Blago je tu. Na sigurnom. Više od ocekivanog. Dovoljno
i za nekoliko tisuca života pojedinih osoba. Što osoba:
Obitelji, skupina obitelji ... Tu na ovoj zemlji, (gdje mi je
Dom), ne u Noinoj arki.
Kako, medutim, podijeliti blago, kako ga konacno iznijeti na
svjetlo dana. Da se pritom pokaže i vidi tko je sve vrijedan,
uspješan, na kraju i pametan, bio u hrvatskom narodu, posebno
tijekom Domovinskog rata.
Vjecni je to problem svih bandi i svih mafijaških udruga.
Bez zaobilaska i one hrvatske pretvorbeno-privatizacijske.
Je li došao pravi trenutak? Kad bi barem Noina golubica
bila pri ruci. Šteta bi bila sada se, i nakon svega, ugušiti
u vodama i blatu potopa, pravnog i pravosudnog, kojem se dosad
tako vidovito izmicalo i izmaklo. Možda i nije, ali morao
bi doci uskoro. Ne smije biti daleko, život bi onda prošao
- tako uzalud.
Ne smije se to dogoditi!
Umjesto Noine golubice evo rasprave. I to sa svih više
strana. S više strana, ali istog cilja i podudarne bojazni.
Požurimo ljudi. Nužno je odluciti se. Rijeku prijeci
treba, ne rece li ono Mak? Kao da je znao što hrvatski
narod ceka.
Puštaju se probni baloni.
„Kriminalom u pretvorbi napravljene su prevelike društvene
štete da bi se pustilo da neki od tih slucajeva odu u zastaru.
Podržavam stoga dogradnju Ustava kako slucajevi kriminala
u privatizaciji ne bi mogli otici u zastaru." – reci
ce prof. dr. sc. Ljubo Jurcic, osoba „A", koja je
prihvatila postati clan SDP-a samo da bi se (iskljucivo) domogla
premijerske fotelje.
Covjeku se mora vjerovati. Nisam, priznajem, uspio procitati
sve njegove brojne studije na tu temu, nego sam ih samo prelistao,
u kojima osoba „A" studiozno razraduje metode, praksu
i rezultate nezakonitosti hrvatske pretvorbe i privatizacije.
Osobito snažno djeluje njegov nacin obrade u kojem precizno
iznosi cinjenice o pretvorbeno-privatizacijskim makinacijama,
ne libeci se pritom konkretnog navodenja imena osoba koje su
sve to cinile i opisa slucajeva toga bezakonja. Sva mu cast,
covjek je iskren i dosljedan. Ne boji se za svoju glavu, osobito
nedjeljom u podne na Trgu bana Josipa Jelacica ispred „Dubrovnika".
Ili, možda ipak, da nije to poznata kreacija u kojoj „lud
... zbunjenoga", pri cemu su jedan i drugi hrvatski gradani
i glasaci.
„U sukobu prošlosti i sadašnjosti uglavnom stradava
buducnost, tako da sam ja za to da se okrenemo buducnosti. Inicijativa
za promjenom Ustava zbog kriminala iz pretvorbe obican je politicki
štos kojim se pokušava pridobiti naklonost naroda,"
- doreci ce mr. sc. Borislav Škegro, osoba „B",
koja je kao osvjedoceni marksisticki kadar prihvatila postati
clan HDZ-a samo da bi se dokopala hrvatskog financijskog kormila
(Ministarstva financija).
Odatle, naime, može se poslati najljepši pozdrav –
iz Geneve.
Cemu cackati po prošlom. Ta, nismo li svi mi grješni.
Ne nosimo li svi mi na svojim ledima Istocni grijeh našeg
praoca Adama? Što su u tome mali, materijalisticki, ne
i duhovni, pretvorbeni i privatizacijski grijesi? Treba ih zanemariti
i okrenuti se bitnom, novom. Da, uputimo se trasama novih zahvata
nepatvorenog komunistickog lidera. Njima je to uspjelo jucer.
Možda ce to isto sutra uspjeti i nama. Zato, svakako u
buducnost.
Ako cemo lagati, po obicaju. Casna pionirska rijec. I karanfil
(s pjesnikova groba).
No, da bi se povjerovalo uglednom znanstveniku i financijskom
prakticaru od formata, potrebno je od njega dobiti odgovore
na neka pitanja (kako bi rekao uzoriti predsjednik RH Stjepan
Mesic):
Kolika je izravno i izvedeno, sadašnja, vrijednost imovine
bivših hrvatskih društvenih poduzeca i u cijem je,
strukturno gledano, ona sada vlasništvu?
Kako su, sadašnji posjednici, došli do imovine bivših
hrvatskih društvenih poduzeca, koja im sada pripada i s
kojom ce krenuti u buducnost?
Koliko su i na kakav nacin, sadašnji posjednici, platili
imovinu bivših hrvatskih društvenih poduzeca, dakako
onu s kojom ce u buducnost?
Što vam znace pojmovi „Markovicev model privatizacije",
„pretvorba banaka i osiguravajucih društava",
„staticna procjena vrijednosti društvenih poduzeca",
„interna dokapitalizacija društvenih poduzeca",
„menadžerski krediti", „zamjena dionica
u kuponskoj privatizaciji", i kakvi su rezultati njihove
primjene? Koja je bila prakticna svrha i namjena primjene tih
kategorija tijekom pretvorbenih i privatizacijskih postupaka
hrvatskih društvenih poduzeca?
Vrli znanstvenice i predani financijski prakticaru cekamo od
tebe operativnu studiju koja ce zadovoljiti našu znatiželju.
Želimo s tobom krenuti u buducnost, ali srodnih džepova
i podudarne raspoloženosti.
Požuri se, nešto nam se svaki dan smanjuje broj branitelja,
i od vlastite ruke, pa neki mogu postati i drukcije nestrpljivi.
Cekamo te kod Bana.
„Medutim, Josip Kregar, dekan s Pravnog fakulteta u Zagrebu
istice kako valja najprije pravomocno utvrditi krivnju, a potom
u posebnom sudskom postupku poništiti nezakonite odluke.
'To realno nece biti moguce provesti', odnosno bit ce moguce
za vrlo mali broj odluka, kaže Kregar, napominjuci i problem
zastare.
Inace, Kregar, koji je autor nacionalnog programa suzbijanja
korupcije, istice kako je kljucna važnost operacije Maestro
'generalno zastrašivanje' sklonih korupciji." –
nadreci ce ostale prof. dr. sc. Josip Kreger, osoba „C",
koja se na svom sadašnjem položaju vjerojatno nije
našla zbog trenutnih nadanja.
Profesor Kregar nije neupucena osoba, neki Šestinac s Dolca.
Taman posla. Zna dobro stari jarac kako stvari stoje. Samo se
folira.
Zna on kakvi su njihovi zakoni. Od 1945. Zakoni? Ljestve kako
bi se što bolje maznulo, cak i od svojih. Na njemu je samo
pronaci „strucni" izlaz i tako opravdati svoju funkciju.
Dosta i za kavu. Nisu sve kave jednake.
Svejedno upitati je cuvenog pravnoznanstvenog profesora:
Cemu, zajedno s Mladenom Bajicem, glavnim državnim odvjetnikom,
prof. dr. sc. Josipe Kregaru govorite o „poništenju"
„nezakonitih odluka", a ne o „ništavnosti"
„nemoralnih ugovora", iako Vam je poznato i sljedece:
1. poništenje pretpostavlja i zastaru, koje kod ništavnosti
nema,
2. pretvorba i privatizacija u stjecajnom dijelu provodila se
je ugovorima, a ne odlukama,
3. odluke i rješenja donosile su osobe, zajednicki ili
pojedinacno, koje su obnašale službene položaje,
gdje su zastarni rokovi itekako debeli.