Mira Donadini – Konačište ljudskosti (Ve-n, Split 2007.)

 

Prekrasan uradak nove knjige Mire Donadini Konačište ljudskosti (Ve-n, Split 2007.) plijeni pozornost na prvi pogled. Otvorite E-book Konačište ljudskosti  Ipak to je elektronska knjiga, koju nije moguće listati, no dizajnirana je tako da stvori dojam stvarne knjige. Konačište ljudskosti ima sve što i prava knjiga, osim mogućnosti opipa. Izvrsni majstori potrudili su se oko patinastog papira, tvrdog uveza, zlatotiska, ukrasnih okova i oslikavanja. Ljepota korica, stranica i crteža ulijevaju dojam vrijednosti, što knjiga sadržajno i posjeduje, ali i žaljenje čitatelja što knjigu ne može držati u rukama.

 

A sadržaj? On je već donekle poznat prijateljima e-rada Mire Donadini. No povezan i podjeljen u poglavlja, ukoričen u knjigu, postaje zanimljiv onima koji suosjećaju za bližnje u nevolji. Puno je tu odricanja i ljubavi, u kratkim proznim pričama ili lirskim suosjećanjima prema onim potrebitima, umornima, onima na kraju puta, skrhanima nepravdama i nebrigama društva, zajednice, obitelji ili najbližih. Sve to autorica Mira promatra, bilježi, opisuje najčešće izvorno, u splitskom dijalektu čakavštine, vješto stvarajući sliku i dojam životnih sudbina ljudi iz Veloga mista. Mira se bavi sudbinama svojih najbližih, svojih sumještana, ali prije svega bavi se onima koji djele sudbinu nošenja Kristova križa. Miru pogađa svaka ljudska sudbina, ljudska drama ne samo iz njezine blizine, već i one koje su povijesno daleke, poput strahovite ratne priče o trajnom životnom rastanku židovske djece i njihovih roditelja.

 

U početku knjige Mira Donadini ljubeći raspetog, poniženog i poniznog Krista najednom, iznenadno, prekrasno, u par riječi progovara i o našoj raspetoj i poniženoj Hrvatskoj. Uspoređuje stanje Domovine s Kristovom mukom, na prvoj postaji Križnog puta i s ruljom koja huli na Istinu i Pravdu. Mira kliče – Milosrdnom Ocu (str. 14-15):

Gospodine!

Moja je lijepa Domovina

godinama na prvoj postaji

svoga križnoga puta.

Čeka presudu.

Neko međunarnodno mnoštvo viče:

- Raspni je! Raspni je! -,

a nekada se čuju i hrvatski izdajnici.

Uzalud mnogi peru ruke.

Moja je Domovina

neprekidno na prvoj postaji.

Šibaju je, pljuskaju.

Svezana je i zarobljena, šuti.

 

Preostali dio knjige Mire Donadini paradigma je Konačišta ljudskosti u toj našoj Domovini. Koliko su duboke rane i istine, u lijepom i nadahnutom tekstu u pogovoru knjige Konačište ljudskosti, zbori profesorica Katica Šarlija. Iako nikada u živo nije susrela autoricu Miru Donadini, već je poznaje samo kroz njezine tekstove, Katica detaljno raščlanjuje Konačište ljudskosti i zaključuje: naše čovještvo iz zrna raste.

 

I doista je tako! Stoga, neka knjiga Konačište ljudskosti postane zrno koje će pokrenuti novu ljudskost na rast u beskonačište i ako se tako pokrenu novi ljudi u radu za bližnje, autorica će bez sumnje biti prezadovoljna postignutim. Vjerujem, kako je to i bio cilj knjige, vrijedan svakog truda i napora. Čestitam autorici, gospođi Miri Donadini, na zapaženom djelu koje budi nadu, potiče na razmišljanje i pokreće nova dobra djela. Zato i opet budi hvaljen Milosrdni Oče!

 

Damir Borovčak,

Zagreb, 3. nedjelja Došašća 2007.