Baba Dana

Kada su Srbi, predvodeni Miloševicem i uz pomoc Titine komunisticke JNA, u kasno proljece 1991. zapoceli rat protiv Hrvata i novonastale Hrvatske Države, ni jedan jedini Srbin nije pomišljao da bi oni mogli izgubiti rat ili da bi nešto moglo poci ukrivo, ni jedan nije bio protiv rata. Naravno, racunali su da ce to trajati tek dva-tri dana, dok ne pobiju «ustaše» i gotovo. Nu, nije sve išlo kako treba.

Srbi su oružje dobili od JNA vec u ljeto 1990. godine, a i sami su bili dosta naoružani pješackim naoružanjem; a rat - a ne nikakva i nekakva SRBSKA POBUNA - je zapravo poceo 17. kolovoza 1990. u Kninu. Nakon niza oružanih prepada i pokolja hrvatskih civila, u jesen te iste 1991. krenuli su u frontalni napad na gotovo svim podrucjima nove države.

Želju za ratom pojacala im je sustavna komunisticka propaganda od 1945. pa nadalje, o genocidnosti Hrvata, o izmišljenim ustaškim zlocinima itd. Naoružani, «brifirani» komunistickom i srbskom propagandom, željni krvi, pljacke i slave krenuli su u ludu avanturu predvodeni Jovom Raškovicem, koji je odmah zbrisao u Begrad i tamo 1992. crknuo od srca. Prepuklo mu srce za ostavljenim Srbima u Krajini.

Od svih Srba posebno krvolocni su bili oni licki Srbi, koji su navikli nekažnjeno klati, ubijati i pljackati još iz Drugog svjetskog rata i prije.

U jednom zaseoku nedaleko od Gospica (Obradovica Varoš) živjela je po zlu cuvena baba Dana, Danica Obradovic, bila je «stara cura» i živjela je sama; bavila se poljoprivredom. Ona, kao i svi mještani okolnih sela, dobila je oružje od JNA i bila je ukljucena u teritorijalne jedinice, u sklopu Titine opcenarodne obrane.

Baba Dana je «zadužil» protuzrakoplovni mitraljez Browning od 12 mm i rucni minobacac od 82 mm, s odgovarajucom kolicinom municije. Bila je prpošna i drska babetina, prava nadžak-baba, svakodnevno se hvalila pred kamerama kninske i beogradske televizije o tomu kako ce se ona obracunati s ustašama dok su joj Kanderi cuvali stražu. Ratnu vještinu je pokazivala tako što je pred razdraganim i oduševljenim srbijanskim novinarima pokazivala kako minobacacima tuce po Gospicu, dok se jela licka basa i pila ljuta šljivka od crnih šljiva.

Prestravljeni i preživjeli Hrvati iz citave Like su na krajinskoj televiziji imali cesto prilike vidjeti kako se baba Dana grozi, te kako ce ih sve – ustaše – ona licno pobiti, te kako ni jedan ustaša nece nogom stati na tlo njezine selendre i slicne gluposti. Cak je cetnicki ideolog i nazovi-književnik, vrlo popularan u predratnom jugoslovensko-komunistickom Zagrebu, Moma Kapor, pisao novele i panegirike o svojoj i srpskoj heroini babi Dani, iz herojske vukojebine Obradovica Varoši.

Naravno, dobrom Momi, desnoj ruci ratnih zlocinaca Dobrice Cosica i Jovana Raškovica, nije palo na pamet da dode u Liku i malo zapuca izbliza na gospicke «ustaše». On je panegirike o babi Dani pisao iz svoje dobro klimatiziovane novoizgradene kuce na Cuburi, uz cašu Chivasa i Ravelovu glazbu.

I naslikao je, cak šta više, nekoliko ulja na platnu, koja su pokazivali babu Danu za mitraljezom, kako u pozi Jenne D'Arc kosi ustaško snoplje. Nije imao potrebe ici u srpsku Liku, tamo je na straži bila baba Dana, ona mu je stameno cuvala zapadne granice njegove posrane Velike Srbije.

Nu, babi Dani se zlosrecilo, nije dugo ratovala. Doduše, u njezinu avliju i selendru nisu nikada došli «ustaše», nego su u rujnu 1993. došli hrvatski vojnici-osloboditelji i Kaporova i srbijanska herojina poginaula je u borbi s hrvatskim snagama.

Naravno, za hrvatsko pravosude, hrvatske novinare i nekakvog dikana Mrcelu, baba Dana je smrtno stradali srpski civil, civilan žrtva rata. Valjda je mitraljez bio od cokolade, a minobacac od marcipana. Babu Danu je bezbeli zaboravio i Moma, ali Hrvatski renegati-komunisti je ne ce zaboraviti. Samo im je žao što ne mogu Norca baciti u Jazovku, ili barem ga osuditi na smrt.

Pitanje citateljima: je li baba Dana, cetnikuša, bila civil ili je bila krajinski borac?

Naravno da nije civil, jer svaki civil koji nosi i upotrebljava smrtonosno oružje, prema jednoj konvenciji UN-a iz 1948., nije niti može biti civil.

Joso Hecim Ludin, Vucici (Bukovac)