ZEMLJA DEMBELIJA

U djecjoj pjesmi i prici, cudna zemlja u kojoj se dešavaju cuda (i apsurdi) zove se «Dembelija». Sve do nedavno mislio sam da se radi o izmišljenoj zemlji, da bih na svoje zaprepaštenje otkrio da živim u njoj. U zemlji «Dembeliji» ima «dembila» što je i ovdje slucaj. O cemu se dakle radi…?

Nedavna afera koja je uzburkala hrvatske politicke, i ne samo te, vode odnosila se je na aferu vezanu za korupciju i podmicivanje u «Hrvatskom fondu za privatizaciju». Od samog njenog pocetka ista se je tumacila dvojako (ovismo kako kome odgovara) i to kao dokaz korumpiranosti na visokoj razini (kako tvrdi opozicija) ili kao dokaz borbe protiv korupcije (kako tvrdi oficijelna vlast. (potpomognuta od strane javnog Tužioca). Izmedu redaka povlacilo se je pitanje politicke odgovornosti za predmetni dogadaj u kojem, kao i u slucaju «Brodosplita» vlada pere ruke (i noge) smatrajuci da se to radi o kako bi rekao Uvaženi kardinal Josip Bozanic «O grijehu struktura». Ministri nisu odgovorni za ono što se dešava u njihovom Ministarstvu, predsjednici nadzornih odbora za postupke Upravnog odbora i opcenito nitko nije odgovoran za ništa osim kada se prima placa ili nadoknada (tada su svi odgovorni i svi je uredno primaju).

Afera «Brodosplit» pokazala je svu licemjernost sustava u kojem su, kao i obicno, stradale «sitne ribe» odnosno «stoka sitnog zuba». Drugim rijecima – ovce. Tresla se brda, rodio se miš… I na kraju što bi rekli Hrvati u Istri – "niš koristi". Nikome se nije desilo ništa, a hrvatsko pravosude je uzelo stvar u svoje ruke. (oni ce to držati cvrsto u rukama dok ne zastari),A politicke odgovornosti nema jer su naši politicari nepogrešivi nedodirljivi, Bogom dati bezgrešnici. Politicke odgovornosti za nadležne i odgovorne nije bilo. Odgovorni Ministar kao predsjednik NO nije provodio dužan nadzor za koji je uredno primao nadoknadu. Da li ima osnova za njegovu (ako ne kaznenu), a ono barem za politicku odgovornost? Nema. Jer, kako se kaže, on i ne mora znati što se sve dešava tamo, jer ima puno obaveza. I puno Odbora. A tu je i cijelo Ministarstvo. Kao da je «Brodogradilište» sirotinjsko društvo u kojem je funkcija Predsjednika NO pocasna. No, kako je predsjednik Vlade odredio lovostaj, na to se više i ne puca. A afera nasljeduje aferu. Eto, desio se je i slucaj u Fondu za privatizaciju. Na stranu što je postupak u tijeku i što nije u redu komentirati ishod. Ono što je licemjerno, i što se ponavlja u ciklusima kao pravilo jeste – ne postojanje politicke odgovornosti. Na položaj u Fondu za privatizaciju ne dolazi se temeljem uspješnosti, nego po podobnosti, temeljem necijih prijedloga i odluka. Te odluke i prijedloge doje Vlada i Ministarstvo. Ako ti ljudi na pravo mjesto postave krivog covjeka, da li netko treba odgovarati za cinjenicu što su odabrani oni, a ne neki drugi…? Ne. A to što «Uskok» uskace i pritvara pomocnike direktora ne povlaci odgovornost samog direktora (jer pobogu, kako bi direktora znao što rade njegovi pomocnici) i tako u nedogled. Onda se pila okrece naopako i promašaji politike prikazuju se kao uspjesi pravne države. I ukratko može se zakljuciti što budu promašaji politike veci, to ce i uspjesi pravne države biti veci. Dakle, ovo dvoje je uvjetovano. Jer, ne daj bože da se na položaje u Ministarstvima i ovakvim i slicnim fondovima postave odgovorni i pošteni ljudi – cime bi se onda Uskok bavio. I kako bi se onda pokazivali rezultati u borbi sa korupcijom i organiziranim kriminalitetom…?

Pitamo se do kada? Kuda nas to vodi? Gdje je tu covjek? Gdje je tu interers Države Hrvatske?

Hrvatska,7.7.2007.g.

Niko Šoljak