Dvostruka mjerila hrvatskog pravosudja

Jucer je još jedan srpski zlocinac postao nedostupan hrvatskom pravosudju. Milan Stankovic, jedan od optuženih za genocid u Mikluševcima, jednostavno je odšetao iz Hrvatske, što se shvatilo tek kada se isti nije pojavio pred sudom.

To je, naravno, bilo moguce zato što se BRANIO SA SLOBODE. Od njih 25 koliko ih je optuženo za ovaj zlocin, najveci dio je nedostupan hrvatskom pravosudju. No, Stankovic i još njih osmorica bili su dostupni, ali nitko nije našao za shodno da im odredi pritvor, nego su svi pušteni da se brane sa slobode.

To je izuzetno zanimljivo kada se povuce paralela sa zatvaranjem generala Glavaša, za kojeg je pritvor zatražen, izmedju ostaloga, radi moguceg utjecaja na svjedoke i radi posebno teških okolnosti, jer se, kako kažu, radi o likvidaciji veceg broja civila.
Svjedoci su, naravno, svoje iskaze vec odavno svi dali.

A po pitanju teških okolnosti, trebamo se svi upitati kako to da se zlocin u Mikluševcima nije tretirao jednako? Kako to da se ubojstvo hrvatskih civila ne smatra zlocinom sa posebno otegotnim okolnostima? Kakva su to dvostruka mjerila u našem pravosudju, po kojima se hrvatski branitelji stavljaju u pritvor dok još cak niti optužnica nije bila podignuta protiv njih, a u isto se vrijeme srpski zlocinci slobodno šecu Hrvatskom, iako su optuženi za potpuno istu stvar, ali se radi o pobijenim Hrvatima, a ne Srbima. Dapace, toliko slobodno šecu da mogu i otici kada im se prohtije i tako se pridružiti velikom broju koji su ubijali, palili i silovali po Hrvatskoj, ali su, eto, nedostupni hrvatskom pravosudju. Što od prije, što iz razloga što Bajicu to izgleda nije bilo dovoljno bitno, ili možda nije imao dovoljno vremena da se tim malo ozbiljnije pozabavi.

Razumljivo, treba pošto-poto osuditi generala Glavaša, ipak je on hrvatski branitelj, a ne neki tamo nebitni cetnik koji je poklao hrvatske civile.

Vjerojatno Bajic svo svoje vrijeme koristi kako bi svog krunskog svjedoka, Krunoslava Fehira, poducio kako da zapamti bar jedan svoj iskaz. Ništa neobicno, obzirom da ih je Fehir dao do sada nekoliko i svaki je kontradiktoran ostalima.
To nije Bajica puno zabrinulo, on je Fehiru jednostavno dao status krunskog svjedoka i time mu omogucio da može dati još jedan iskaz, koji ce se jedini uzeti u obzir. Pa možda ovaj put zapamti što treba reci.

Naravno, taj status takodjer Fehira štiti od svih progona, tako da ubojica, prema svom vlastitom priznanju, nece odgovarati za svoje dijela. Dapace, vjerojatno ce nastaviti raditi u policiji kao što i radi svo ovo vrijeme.

Obzirom da se bliži turisticka sezona, možda ne bi bilo loše da upozorimo turiste da nipošto ne staju ako ih zaustavlja prometni policajac. Nikada ne znaš da to možda nije Krunoslav Fehir, masovni ubojica (po svom priznanju) koji uz blagoslov našeg pravosudja i naše Vlade radi u policiji koja bi inace trebala štititi ljude.

I, doista, tko je kriv generalu Glavašu što se borio na krivoj strani?

Pustimo na cas pitanje krivnje i nevinosti. O tome ce odluciti jedan viši, pravedni sud, što hrvatski sudovi sigurno nisu.

Slucaj Mikluševci i slucaj Glavaš šalju nam svima jasnu poruku.

Pa ako ste kojim slucajem hrvatski branitelj, a uz to ste se još uspjeli zamjeriti Sanaderu, jedino što možete uraditi jeste da promjenite nacionalnost i vjeru. I postanete Srbin pravoslavac, pa tako možda dobijete šansu kada vam namontiraju koji slucaj da se branite sa slobode.

Kao Hrvat i hrvatski branitelj najvjerojatnije necete moci.

Diana Majhen