Tajno sudjenje hrvatskom braniteljima - pravilo hrvatskog pravosudja

 

Cini se kako je u Hrvatskoj postalo pravilo da se na sudjenjima hrvatskim braniteljima više-manje sve odvija u tajnosti.
Pa tako imamo zašticene svjedoke, predsjednike sudskih vijeca i tužitelje koji nece prozboriti niti rijec o slucaju, imamo cak i zabranu optuženiku da daje bilo kakve izjave za javnost, kao što je npr slucaj sa generalom Glavašem. To je tim više zanimljivo što u isto vrijeme, kada general Glavaš pod prijetnjom uhicenja nije smio prozboriti niti jednu jedinu rijec o svom sudjenju, onih koji su ga optuživali bili su puni mediji. Krunoslav Fehir tako samo što nije postao zaštitni znak pojedinih medija, kako su cesto prenosili njegove optužbe na racun generala Glavaša. Zanimljivo, kada se radilo o svjedocima optužbe, izgleda da tajnost sudjenja više uopce nije bila bitna.
Sjedoci smo ovih dana nevjerojatnog sudjenja generalima Norcu i Ademiju gdje su glavne zvijezde optužbe cetnicki ratni zlocinci.
Dobro i debelo zašticeni, sa izmjenjenim glasom, zatamnjenim licem, putem video linka konacno su dobili priliku da optuže za sve i svašta baš one, koji su im stajali na putu u njihovom pokušaju da nas pregaze.
Kakva idealna prilika za osvetu, tim više, što nitko i ne zna tko su pa je tim još manje bitno u kolikoj ce mjeri govoriti istinu. Pa ako se dogodi da je netko od njih u vrijeme akcije Medacki džep ubijao negdje na posve drugoj strani Hrvatske, tko ce to uopce detaljno istraživati?
Državno odvjetništvo, koje je zakljucilo da je puno važnije njihovo svjedocenje protiv naših generala nego sama cinjenica da se radi o osudjenim srpskim zlocincima? Nekako mi to baš ne zvuci vjerojatno.
A drugi nitko ionako ne zna o kome se radi.
Covjek bi uvijek trebao stati iza svojih rijeci. Ako govori istinu, ako se bori za istinu, ako je vec odabrao taj hvale vrijedan ali ne i bezopasan put, tim više bi trebao stati iza onoga što tvrdi.
Jer, svaki pošten covjek spreman je snositi posljedice svojih dijela.
To se, naravno, nikako ne može odnositi na srpske ratne zlocince, pa su se za njih poduzele sve mjere tajnosti, ne bi li ih se privoljelo da svjedoce protiv naših generala.
Bilo bi zanimljivo saznati da li je možda jedan od svjedoka optužbe i Savo Štrbac, ili je još uvijek previše zauzet pripremanjem optužbe protiv naših generala u Haagu, pa za ovaj slucaj nije našao vremena.
Za kraj, postavila bih dva pitanja g Antunu Kvakanu.
Kada ce hrvatska javnost biti informirana o tome što se poduzelo po pitanju optužnica protiv cuvara srpskih logora u kojem je smrt i stradanja našao poveliki broj Hrvata u Domovinskom ratu?
Ima li šanse da se to pitanje ubaci negdje izmedju dva sudjenja hrvatskim braniteljima, obzirom da se na konretne odgovore ceka vec jako, jako dugo?
Ili i odgovor na ovo pitanje mora ostati “zašticen” ?

Diana Majhen