ZAŠTO
THOMPSONOVE PJESME SMETAJU ZUROFFU?
Autor: dr. sc. Tomislav Dragun
Utorak, 19 Lipanj 2007
Efraim Zuroff, fašist i rasist
http://hrvatskauljudba.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=2680&Itemid=2
Uvaeni, izgleda samo po profesiji, idov, a moda
i po rodenju, tko bi znao za oca mu, opet se javio. Napisao
je pismo Stjepanu Mesicu, na sve strane poznatom demokratu i
hrvatskom predsjedniku, u kojem je, kao i vec nebrojeno puta
dosad, napaoThompsonove pjesme kao fašisticke i rasisticke.
Jedva i ustaške. Namjerno.
Zašto je za Efraima Zuroffa i njegovu druinu „Thompsonov
koncert bio slavlje fašizma"?
Naravno, Zuroff prvenstveno govori o fašizmu i rasizmu,
a u biti misli na ustaštvo. Nije ustaštvo za njega
na prvom mjestu, dakako, ali – zna to dobro uhodani stari
lisac - automatizam konunistickog pranja mozga ucinit ce svoje.
Ustaštvo je, na taj nacin ocekivano uprilicen zakljucak,
razumije se samo po sebi (od koga i zbog koga), nedvojben primjer
fašizma i rasizma.
Usuduje li mu se u tomu itko usprotiviti? Što više,
suprostaviti mu se?
Unatoc spoznaji glede moci i utjecaja onih koji se grlato izdaju
za idove, a do sudbine im je sovjetskih i srpskih idova
kao do lanjskog snijega, usudit cu se, ja maleni i jedva prepoznatljivi
Hrvat, „ustaša", pogledati i u taj zacarani
dvorac. Cak i ako me u njemu cekao sam grof Drakula (a bit ce
upravo tako), a da o Frankesteinu (a moglo bi biti i doslovno
ovako) niti ne govorim.
Što to Efraimu Zuroffu i dinasticarima Goldstein (predodredenim
hrvatskim predstavnicima i tumacima u slicnim raspravama) smeta
kod ustaša? Naime, znaju oni dobro da ustaše nisu
utemeljene radi promicanja fašistickih i rasistickih ideja,
nego iskljucivo zbog razbojnicke politike i integralnog šestojanuarskog
jugoslavenstva Aleksandra I. Karadordevica i njegove beogradske
caršije.
Taj i takav ustašluk odredio je 1. lipnja 1933. godine
(još za ivota tog krvoednog zlotvora i cudovišta
zvanog Aleksandar I. Karadordevic, naalost i, kako bi
Stipica Radic u Vrpolju rekao, „drugog ustavnog faktora")
svoja Nacela ustaškog pokreta u kojima je utvrdio i sljedece:
„Sva
materijalna i duhovna dobra u hrvatskoj dravi vlašništvo
su hrvatskog naroda, te je on jedini ovlašten raspolagati
i koristiti se njime. Prirodna bogatstva hrvatske domovine,
napose njene šume i rude ne mogu biti predmetom privatne
trgovine. Zemlja moe biti vlasništvo samo onoga koji
je obraduje sam sa svojom obitelji, to jest seljaka." (Nacelo
br. 12)
„Teiste
moralne snage hrvatskog naroda lei u urednom vjerskom
i obiteljskom ivotu, njegova snaga lei u seljackom
gospodarstvu, prirodnom bogatstvu hrvatske zemlje, obrambena
snaga u organizatornim prokušanim vojnim vrlinama. Prosvjetni
i kulturni naprjedak hrvatskog naroda temelji se na prirodnoj
narodnoj darovitosti i prokušanoj sposobnosti na polju
znanosti, nauke i prosvjete. Industrija, obrt, kucna radinost
i trgovina imaju biti ruka pomocnica cjelokupnom seljackom i
opcem narodnom gospodarstvu. Te grane ivota imaju biti
polje poštenog rada i izvor dostojanstvenog ivota
radnika, a ne sredstvo gomilanja bogatstva u rukama kapitalista."
(Nacelo br. 15)
U tome lei
kvaka. Lova potice i brine Efraima Zuroffa i njemu slicne. Zlatno
tele. Poodavno, reklo bi se oduvijek.
Uveliko tece rasprodaja Hrvatske i njenih prirodnih bogatstva.
U tom po Hrvate pogubnom procesu znacajan udio (moda i
pretean) imaju takvi poput Efraima Zuroffa, koji koriste
svoje idovstvo, kako bi se „za jednu kunu"
domogli svega onoga što ima i što Hrvatima cini i
daje njihova Domovina. Ne smeta ih što ce tako, bez razloga
i potrebe, zavaditi hrvatski narod i njegova starijeg brata
izraelski narod, Jakova-Izraela narod, što ce mnoge Hrvate
dovesti u situaciju da zaale za suzama koje su ikada prolili
nad sudbinom svoje idovske brace.
Trebaju li primjeri? Za danas ce biti dovoljno spomenuti „klanje"
pripadnika idovske opcine u Zagrebu, oko toga tko ce i
kako ubirati parkirališnu naknadu, umjeto da se brinu kako
ce što prije sagraditi sinagogu. Ili moda slucaj
industrijske zone u Bakru? Ili nastup i praksa Helios-osiguranja?
Ili ...? Sve su to ljubitelji zlatne teladi na djelu, a zbog
kojih je i sam Mojsije morao razbiti starozavjetne ploce s „Deset
Bojih zapovijedi". Ocito, opet su estoko krenuli,
i to baš ovdje.
Ne, ne ce ici Efraime. Prevario si se. Nikada. Moda ni
onda! Nisu Hrvati kukavelj koja bjei u mišju rupu
cim netko prdne. Bio to i osobno Efraim Zuroff.
Hrvatima ne trebaju fašisti. Hrvatima ne trebaju rasisti.
Hrvati nikad nisu nastojali imati svoje Palestince. Oni su samo
i jedino Hrvati.
No, Hrvati su itekako ponosni na sve one koji su odmah i bezrezervno,
usprkos povijesno u svako doba nazocnim Zuroffima, smogli snage
i odlucnosti, vec 7. sijecnja 1929. godine šestojanuarskoj
diktaturi otvoreno i jasno reci: „Jugoslavija? Ne i nikad."
Koji su kazali i docekali: „Nema Jugoslavije! Da i zauvijek."
Stoga, svima onima, bio medu njima, dakle i, Efraim Zuroff ili
ne, kojima smeta moja osobna sklonost pjesmama Marka Perkovica
Thompsona, te koji ju nazivaju fašistickom i rasitickom,
moram s ushicenjem reci:
Dosta fašisti i rasisti. Vi ste upravo ono za što
nas domoljubne Hrvate optuujete:
Fašisti
i rasisti!