Osoba sumnjiva morala o kojoj se u posljednje vrijeme pojavljuju «zanimljive» slike u medijima Šostar glavni je u gradu Zagrebu za priznavanje statusa HRVI. Kako ne bi ostalo nepoznato javnosti cime se još, osim slikanja sa striptizetama, spomenuti bavi, navest cu ono što se meni dogada. U mojem zahtjevu za priznavanje HRVI Šostar se bavio utvrdivanjem mog statusa branitelja, što mu nije posao, a po nalogu mafijaša koji odreduju tko smije imati status branitelja i HRVI, a tko ne. U prilogu 1 je izvod iz moje žalbe MOBMS od 6.6.2005. na jednu njegovu svinjariju, koju je ministarstvo branitelja usvojilo i poništilo njegovo rješenje. Ponovno je napravio novu svinjariju i obustavio postupak stjecanja statusa. Nakon toga ponovno sam se žalio 15.11.2005. (izvod u prilog 2) na njegovu samovolju, no netko u MOBMS-u je postupak stavio u cekanje.

Nakon toga podnio sam 15. 3.2006. tužbu upravnom sudu - do danas bez odgovora. Uzgred receno MUP mi kao posljednjem ratnom zapovjedniku sustava obrane, zaštite i spašavanja civilnog stanovništva RH gotovo devet godina nije odgovorio na zahtjev za priznavanje statusa branitelja u MUP-u (status branitelja u MORH-u mi je odavno riješen). Jedan pisar iz MUP-a odgovorio mi je 2006. da nisam bio branitelj, a svi ili gotovo svi kojima sam još i u MUP-u (kamo su usred rata premjestili iz MORH-a sustav kojim sam rukovodio) bio jedno vrijeme zapovjednik (dok u MUP-u nisu srušili sustav - Jarnjak je tada bio ministar) dobili su status branitelja.

Dakle, ja kao njihov pretpostavljeni, nisam bio branitelj, a svi moji podcinjeni su bili. Tako stoje stvari u Hrvatskoj sa braniteljima i HRVI. Što mafija želi ona i napravi. Tako mi još od 1994. ne dozvoljavaju da radim u svojoj osnovnoj struci - energetici (valjda im smetam jer raskrinkavam njihove lopovluke), a 1.7.2006. bezocno su me izbacili s posla (jer prema mišljenju osobe školovane za skladištara JNA u Beogradu nisam dovoljno strucan) i ostavili bez ikakvih prihoda i zdravstvenog osiguranja. No ipak sam nekako i to preživio u pravnoj i demokratskoj državi Hrvatskoj, kako je nazivaju politicari koji progone istinske branitelje.

Prilozi 1. i 2. (u nastavku) dopisi MOBMS govore o odnosu umrežene mafije prema braniteljima nego sam moj uvodni tekst. Prije smo imali srpsko-hrvatski jezik, a sada imamo srpsko-hrvatsku mafiju. Pitam se, kad se ovo meni dogada, što se tek dogada s braniteljima koji nisu bili rukovodeci kadar u Domovinskom ratu i nisu obrazovani i vicni pisanju. Možda im je jedini izlaz dici ruku na sebe, a to mnogi i cine.

PRILOG 1: Iz dopisa – žalbe Ministarstvu obitelji, branitelja i medugeneracijske solidarnosti od 6. lipnja 2005.

Kao posljednji ratni zapovjednik Civilne obrane Republike Hrvatske i pripadnik Ministarstva obrane (i oružanih snaga), dakle branitelj iz Domovinskog rata u smislu clanka 2 stavak 1 podnio sam 16.2.2005. osnovan zahtjev za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata po clanku 5 stavku 2 Zakona o pravima Hrvatskih branitelja NN 174/2004. Status branitelja dokazan je u smislu clanka 2 stavak 5 potvrdom ministarstva obrane (prilog 1 u molbi). Preslika vojne iskaznice (prilog 4 u molbi) dokazuje i pripadnost oružanim snagama, a to pokazuju i neki drugi dokumenti MORH-a.

U smislu clanka 5 stavka 2 Zakona priložena medicinska dokumentacija u molbi daje dovoljno osnova za priznavanje statusa HRVI.

U rješenju - odbijenici moje molbe spominje se clanak 5. stavak 3 po kojem nisam niti tražio priznavanje statusa HRVI (djeda šumom – baba drumom). Nadalje u rješenju se potpisnik (Zvonimir Šostar) upušta u ocjenu mog statusa branitelja prema clanku 2 stavku 2 Zakona što nije njegov posao, jer je status priznat rješenjem MORH-a (prilog 1 molbi) koje je u potpunoj suglasnosti sa clankom 2 stavak 1 Zakona.

Izgleda da se potpisnik rješenja povodio cinjenicom da jedino meni kao zapovjedniku civilne obrane RH, umrežena mafija koja je usred rata 1994. srušila sustav civilne obrane Hrvatske, niti nakon osam godina od podnošenja zahtijeva nije u MUP-u odgovorila tj. izdala rješenje o statusu branitelja (od 1.1.1994.), a svima clanovima bivšeg stožera – mojim podcinjenima je.

„ Podjele su napravljene još tijekom Domovinskog rata. Jedni na ratište, u rovove i na položaje a drugi u stožere, krizne štabove, zapovjedništva. Jedni ginu, drugi jedu i piju. Jedni dobivaju otkaze zbog terena, drugi otvaraju firme na terenu. Jedni dijele patnje i ratne strahote, drugi odlikovanja i pocasti. Jedni poslije rata u propast, drugi na vlast. Danas dezerteri pricaju braniteljima kako je bilo na ratištu, profiteri pricaju stradalnicima kako treba podnijet žrtvu za Hrvatsku. I onda još se ljute ako ih stradalnici ne dodu slušati i ako im ne dodu pljeskati.“ Spomenuti citat iz jednog nedavno u novinama objavljenog clancica vjerodostojno i sažeto opisuje ono što se dogodilo u Hrvatskoj. Znam to iz osobnog iskustva. Danas je sve više obilježavanja pobjeda nad agresorom u kojima na jednoj strani sudjeluju istinski branitelji a na drugoj oni «drugi». Ono što se dogodilo sa sustavom obrane, zaštite i spašavanja usred Domovinskog rata i ne dozvoljavanje njegove ponovne uspostave, pa cak i objavljivanja kako to ponovno napraviti savršeno se uklapaju u napisano.

Nisam clan niti jedne politicke stranke. Osobe koje su usred rata srušile sustav obrane i ne dozvoljavaju uspostavu sustava ocito su one s “druge strane” – oni “drugi”. Prvo su bili veliki drugovi, Jugosloveni – komunisti i ateisti koji su zapisivali tko ide u crkvu. Zatim s promjenom vlasti postali su veliki Hrvati, koji ližu oltare i zapisuju tko ne ide u crkvu, da bi zatim opet postali “pravovjerni”. Pritom su ostvarili sve privilegije koje su im pale na pamet, a nama drugima ne daju niti da dišemo niti da ostvarimo ono što nam pripada. Buduci da su ostvarili sve što im je palo na pamet nisu se uopce potrudili da brojni živi i poginuli pripadnici Civilne obrane diljem RH dobiju u Zakonu o braniteljima status koji im pripada što je golema nepravda prema tim ljudima. Nakon svega opet s promjenom vlasti postaju veliki europejci i dalje sve po potrebi, a Hrvatska tone sve brže i dublje.

Dugogodišnjem teroru umrežene mafije koja glumata da je zanima sigurnost, obrana, zaštita i spašavanje stanovnika u izvanrednim stanjima, izložen sam još od bezocne cistke najkvalificiranijeg kadra provedene u MORH-u 1992. godine (vjerojatno bez znanja tadašnjeg ministra) kada mi za razdoblje od nekoliko mjeseci nisu priznata prava niti isplacena odšteta (prilog 1 - pismo ministru obrane – za sada još bez odgovora). U tom prilogu moci cete naslutiti tko su sve “branitelji” i branitelji i kako se prema njima postupa.

U prilogu 2 je ocjena glavnog vojnog savjetnika predsjednika RH o mojoj knjizi tj. sustavu koji smo izgradivali u tijeku rata, a koji mafija ne dozvoljava ponovno uspostaviti, kako biste stekli sliku o tome što se radilo za rata u dijelu obrane kojim sam rukovodio u MORH-u.

Zanimljivo je da me se po “potrebi” smatra pripadnikom oružanih snaga i braniteljem kada mi se dodijelilo oružje kao i kada mi ga se oduzimalo, a sada po rješenju na koje se žalim, najednom ne. Oružje dobiveno na revers u MORH-u morao sam dati u prodaju kako me se ne bi prekršajno kao zaposlenika MUP-a od strane MUP-a gonilo prilikom razoružavanja branitelja slicna onom 1991. (prilog 3).

Prilozi:
1. Pismo ministru obrane RH (s prilogom 1) od 24. veljace 2005.
2. Izvadak iz mišljenja generala zbora Antuna Tusa o mojoj knjizi o upravljanju u krizama odnosno o sustavu koji smo izgradivali u MORH-u za Domovinskog rata
3. Rješenje prekršajnog suda u Zagrebu od 24. sijecnja 2005.

PRILOG 2: Iz dopisa – žalbe Ministarstvu obitelji, branitelja i medugeneracijske solidarnosti od 15. studenog 2005.

Unatoc rješenja Ministarstva obitelji, branitelja i medugeneracijske solidarnosti UP/II-562-02/05-0101/375 URBROJ: 519-04/1-05-2 od 30.9.2005. o poništenju prvog nezakonitog rješenja Gradskog ureda za zdravstvo, rad i socijalnu skrb Klasa: UPI/I-564-01/05-029/280 URBROJ: 251-07-06/115-05-18 (kojim se odbijena moja molba), Gradski ured (potpisnik Zvonimir Šostar) svojim zakljuckom (prilog 1) se opet bavi mojim statusom branitelja, što mu nije posao. Moj status branitelja neosporno je dokazan prilozima 1,3,4 u mojoj molbi za priznavanje statusa HRVI podnijetoj spomenutom uredu 16.2.2005., koje sada ponovno prilažem kao prilog 2. ovoj žalbi. Spomenuti se u tu svrhu cak bavi pribavljanjem dokaza koji ništa ne znace i ne opovrgavaju dokaze (iz rata) iz moje molbe. Kojekakvi cinovnici potpisati ce danas deset godina poslije rata po naredbi svojih, protiv uspostave pravne države umreženih rukovodilaca, bilo što. Stvaraju po njihovoj potrebi liste: onih kojima treba osigurati sve privilegije iako nisu bili branitelji; onih istinskih branitelja i Hrvata koji moraju ostati izvan onoga što im omogucuje zakon o braniteljima i drugi pravni akti; onih branitelja koji nisu iz raznovrsnih razloga po volji takvih osoba i njihovih naredbodavaca, koje bez ikakvih dokaza treba optužiti cak za ratne zlocine itd., itd.

Mjerodavni za opis mog ratnog puta kao posljednjeg ratnog zapovjednika sustava obrane, zaštite i spašavanja RH (zapovjednika stožera civilne zaštite RH) su prema tada važecim zakonima bili tadašnji ministar obrane, predsjednik Vlade i predsjednik Republike Hrvatske. Drugih nadredenih nisam imao. To ne mogu biti nikakvi sadašnji cinovnici poput Šostara i slicnih iz MORH-a i MUP-a. To ne može biti ni nesposobni administrativac, glavosjek – Lucic, izvršilac cistke najkvalificiranijeg kadra u MORH-u 1992. (prilog 1. – pismo ministru Roncevicu iz moje osnovano prihvacene žalbe MOBMS-u od 6.6.2005.) koji je sada “dogurao” vrlo visoko - do zapovjednika vojske.

Iako sam i u MUP-u još neko vrijeme do razrješenja, zbog ukidanja spomenutog za obranu vrlo važnog sustava 1994., bio zapovjednik tog republickog tijela važnog za obranu zemlje, još od 1997. godine (kada sam zatražio) do danas nisam dobio nikakav odgovor o priznavanju statusa branitelja, dok su svi moji podcinjeni (ili gotovo svi) vec odavno to ostvarili. Koliko mi je poznato bez moje potvrde, kao njihova posljednjeg ratnog zapovjednika, to nisu mogli niti dobiti. To ne iznenaduje, jer su pojedini odjeli MUP-a prava legla bezakonja, zloporaba i kriminala. Sada, iako za to nema nikakve zakonske osnove u svom zakljucku Šostar tvrdi da se bez priznavanja mog statusa u MUP-u “ne može riješiti sama stvar priznavanja statusa HRVI”. Bez sumnje je i dugogodišnji teror umrežene mafije kojem su izloženi najkvalificiraniji branitelji u MUP-u, od kada je srušen sustav obrane zaštite i spašavanja stanovništva RH usred rata, te nedopuštanje zapošljavanja u struci u kojoj sam postigao najviše - u energetici (da se u njoj može nesmetano rasprodavati sve što vrijedi), uz predano angažiranje na obrani i stvaranju neovisne Hrvatske, mogao utjecati na tijek teške bolest koja me je zadesila. Na to ima utjecaja i ovo Šostarevo “rješavanje” mog statusa HRVI.

Predlažem da se Šostarov zakljucak, koji nema nikakve zakonske osnove, stavi izvan snage i da se hitno riješi moj status priznavanja HRVI. Šostar ocito nije niti procitao moju molbu i priloge od 16.2.2005., kao ni žalbu na njegovo poništeno rješenje s prilozima od 6.6.2005., niti rješenje MOBMS-a od 30.9.2005. kojim se njegov uradak od 25.5.2005. smatra ništavnim. Nacinom “rješavanja” pitanja branitelja kakvim se bavi Šostar i umrežemi, mnogi istinski branitelji nikad nece za života steci status koji im po zakonu pripada.

Molim da ispitate rad spomenutog ureda i da za rješavanje ove problematike odredite primjerenije institucije i osobe tj. da izuzmete iz “rješavanja” statusa HRVI g. Šostara i slicne. Predlažem i da kod mjerodavnih pokrenete ispitivanje potpuno nezakonitog rješavanje statusa branitelja u administraciji MUP-a.

Prilozi:
1. Zakljucak Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje od 8. studenog 2005.
2. Prilozi 1,3,4 – dokazi o statusu branitelja priloženi molbi za priznavanje statusa HRVI 16.2.2005. Gradskom uredu