LUCIFEROVA POSLA (1)

Autor: dr. sc. Tomislav Dragun

Srijeda, 04 Srpanj 2007

Ulomci iz nove knjige dr. sc. Tomislava Draguna "CARLA DEL PONTE: BIJEG OD ISTINE" (u rujnu izlazi iz tiska)

Domaca zadaca

Za pokrajnim stolom, blizu WC-a, u Maloj kavani tužan covjek. Posve sam. Sjedi za praznim stolom. Prilazi osoba s kapom na glavi, unatoc kolovoškoj vrucini. Ocito nešto skriva.

„Slobodno?"

Snuždeno ga pogleda tužni covjek. Ne rece ništa.

„Što nije odbijeno, to je onda prihvaceno. Hvala. Sjest cu."

„Prijatelju, cemu tolika tuga? Nisu ti baš sve koze na broju."

„Covjece. Zar ne vidiš? Slave. Pucaju. Nema više Jugoslavije. Imaju Hrvatsku."

„Smiri se. Ništa se nije dogodilo. Jugoslavije, naime, nema samo prividno. Nema je onakve kakvu ju ti zamišljaš, ali i dalje ona postoji onakva kakvu sam ju ja sklopio. Kužiš? I bit ce je opet. Sve zavisi od moje volje.

Hrvati su vrlo zanimljiv i poželjan narod. Hocu ih za sebe. Odatle sve ove igre. I ratne, kad ne ide drukcije."

„Hrvati? Opet Hrvati. Ne želim o njima više slušati. Oni uopce ne postoje. To su samo Srbi katolicke vjere.

Morao bi pogledati što o tom kažu naši veliki umovi, neprijeporni autoriteti za to pitanje. Kad se radi o srpstvu u prvom redu treba procitati ove autore: Josef Dobrovsky, Pavel Šafaržik, Jernej Kopitar, Franc Miklošic, Dositej Obradovic, Vuk Stefanovic Karadžic, Ilija Garašanin („Nacertanije"), Jovan Cvijic, Aleksandar Belic, Jovan Skerlic, Vasa Cubrilovic, Nikola Pašic, Dr. Stevan Moljevic ("Homogena Srbija"), Dragoljub-Draža Mihailovic, pop Momcilo Ðujic, Simo Dubajic, Milutin Baltic, Aleksandar Rankovic, Dobrica Cosic-Gedža (" Memorandum SANU"), Ljubomir Tadic, Slobodan Miloševic, Vojislav Šešelj, Željko Ražnatovic Arkan, ali i mnoge druge s njima u pogledima podudarne. Plodan je srpski narod kad treba braniti srpske interese."

„ Varaš se dragi. Hrvati su stari narod. Na njihovoj smo zemlji. Imaju sve karakteristike koje se traže od jedne sposobne i ugledne nacije. Upravo zato ih i hocu imati u svom posjedu.

No teško to ide, bolje receno, gotovo, nikako. Otkad su se oko 820. godine obratili na kršcanstvo postalo je neizdrživo. Morao sam se umiješati. Inace, ode sve, kako se ono netocno kaže, do Vraga. To sam i ucinio. Složio sam megaprojekt 'Jugoslavija' i podastro ga onome skupu što se danas naziva Medunarodnom zajednicom. Na tajnom mjestu, dakako. Nisam radio ništa na slijepo. Nikakav provizorij."

„Izmislio si Jugoslaviju?"

„Da, naravno. Hrvatska nije smjela postojati kao samostalna država. Morala je nestati. Znam ja jako dobro da su Hrvati stari dinarski narod, da nisu u nikakvi Slaveni, da su imali tisucljetno kraljevstvo. Baš zato.

Ucinio sam mnogo više nego što je samo sklapanje Jugoslavije. Sastavio sam i vas. Vascele, kako biste vi rekli. Smjestio sam vas uz njih. Poucio sam vas jeziku slicnom njihovom. Polako ste postaji oni, a oni vi. Jedni i drugi Jugoslaveni. Do kraja pomiješani i izmiješani."

„Gluposti. Ne vjerujem u tvoje price. Govoriš u ocaju. Glumiš. Upravo je nestala Jugoslavija. Žao ti je, pa se tješiš. Završeno je prijatelju. Moramo obojica zaboraviti na Jugoslaviju, zabaciti svaku misao o Hrvatskoj i vratiti se u ono što se nekad nazivalo Beogradski pašaluk. To je realnost, a ne to što ti pricaš o nekakvom jugoslavenskom projektu koji je kao u nekoj privremenoj krizi. Prolaznoj. Mani se corava posla, pomiri se sa stvarnošcu. Jugoslavije više nema. Oni imaju Hrvatsku."

„Ne. Ni govora. Jugoslavija mora oživjeti. Nemam druge mogucnosti za ostvarenje svoga cilja, a kojega sam ti vec detaljno obrazložio. On je? Što sam ono rekao?".

„Moraš Hrvate pridobiti sebi. Moraju biti tvoji, uvijek na vražjoj strani."

„Tako je dragi Savo. Ne budi zato više tužan. Dobar si ti, pametan. Sada ceš direktno saznati i što ti je neposredni tvoj dio zadatka. Ne cemo se više igrati lovice. Moraš izvršiti sve što ti zadam. Kad malo zagusti nemoj se prepasti, nemoj zbrisati. Ne mari. Idemo mi sigurno dalje, sve do kraja."

„Ti to ozbiljno? S Jugoslavijom da nije gotovo? Ovo je njihova samo prividna pobjeda?"

„Bravo. Normalno. Moraš znati da je sve u životu i svijetu relativno. Nema dobra i zla, nema Boga, ni Vraga. Nema, zapravo, razlike izmedu nas. Isti smo. Sve zavisi od toga kako se zbivanja opisuju i prikazuju, kroz koje se naocale gleda."

„Hvala ... zamalo rekoh Bogu, da je tako. Izvini."

„Najdraži, popij kavu i na posao. Tu ti je disketa i bukvar. Drži se uputstava. Odmah kreni. Radi. Skupljaj dokumentaciju. Vidimo se.

I ne zaboravi nikada reci, kad god spominješ Hrvate: Zlocinacka organizacija, genocidan narod, zlocinacka organizacija, genocidan narod, zlocinacka organizacija, genocidan narod, ... Tako do u beskraj. "

posjetite http://www.hrvatskauljudba.hr