Autor: Suzana Bandic

Nedjelja, 25 Veljaca 2007

Bivši politicki zatvorenik zlocinackog komunistickog
sistema, Rado Pejic, robijao je sa nepunih devetnaest godina i nakon toga bio prisiljen na emigraciju. Za Narodni list izjavio je:Bio sam najmladi politicki zatvorenik u Staroj Gradiški!

Rado Pejic je ruku UDB-e i zlocinackog komunistickog režima
osjetio vec kao osamnaestogodišnjak. Dok je služio redovni
vojni rok u bivšoj JNA izrekao je nekoliko krivih rijeci koje
su ga odvele na robiju. Osuden je na na dvije godine strogog
zatvora koju je izdržavao u Staroj Gradiški

Rado Pejic je bio jedan od brojnih mladih hrvatskih domoljuba
koji je sedamdesetih godina izrekao svoje nezadovoljstvo
tadašnjim komunistickim režimom, te pokazao da je nacionalno
svjestan. Bio je na redovnom odsluženju vojnog roka u JNA. Od
tadašnjeg pretpostavljenog casnika dobio je zaduženje
održavati nastavu za rocnike. U sklopu te nastave izrekao je
nekoliko recenica koje su odisale nacionalnom sviješcu, a
samim time to se u to vrijeme tretiralo kao neprijateljska
propaganda.
NL: Gdje i kada Vam je sudeno?
Sudeno mi je u Zagrebu. Sudac mi je bio Ivan Fumic. On se danas izdaje za velikog hrvatskog antifašistu. Sudio mi je protiv
tadašnjeg zakona, a i ustava. Danas ga cuva Manolic i njegovi
pretorijanci.
NL: Za što Vas je teretila optužnica?
Teretili su me za neprijateljsku propagandu.
NL: Kako je glasila presuda?
Osuden sam na dvije godine stogog zatvora u Staroj Gradiški.
NL: Imali ste tada nepunih devetnaest godina. Kako ste to
prihvatili?
Što reci. Nisam imao nekog izbora nego pomiriti se sa
sudbinom, mada se u biti covjek nikada do kraja ne pomiri s
tim. Danas mi svaki razgovor o toj temi dode kao neka vrsta
terapije. Rado bih govorio sasvim otvoreno, no kako je Hrvatska
zemlja u kojoj nije provedena lustracija, te su svi udbaši i
kosovci još uvijek u državnoj službi, ne bi bilo baš uputno
puno pricati. Oni su i tada, a pogotovo sada, u stanju uciniti
bilo što da zaštite sebe i svoje interese. To je znacajan broj
ljudi koji su shvatili da poslije pada komunizma mogu ostati na
vlasti jedino ako potpuno kontroliraju politicke zatvorenike,
medije i novac. Na žalost, novac danas znaci vlast i ugled i
pogotovo kad je novac u pitanju, onda se ne biraju sredstva za,
pa cak bi se usudio reci , i fizicki eliminirati onoga koga
dožive kao prijetnju. Zato me ispricajte što vam necu puno
toga moci reci. NL: Vidim
da ste užasno nezadovoljni i ogorceni što se neke stvari nisu
promijenile...
Naravno. To je cista istina, no mnogi je danas ne žele
cuti.Nekima nije u interesu da se o ovoj temi govori, neki su u
strahu za sebe, boje se suprostaviti, a neki su jednostavno
umorni od svega i ne vide nacin da se išta od ovoga promjeni.
Vidite, na ovoj temi sam ja dobio politicki azil. Naime, tek
kad sam objasnio njemcima kako u Jugoslaviji djeluje mehanizam
autocenzure, dobio sam politicki azil.
NL: Vi ne spominjete komuniste, vec samo UDB-u i KOS. Zašto?
UDBA i KOS su bili štit i mac Saveza Komunista Jugoslavije koji
je bio stvarni arhitekt komunistickog zlocina.
NL: Mislite li da bi se provedbom lustracije kod nas poboljšao
život politickim zatvorenicima?
Apsolutno. Ako ne u materijalnom smislu, priznavanju statusa,
prava i slicno, a onda barem bi imali neku duhovnu
zadovoljštinu i osjecali bi se sigurnije.
Najteže je u samici
NL: Vratimo se Vašoj presudi. Poslali su Vas u Staru Gradišku.
S kim ste dijelili celiju?
Sa mnom u celiji je osam mjeseci bio Zvonimir Crvenko.
Prikracivali smo vrijeme pricama, a on je imao izuzetan smisao
za humor tako da mi je uz njega brže prolazilo vrijeme i nije mi
bilo dosadno. Dosta mi je zgoda ispricao iz vremena svog
školovanja u Americi. Kad je došao u Staru Gradišku na drugi
odjel, mislim u ljeto ’73. , ja sam vec bio tamo. Sjecam se
da ga se ta bijeda Stare Gradiške toliko dojmila da je bio sav
nekako izgubljen, uplašen i dezorijentiran u pocetku.
NL:Tko Vam je još ostao u sjecanju od
tadašnjih robijaša?
Na cetvrtom odjelu su tada bili Josip Oblak, Blaž Bordic,
Ilija Ljeskarac, Krešo Parac, Krešo Mikolcic, Vlado
Gotovac, Zlatko Tomicic, Makso Cargonja, Eugen Bratovic,
Drago Prlj, Josip Strmecki. doktor Posavec, Ivo Veljaca, Anto
Prozoran i mnogi drugi kojih se trenutno ne mogu sjetiti. Mi smo
svakodnevno na hodniku razgovarali o povijesti, politici,
filozofiji. Sjecam se kad je takozvana "bugojanska grupa"
ubacena, Gotovac je odmah rekao:“To je UDB-a napravila da bi
ušutkala kritike zapada protiv našeg zatvaranja". U to vrijeme
iz Amnesty Internationala su se raspitivali za nas, medutim
UDB-a je sve cinila da zataškaju naše postojanje uopce.
NL: Kakav je režim bio u Staroj Gradiški?
Sve su radili da nas unište. Ciljano su nam uništavali
zdravlje, a osobito su se trudili oslabiti nas psihicki.
Rijetki su politicki zatvorenici koji su izišli zdravi iz
zatvora. U prvih šest mjeseci dva puta sam bio kažnjavan sa
po trideset dana samice. To mi je bilo najteže. Sam si punih
trideset dana u mracnoj, tijesnoj i hladnoj prostoriji. Nemate
s kime niti rijec prozborit. Svašta Vam tada prolazi kroz
glavu i vjerujte da je najteže izvuci se odatle zdrave psihe.
Sjecam se da je Josip Oblak psihicki stradao nakon batinanja i
samice.
NL: Da li su Vas ikada fizicki zlostavljali?
Nisu me nikada batinali ako na to mislite no mnogi su prošli
svašta. UDB-in repertoar uništavanja je bio od trovanja
virusom hepatitisa, preko klasicnog batinanja i psihickog
slamanja, do elektro šokova. Za ove zlocine u Hrvatskoj nitko
nije krivicno niti prekršajno odgovarao, a njihovi idejni
arhitekti cak ni moralno. Preko naših kostiju na piramidu
vlasti tada se uspeo mladi, ambiciozni, Ivica Racan, a preko
sudenja Crvenku i meni Ivan Fumic. Kad bih svih za koje znam
da su se okoristili tudom nevoljom sada nabrajao, vjerujte da
bi niz imena bio podugacak, a da ne govorim da bi bilo puno
onih u samom vrhu vlasti. Iznenadili bi se za neke jer danas su
oni veliki domoljubi.
Nakon zatvora u emigraciju
NL: Po odsluženju kazne otišli ste u emigraciju?
Ne odmah. Vratio sam se najprije kuci i pokušao završiti
studij, dobiti nekakav posao. Kad su nakon dvije godine opet
pocela uhicenja i kad sam doznao da imaju u planu i mene
ponovno proganjati, odlucio sam se za odlazak preko granice.
Otišao sam u Njemacku i tamo zatražio politicki azil.
NL: Kada ste se vratili u Hrvatsku?
Vratio sam se odmah po osamostaljenju, no nisam se odmah
preselio. I danas živim na relaciji Hrvatska – Njemacka.
NL: Zašto? Niste li jedva docekali oslobodenje i samostalnost?
Jesam, no kako sam prije vec napomenuo, lustracijski zakon nije
proveden u nas. Vjerujte mi da sam se u jugoslovenskom zatvoru
bolje osjecao, nego danas u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj za
koju sam robijao.
Država jako malo pomaže bivšim politickim zatvorenicima
NL: Danas ste predsjednik jedne udruge bivših politickih
zatvorenika. U Zadru postoje tri slicne. Zašto ste osnovali
novu udrugu?
Tocno je da od 1990. postoje udruge politickih ztvorenika. Tri
su osnovane na nivou Republike Hrvatske, a tu u Zadru su samo
njihove podružnice, odnosno ogranci. Ne slažem se sa nacinom
rada tih udruga i smatram da su pojedinci iz tih udruga više
doprinijeli sprijecavanju donošenja lustracijskog zakona, nego
njegovoj afirmaciji i donošenju,. Takoder mislim da neki od
njihovih celnih ljudi ne bi trebali biti tu.
NL: Zašto tako mislite?
Na celo jedne od tih udruga instaliran je covjek koji se l984.
vratio iz emigracije, a cije je ime na
popisu udbaša. Taj je svim srcem bio za Tudjmanovu "Pomirbu", a ona je prvo negacija zdravog razuma pa onda i lustracije. Zacijelo je eklat bez presedana da je UDB-a taj lik
instalirala za predsjednika internacionalne asocijacije
zatvorenika savjesti. U drugom slucaju su na celu udruge su apsolutno nesposobni ljudi. To kažem jer cak nemaju internetsku stranicu pa nije jasno kako komuniciraju
sa clanstvom, a njihova povremena prisutnost u medijima bivšim
sabornicima služi za osobnu promociju. Trecu udrugu vodi
covjek koji ima “krovnu štetu”. Taj se javno deklarira kao
ustaša, te je to famozan argument drugoj strani da se zapita
"nece li nas to ustaše lustrirati".Dakle, po mom mišljenju
svi skupa su debelo zaslužni da i danas nakon 17 godina od pada komunizma Hrvatskom vladaju komunisti, a politicki zatvorenici nemaju lustracijski zakon. Namjerno ne navodim imena ovih ljudi jer ce se oni sami prepoznati u ovim rijecima, a i svatko tko razmišlja svojom glavom, znat ce o komu se radi.
To je razlog što sam sa nekoliko prijatelja osnovao udrugu cija
je glavna zadaca lustracija i pravedna odšteta bivših politickih zatvorenika.

NL: Koliko znam nekakva odšteta je isplacivana?
Da. Oni koji su nas tada progonili donijeli i su Zakon o bivšim
politickim zatvorenicima po kojem smo za dan rada u najtežim uvjetima dobili 54 kune. Zamislite, za deset sati teškog
nocnog rada 54 kune, cijelih 5,40 kn satanica. Poslije smo
dobili i nekakve povlaštene dionice, valjda Stare Gradiške i Golog Otoka. Te dionice su bile nominalne vrijednosti 100
kuna, a tržišne 5 kuna po komadu. To je bacanje pijeska u oci
i cista prevara i obmanjivanje i javnosti, a i politickih
zatvorenika. Nedavno smo zatražili od Vlade da nas izjednaci
u samo nekim pravima sa clanovima SKJ, na koje su nam dali
takav odgovor iz kojeg se zorno vidi tko danas vlada Hrvatskom.
NL: Jeste li uspjeli do danas riješti svoje stambeno pitanje?
Odmah cu vam objasniti kako to u praksi izgleda. RH je poslije
rata 1995. godine donijela Zakon o podrucjima od posebnog državnog interesa, te su po tom zakonu pozvali i politicke zatvorenike da im riješe stambeni problem. Meni su u
Karinu dali zapocetu, devastiranu gradnju koju sam morao 90% dograditi. E kad sam bio gotov sa gradnjom. država mi, sa svojim najvjernijim komunistickim kadrom otima tu kucu, sa obrazloženjem da smo mi zapravo samo cuvari napuštene imovine naših sugradana pravoslavne konfesije. Hrvatska vlast na taj nacin, putem korumpiranog suda i stare komunisticke garde u njemu,
hrvatske politicke zatvorenike koje nije uspjela uništiti u
Jugo-zatvorima, pa poslije u emigraciji, na prevaru dovodi u Domovinu da bi nas tu dokrajcila.
NL: Želite reci da ste izigrani i da je hrvatsko sudstvo
korumpirano?
Ja imam jako loša iskustva, a poznajem i mnoge u slicnim
situacijama. Vec osam godina mi "sude" ne da bi postigli
osudujucu presudu, za koju uzgred nemaju niti jednog dokaza,
nego da bi me financijski iscrpili i psihicki uništili. Zbog
toga sam zatražio izuzece suda i sudaca u obrovackom sudu
radi udruživanja službenika suda, policije i tužilaštva i
još nekih osoba u zlocinacku organizaciju za što imam i
nedvojbene dokaze. Imao sam problema sa obrovackim sucem Igorom Berghausom, koji je kasnije premješten na mjesto predsjednika suda u Biogradu.
Kada je novi predsjednik obrovackog suda Božo Vukušic vidio
da je otišao predaleko sa mojim slucajem , pokušao je taj
predmet gurnuti od sebe, medutim, predsjednik županijskog.suda, Antun Klišmanic, nije to dozvolio, nego je porucio da u cilju ogranicavanja štete, sudac Vukusšic riješi problem koji je sam napravio. Za sve ovo imam hrpu papira iz tih sudskih sporova, raznih riješenja, prijetnji uhicenjem, ovrhama i slicno.
Hrvatsko sudstvo, na koje vijece Europe i Europska komisija
imaju najvece primjedbe na hrvatskom putu u eurointegracije, radi besprekorno u korist hrvatske štete, doprinoseci
najviše projektu zvanom destabilizacija državnopravnosti.

Planovi za buducnost

NL: Što trenutno radite i imate li kakve projekte?
U našoj smo udruzi “Hrvatski politicki zatvorenici – Goli
Otok” za ovu godine postavili cetiri važna cilja. Prvi je,
senzibilizirati hrvatsku javnost o potrebi donošenja bar nekih
elemenata lustracijskog zakona u izbornu regulativu za
parlamentarne izbore 2007. Drugi projekt je putujuca izložba
fotografija sa temom zatvorenici savjesti, za koju nam država
daje moralnu i '"tehnicku" porporu, ali ne i neophodna sredstva
za taj projekt. Trece, radimo na tužbi protiv RH po zakonu o
odgovornosti RH za štetu ucinjenu zatvorenicima savjesti u
SFRJ. Cetvrti projekt je ukljucivanje zatvotenika savjesti u
privatizaciju lukrativnih državnih poduzeca, jer je takozvana
kuponska privatizacija bila bezocna komunisticka prevara.
Puno truda ulažemo u ove projekte i optimisticni smo.