Otvoreno pismo Drazena Matijevica

"AKO SE GMIŽUCI POPUT CRVA USPIJEŠ POPETI I NA VRLO VISOKU GRANU IPAK CES OSTATI CRVOM"

 

OTVORENO PISMO DRŽAVNIM I STRANACKIM CELNICIMA U DOMOVINI

POVODOM PETNAESTE OBLJETNICE MEÐUNARODNOG PRIZNANJA

NEOVISNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE

 

            Ovo pismo obicnog gradjanina upucujem Vama celnicima ne obracajuci Vam se poimence. Vaša imena nisam u naslovu izostavio zato što bi se možda bojao Vas, vaše moci i utjecaja vec jednostavno zato što vas ima više. Imenujuci svakog od Vas morao bi voditi racuna o važnosti položaja koji zauzimate, ili dužnosti koju obnašate (ili oponašate) i redati Vaša imena onim redom koji Vam po protokolu pripada. Pri tomu bi se izložio opasnosti da zahvaljujuci tom mjerilu neke od Vas  navedem prije nekih drugih koji su za sadašnje stanje domovine nam Hrvatske manje zaslužni, a neke zaslužnije navedem pri kraju. Osim toga, lako bi mi se dogodilo da neke ne spomenem, a zaslužili bi i te kako biti spomenuti. Zato sam odlucio obratiti Vam se ovako uopceno, no siguran sam da ce oni medju Vama koji dodju u priliku procitati moje pismo lako prepoznati sebe i svoje zasluge.

Možda Vam takodjer izgleda cudno da Vam se ovako obracam iako iza mene ne stoji nikakva politicka stranka, a ni politicka sila, nikakav novcarski niti poduzetnicki loby, nikakav medijski div pa cak ni bilo kakva udruga gradjana. Moja skromna odvažnost temelji se jedino na mojem cvrstom vjerovanju da ovo što namjeravam napisati tako ili slicno misli i osjeca veci dio hrvatskog naroda.

            Petnaesta obljetnica medjunarodnog priznanja Republike Hrvatske lijepa je okrugla obljetnica i bila bi dobar razlog za slavlje da nam ju upravo Vi kojima upucujem ovo pismo niste u velikoj mjeri pokvarili. Razmišljajuci o toj obljetnici upitao sam se u jednom casu kako bi se snašao i kako bi doživio ovu zemlju da sam prije petnaest godina otišao nekamo gdje ne bi imao nikakvih vijesti ni saznanja o dogadjajima u domovini. Zakljucio sam da bi mi prilagodba na današnje prilike u Hrvatskoj bila vrlo teška. Razlog tomu jest posve novi rjecnik kojim se danas služite Vi hrvatski celnici i uz Vas  brojni mediji koji Vas prate, podupiru i promicu.

Da bi ste i Vi, ali i svi drugi citatelji ovog pisma vidjeli o cemu je rijec sastavio sam mali podsjetnik, mali pregled odredjenih naziva i pojmova, koji su zahvaljujuci Vašem djelovanju i nastojanju izgubili svoj izvorni smisao i svoje izvorno znacenje. Umjesto toga Vi ste tim nazivima i pojmovima dodijelili razlicita nova, u pravilu pogrdna znacenja cime ste im ujedno promijenili i sadržaj i smisao.

            Pocet cu od Vama najmilije rijeci i najdražeg pojma – politika.

            Prije petnaestak godina ta rijec je u Hrvatskoj znacila "umjetnost moguceg", umjetnosti umješnost koje su vodile k slobodi, neovisnosti i medjunarodnom priznanju i to pobjednicki, uzdignute glave, prkosno i ponosno. Vaše djelovanje i postupanje, vaše vodjenje (ili bolje receno – vodanje) ove zemlje posve je promijenilo pojam i rijec politika, tako da je ona u Vašoj izvedbi dobila više novih sinonima, koji doduše takodjer pocinju sa "po", ali znace nešto sasvim drugo. To su: pokornost, poniznost, poslušnost, podatnost, poltronstvo.

           Jedan od najplemenitijih ljudskih osjecaja – domoljublje dobio je negativan predznak i novo ime. Sada se taj plemeniti osjecaj pogrdno naziva nacionalizmom, fašizmom, ksenofobijom, desnicarstvom, zaostalošcu, primitivizmom,  ili provincijskom zalupanošcu.  

Hrvatsko državno vodstvo na celu s utemeljiteljem suvremene hrvatske države, ono koje je vodilo zemlju kroz teški rat i izvojevalo pobjedu, Vi ste prihvacanjem i priznavanjem haaških optužnica, pristali da bude nazvano zlocinackom organizacijom.

          Pobunjenici, cetnici, organizatori Krajina i sl. u Vašem se novom rjecniku nazivaju mirnim civilnim stanovništvom.

           Slavni, pobjednicki Domovinski rat, rat protiv osvajaca, protiv arhitekata amputacije Hrvatske, protiv provoditelja genocida, rat za neovisnost i oslobodjenje okupiranih dijelova domovine, dobio je u Vašem suvremenom  rjecniku "oktroiranom" Vam iz Haaga, sasvim novo ime i novo znacenje i sada se zove zlocinacki pothvat. Istina je da vecina Vas to ne izgovara ni glasno, ni javno, ali kada priznajete i prihvacate haaške optužnice i na temelju njih uhicujete, izrucujete, pristajete na sudjenje i sudite hrvatskim vojskovodjama koje te optužnice upravo tako optužuju, ocigledno je da ste na takvo preimenovanje Domovinskog rata pristali i s njime se suglasili.

            Oslobodjenje pojedinih dijelova Hrvatske u blistavim pobjednickim akcijama Hrvatske vojske kao što su bile akcije Maslenica, Medacki džep, a osobito Bljesak i Oluja, Vi ste po želji Vaših gospodara iz tzv. Medjunarodne zajednice pristali preimenovati pa su sada to etnicko cišcenje i masovni ratni zlocini protiv civilnog stanovništva.

            Oni najodlucniji i najhrabriji koje smo prije petnaest godina ponosno zvali dragovoljcima Domovinskog rata u Vašem pojmovnom rjecniku sada su jednostavno postali ratni zloèinci, a oni malo sretniji medju njima samo su ili lažni dragovoljci ili ratni profiteri. Kako bilo da bilo oni su za Vas teret koji bi na Vašem putu u Europu (trebalo bi znati u koji dio njenog tijela smjerate) najradije odbacili, zgazili i zaboravili.

            Malo širi pojam hrvatski branitelj koji je obuhvacao sve one koji su se, bilo kao dragovoljci, bilo odazivajuci se pozivu za novacenje, ukljucili u obranu domovine, zamijenili ste s nekoliko novih naziva, ali najcešce se sada hrvatski branitelji, ako nisu vec nazvani ratnim zlocincima,  nazivaju lažnim braniteljima.

            Oni hrvatski branitelji koji su u ratu založili i izgubili svoje zdravlje postali su invalidima Domovinskog rata. To su ljudi kojima se u svim "normalnim" zemljama odaju najvece pocasti i poštovanje (da mirovine i invalidnine i ne spominjem), no u Hrvatskoj su  oni poseban trn u Vašim celnièkim ocima. Zato su tim casnim ljudima Vaši medijski pouzdanici pronašli niz novih naziva kojima ih svakodnevno caste na stranicama Vaših novina, na valovima Vaših radio-postaja i u emisijama Vaših TV- postaja. Ako se nisu iz ravno zamjerili komu od Vas, ili kojem od Vaših pouzdanika onda su samo lažni invalidi. Pri tomu uopce nije važno što pojedinima nedostaje ruka, pojedinima noga ili obje, a pojedini ne mogu iz kreveta, ili kolica. U suvremenom rjecniku koji je Vaše djelo ipak su sve to lažni invalidi. Medjutim, ako su se, ne daj Bože, zamjerili kakvom samodopadnom posleniku javne rijeci, dobit ce puno slikovitiji naziv kao na npr. hrpa fašistickih vandala.

Autora te neobicne sintagme najprije je sud pravne države Republike Hrvatske pravomocno oslobodio od optužbe za uvredu, a zatim je njegova karijera naglo pošla uzlaznim smjerom i dobio je visoko savjetnicko mjesto.

            Daleko bi me dovelo da nastavim redati novitete koje ste uveli u jezik koji pod Vašim utjecajem ima sve manje prava nazivati se  hrvatskim. Medjutim, bilo bi dobro naciniti neku vrstu sažetka pa pokušati nekoliko povijesnih podataka ispricati rjecnikom koji je vrijedio prije deset do petnaest godina, a zatim usporedbom utvrditi kakav ce sadržaj proizaci ako se isti podatci ispricaju Vašim suvremenim jezikom.

 

  Povijesna prica ispricana u razdoblju 91. – 95.g. glasila bi ovako:

            Godine 1991. Republika Hrvatska je koristeci svoje pravo koje joj je davao Ustav SFRJ proglasila svoju neovisnost za koju se na referendumu izjasnilo više od 90 % pucanstva. Zbog toga je bila napadnuta od strane Jugoslavenske armije koja se stavila u službu velikosrpske zamisli o širenju Velike Srbije na najveci dio Hrvatske i cijelu Bosnu i Hercegovinu. Od planirane okupacije i genocida obranila se zahvaljujuci onim gradjanima koji su bez oklijevanja i straha dragovoljno postali njenim braniteljima. U teškom, neravnopravnom ratu tijekom više od pet godina hrvatsko državno vodstvo uspjelo je ustrojiti,  naoružati i obuciti Hrvatsku vojsku, koja je vodjena njenim najboljim i najsposobnijim casnicima, oslobodila citavo okupirano podrucje, izuzev istocnog dijela Slavonije te Baranju, koji ce ipak naknadno biti oslobodjeni mirnim putem politickom vještinom i odlucnošcu.  U tom slavnom, pobjedonosnom ratu velik broj branitelja je izgubio život, a još je više branitelja izgubilo zdravlje te su postali  invalidima Domovinskog rata.

            Ista ta prica ispricana jezikom koji ste nam od nedavno nametnuli Vi - hrvatski celnici, sada o petnaestoj obljetnici medjunarodnog priznanja Republike Hrvatske, glasi:

            Godine 1991. sukobili su se hrvatski i srpski nacionalisticki vodje i krasnu zemlju Jugoslaviju gurnuli u gradjanski rat, a njene do tada složne i bratske narode su posvadjali i zavadili. Da bi se održali na vlasti hrvatski nacionalisticki vodje udružili su se u zlocinacku organizaciju. Njihov cilj je bio da provodjenjem zlocinackog pothvata osnuju državu u kojoj ce vladati fašisticka diktatura. Da bi ostvarili taj plan probudili su u gradjanima niske osjecaje ksenofobije, desnicarstva i sl. što je osobito imalo odjeka medju primitivnim i zalupanim provincijalcima. Takvi su se lažno predstavili kao dragovoljci nekakvog Domovinskog rata, a radilo se zapravo o ratnim profiterima i ratnim zlocincima, koji su gradjanski rat  koristili za stjecanje i iživljavanje. Oni su provodeæi zlocinacki pothvat kroz razne vojne akcije protiv mirnog civilnog stanovništva a koje su kao generali vodili najveci zlocinci kojima se sada sudi i u Haagu i u Hrvatskoj, pocinili nebrojene ratne zlocine, a i te njihove vojne akcije bile su same po sebi ratni zlocini. Pri tomu su u borbama s hrabrim civilnim pucanstvom neki od njih nešto malo nastradali pa ih je nekolicina poginulo dok su ostali sada lažni invalidi, koji misle da imaju neka prava, a u stvari su hrpa fašistickih vandala.

            Nakon što ste usporedili ove dvije inacice, koje govore o istim ljudima i istim dogadjajima, zakljucite sami koju i kavu zemlju Vi to vodite, kako ju predstavljate Europi i ostatku svijeta, što to Vi mislite o narodu kojem i sami pripadate i o najvecim svetinjama tog naroda, kako i koliko cijenite one koji su podnijeli najvece žrtve da bi Vi danas vladali ovom zemljom. Vaše price kako vodite ovaj zalupani narod u Europu, u zajednicu civiliziranih naroda, imaju velik nedostatak. Ne govorite nam ništa o tomu na koji to nacin može u takvo elitno društvo uci država koju je uspostavila zlocinacka organizacija izazivanjem gradjanskog rata i kroz bezbrojne ratne zlocine ostvarila svoj zlocinacki plan. Može li ta i takva država postati ravnopravnom clanicom Europske unije, ili nas Vi to pripremate da postanemo vjecno zahvalnim protektoratom te medjunarodne zajednice. Možda nam se takvim poniznim, podatnim i raskajanim zlocincima doista dozvoli da jednog dana (vjerojatno zajedno s državom koja je u ratu bila napadac) udjemo pužuci medju te dobro stojece i ponosne narode, ali ljagu koju vec nekoliko godina upravo Vi, naši celnici nanosite na lice nacije, necemo moci oprati tisucu godina.

             Nemam ni vremena, ni prostora nabrojati i predbaciti Vam sve što cinite na štetu svoga naroda pa cu Vam umjesto toga ispricati kratku basnu s poukom.

Leteci u vedrim visinama jastreb ugleda crva na jednoj od najviših grana nekog velikog drveta. Iznenadjen time doleti bliže crvu i upita ga:

"Kako li si ti dospio ovako visoko ?"

Crv mu na to odgovori: "Gmižuci gospodine. Gmižuci."

Taj odgovor ne ostavi nikakav dojam na jastreba te on mahne krilima, svojim ubojitim kljunom zgrabi crva i u hipu ga proguta.

Kao i svaka basna i ova ima pouku – cak dvije pouke.

Prva glasi: Ako se gmižuci poput crva uspiješ popeti i na vrlo visoku granu, ipak ceš ostati crvom.

A druga glasi: Ako si crv, pa makar se našao i na vrlo visokoj grani, to te ne ce spasiti od onih koji se u visine penju i visinama vladaju leteci, a ne gmižuci.

           Toplo se nadam da ce bar neki medju Vama razumjeti i ovu basnu i njene pouke. Možda bi se još moglo i popraviti nešto od štete koju svakodnevno cinite. Medjutim, za sada nemam nikakvog razloga slati Vam slavljenicke poruke ili cestitke prigodom ove velike obljetnice i podsjecanja na povijesnu pobjedu ovoga naroda kojeg toliko malo volite i cijenite. Jedino što Vam mogu  jednostavno i iskreno poruciti je –

sram Vas bilo.

            Osijek, uoci 15. sijecnja 2007. obljetnice

            medjunarodnog priznanja Republike Hrvatske

            

                                                                                                           Dražen Matijevic

                                                                                                         odvjetnik u Osijeku