http://margetic.blog.hr/

Dvije godine bez posla, na udaru cenzure i osvete politicke i
financijske elite u Hrvatskoj

Ovih dana navršiti ce se dvije godine od kako sam nezaposleni,
,,slobodni" novinar. Dvije godine bez stalnih mjesecnih prihoda,
odbijenih ponuda na natjecajima za posao, dvije godine od kada su mi u stanu iskljucili struju zbog izmišljenog racuna od preko 30 tisuca
kuna. Dvije godine od kada sam bez socijalnog i zdravstvenog
osiguranja, dakle bez ikakvih stvarnih prava u ovoj zemlji. I skoro ce
dvije godine od prve haaške optužnice koju je Carla del Ponte
podignula protiv mene.

Koga sam god od kolega u te dvije godine tražio posao, odgovori su kao
u pravilu glasili ,,Znaš nije zgodno da sada damo Margeticu da
piše". U jednom razgovoru pred svjedocima Ninoslav Pavic je tihu
cenzuru mene kao novinara objasnio rijecima ,,Ako želimo u Europu
nema pisanja takvima". Vecernji list se nije udostojao niti
odgovoriti na moje zamolbe kojima sam se javljao na njihove natjecaje
kojima su tražili novinare. Na isti je nacin postupio i kolega koji
ureduje dnevne novine 24 sata, valjda covjek nije imao tri ciste
napisati zbog cega je Margetic nepodoban u njegovim novinama.

U privatnim razgovorima ljudi mi otvoreno kažu da postoje interne
,,crne liste" novinara kojima se ne smije dati radno mjesto niti
prostor za objavljivanje u Hrvatskoj. I ja sam, prema tim tvrdnjama, na
toj ,,crnoj listi".

Preživljavam, doslovce preživljavam zahvaljujuci donacijama ljudi iz
iseljeništva, i onih ljudi koji kupuju moje knjige. Inace bi bio
osuden na gladovanje, kao što je vjerojatno slucaj sa mnogim mojim
sugradanima.

Pa ipak, zar nije vrijeme da do kraja razotkrijemo ono što se dogada
u Hrvatskoj? Kome toliko smeta istina da je jednostavno zabranjeno dati
posao u Hrvatskoj Domagoju Margeticu? Tko su ti koji iza kulisa na taj
nacin upravljaju hrvatskim medijima? Svjestan sam, pokušavaju me na
taj nacin slomiti. Ipak, ostajem vjeran ideji koja me vodi u mojem
novinarskom radu: VJERUJEM U POZIV ISTINE, A NE ISTINU PO ZADATKU. To su zadnje rijeci koje sam napisao u mojoj oporuci trideset i treceg dana štrajka gladu u zatvorskoj bolnici u Zagrebu, 6. rujna 2006. godine.

Ujutro i dalje necu imati struje u stanu. Necu imati niti posao niti
placu. Necu imati zdravstveno niti socijalno osiguranje. I dalje cu
biti pod pritiskom i prijetnjama novim uhicenjima, zatvaranjima,
progonima. Ujutro cu i dalje biti nepodobni hrvatski novinar. Iako svi
vicu da takve stvari u Hrvatskoj više ne postoje.

Hvala svim mojim progoniteljima i onima koji mi zabranjuju osnovna
ljudska i gradanska prava.

Domagoj Margetic