zemni ostaci ostane na 'svom plemenitom' njih se, uz Rješenje Ministarstva, suvremenim strojevima nepotrebno premješta, a višestoljetni sakralni objekt obešcašcuje.
Najnovije uništavanje nekropole Bili Greb doziva mi u pamet vandalizam koji se protivi otpornosti naših preda koji su se u kamenu opirali Zakonu o raji (1237.-38) da se kršcanska groblja preoravaju, i križocuvarenju nadgrobnih spomenika kao otpor brojnim naredbama turskih osvajaca – od 1516. pa dalje - da se križevi poruše. Naši davni predi su steccima i križevima omedili Herceg-Bosnu kao kršcansku i hrvatsku zemlju. Na svojim spomenicima su, izmedu ostalih, ostaviloi i slijedece poruke: A taj greb ucinih i izvukoh za svoga života – buducemu. Bolno se osjecam što su križevi „na svom plemenitom“ i „molju vi se, bratjo i gospodo, nemojte mi kosti pretresati“, „Molju vas, gospodo ne nastupajte na nj. Jere cete vi biti kako on, a on ne more biti kako vi…“. Stecke i križeve su podizali po Herceg-Bosni i na širem podrucju uz velike velike izdatke i pomoc rodbine, da se odupru propasti –„S pomocu roda moga izidah mnogocasnu grobnicu i postavih si kamen na grobnici mojoj i ugotovih si vicni dom za života svojega…“, „Va ime Oca i Sina… novi kamen postavih, i da viste da cete umrti vsi vi… Sije leži dobri… sin voivode Stipana, na svojoj baštini… Si bilig' postavi na me brat' moj vojvoda Petar…“ Da bi zaštitili kršcanska pocivališta davno su porucili: Tko bi to potral, da je proklet Otcem i Sinom i Svetim Duhom. Potreba uklanjanja križa s Bilog Greba, umjesto da se on dostojno ukusno zaštiti, podsjeca me i na Izedbegovicev zahtjev za dokidanje Sinjske alke. Potonji u svom zahtjevu u Hrvatskoj nije uspio, a evo, malo kasnije, drugi je uspio, u hrvatskim Grudama, ukloniti dragocjeni križ katolickog svjedocenja. Cudo, ali istinito!
Gluhi na davne poruke i slijepi pred jedinstvenom i sve rjedom sakralnom i kulturnom baštinom u Herceg-Bosni nedostojni i pobješnjeli nasljednici i voditelji kulturnih institucija, nažalost, oglušuju se o poruke i sudjeluju u rušenju srednjovjekovnih svetih mjesta trneci njihovo svjedocko omedivanje hrvatske zemlje i prekidanje životnog stabla hrvatskog naroda na pocetku 21. stoljeca.
Stoga u ime Hrvatskog kulturnog društva Napredak Mostar, koje se brine za ocuvanje i prezentiranje naše kulturne baštine, prosvjedujem protiv uklanjanja križa s Bilog Greba i uništavanja odmorišta svetih katolickih preda – na posvecenoj nekropoli. ZahtIjevam povratak križa na prvobitno mjesto i konzervaciju pokapališta. Ako Ministarstvo ne ucini konkretne korake u vracanju križa na njegovo stoljetno uzemljenje na Bili Greb, snosit ce suodgovornost s lokalnim politicarima, tajkunima i poimenicno navedenima osobama u dopisu.

Predsjednik HKD Napredak Mostar prof. dr. sc. fra Andrija Nikic

Mostar-Ružici-Grude, 17. ožujka 2007.