Tko o čemu, Mesić o NOB-u, antifašizmu i partizanima

 

Danas je osvanuo kao pokrovitelj svečane akademije u povodu 65. obljetnice utemeljenja 1. korpusa Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske.
Izgleda da Mesićev raspored nikada nije prenatrpan za tako nešto. U odmorima izmedju odlazaka u Haag i obilaska srpskih kuća na kojima su polupani prozori, Mesić se brine da očuva dobar glas partizana.
Tako je danas već izjavio kako će buduća vlada, čija god ona bila, morati izjednačiti prava boraca NOB-a sa onim pravima koje imaju branitelji iz Domovinskog rata.

Konačno nešto pametno od Mesića.
Za početak, trebalo bi svakako izjednačiti istrage po pitanju ratnih zločina, podizanja optužnica i zatvorske kazne. Nije u redu da su partizanski borci tako degradirani u odnosu na hrvatske branitelje, pa se zatvori pune samo ovim potonjim, dok partizane i dalje nitko ne dira, nitko ne pita za zločine koje su počinili, nitko ne traži njihovu odgovornost.
Eto, treba poslušati predsjednika Mesića i to pod hitno promjeniti.
Dalje je Mesić izjavio kako bi mi (valjda je mislio na Hrvate) nestali kao Kelti, da nije bilo NOB-a.
Meni se čini da je predsjednik Mesić nekako preskočio hrvatsku povijest, nego mu je poznata samo ona koju je učio u komunističkim školama. Pa tako ne zna od kada postoje Hrvati, te što smo sve prošli kroz stotine godina, a da smo ostali to što jesmo.
Naravno, ukoliko pod onim „mi“ nije mislio na Hrvate, sve u redu.
Zanimljivo kako nije nestala jedna Njemačka, a nije imala partizane i antifašizam.
Doduše, nije imala ni Mesića, što bi moglo objasniti stvar.
Takodjer, mislim da je od Mesića vrlo hrabro što je prisustvovao skupu na kojem su se pjevale partizanske pjesmice.
Što bi se dogodilo da se Mesić zabunio, pa zapjevao Juru i Bobana, kojeg je znao pjevati u vrijeme dok je u inozemstvu skupljao lovu i držao govore.
Ovaj put nije se moglo od njega čuti ni da je Hrvatska pobjedila dva puta, jednom 10. travnja 1941. godine. Bit će da se na vrijeme sjetio na kakvom se skupu nalazi, a svaki je govor prema prilici i publici, naravno.
Na kraju, slušajući Mesićev pozdrav „Smrt fašizmu“ čovjeku jednostavno padne na pamet onaj vic u kojem baba odgovara „I tebi, sinko“.

 

Diana Majhen