14. studeni 07.
NEIMAR IVO SANADER
Prepoznajući simboliku i značaj mostova kroz povijest ljudskog roda mostovima se pridaje posebna pozornost. Usvajanjem gradnje mostova ostvarene su čežnje prvotnih ljudi za savladavanjem nepremostivih zapreka i udovoljeno je ljuskoj potrebi, ali i znatiželji. Razvojem tehnike i tehnologije mostogradnja može se reći gotovo da postaje i umjetnost te neki od sagrađenih mostova postaju u svijetu poznata remek djela. (Most u Londonu, Mostarski stari most, most u New Yorku i mnogi drugi. Mostovi postaju simbolom povezivanja među ljudima i ne rijetko umjetničkom inspiracijom.
Prepoznajući tu moćnu simboliku mostova propaganda socijalističke Jugoslavije 70-tih godina prošlog stoljeća snima film pod nazivom „Most“ u kome skupima partizanskih diverzanata ruši prelijepi Most koji u vojničkom smislu baš i nema neki veliki značaj jer kraj rata je i onako blizu. Koja je onda svrha i poruka rusenja tog Mosta. Poruka je nedvosmislena: Nisu bitne žrtve i nema te vrijednosti, bez obzira na njen značaj i ljepotu, koju treba poštedjeti da bi se sačuvale vrijednosti komunizma.
I naš dr Ivo Sanader kao i njegov predizborni agit-prop shvatio je značaj i simboliku mostova te odlučio njihovu „magiju“ iskoristiti u predizborne svrhe. Potrudili su se Sanaderovi agit-ptropovci najaviti gradnju mosta kakvu poslije velikog vođe više nitko neće moči sagraditi jer je jedino takav most dostojan njihovog odnosno našeg vođe. Nije bilo dostano najaviti njegovu gradnju već je neshvatljivom brzinom organizirano i polaganje kamena temeljca uz prigodne riječi velikog vođe svome nedostojnom puku, ali i još manje dostojnim susjedima. Da je taj puk nedostojan vidljivo je iz reakcija koje su uslijedile među pukom i nekoliko još manje dostojnih pučkih tribuna, pa sve do predsjednika države. Čak je bilo i onih koji su imali toliko drskosti da postavljaju pitanje ekonomske opravdanosti gradnje tog mosta napose u trenutku ovakve zaduženosti Hrvatske. Zalužuje li tako nedostojan puk takvog vođu.
Pokušajmo sagledati pitanje gradnje mosta za Pelješac iz drugog, malo ozbiljnijeg i odgovornijeg kuta gledišta, uz pretpostavku da je nakana gradnje mosta odmah po izborima iskrena i odgovorna, u što osobno ne vjerujem.
Ovakav pristup tom pitanju kakv je učinjen u predizborne svrhe o d strane Vlade RH sa dr. Ivom Sanaderom na čelu smatram pogrešnim i neodgovornim iz nekoliko razloga:
1.Dobrosusjedskih odnosa sa Bosnom i Hercegovinom
2.Onosa prema Hrvatima u BiH
3.Međunarodne pozicije RH
4.Odnosa prema svojim građanima
1.Reakcije u Bosni i Hercegovini potvrđuju da je ovaj postupak narušio dobrosusjeske odnose sa Bosnom i Hercegovinom sa kojom još uvijek nije potpisan međudržavni sporazum o gradnji mosta kopno Pelješac , na koji Hrvatska zasigurno ima pravo kako bi povezala svoj teritorij, a koji je otvoren i ovim postupkom ugrožen. Reakcije institucija u Bosni i Hercegovini izrazito su negativne pa se odražavaju čak i na izborni proces u Bosni i Hercegovini za izbore u R. Hrvatskoj što je razvidno iz stava predsjedništva Bosne i Hercegovine da se razmotri mogućnost glasovanja na dodatnim glasačkim mjestima izvan onih utvrđenih na prethodnim izborima. Eventualnom odlukom institucija Bosne i Hercegovine da se to ne odobri značajan broj državljana R. Hrvatske u Bosni i Hercegovini bio bi zakinuti za mogućnost glasovanja na nadolazećim izborima, a upravo to je ono što pojedine političke stranke u Hrvatskoj priželjkuju. Trenutačna složenost političkih prilika u Bosni i Hercegovini dodatni je razlog da Republika Hrvatska vodi mudru vanjsku politiku prema BiH koja će joj u ovako osjetljivom i važnom trenutku za njenu budućnost omogućiti snažniji upliv na zbivanja u BiH sa ciljem očuvanja i onako ugrožene pozicije Hrvata.
2.Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini ponovno je ovim činom doveden u poziciju da brani poteze zvaničnika R. Hrvetske za koje se ne može reći da su njihov interes. Ne vidim niti jedan razuman razlog zašto bi gradnja mosta za Pelješac trebala biti interes Hrvata koji žive u BiH, pače čak smatram da je za Hrvate u BiH od puno veće važnosti gradnja autoceste za Dubrovnik koja bi prolazila Neumskim zaleđem i tako ostvarila čvršću vezu tog dijela teritorija BiH sa RH te time i Hrvata BiH sa RH. Neprijeporan stav Hrvata u BiH i njihovih političkih lidera kojim su se svrstali na stranu odluke Vlade RH opetovano potvrđuje odanost Hrvata BiH prema RH pa i po cijenu konfrontiranja sa drugim narodima u BiH bez obzira na opravdanost i mudrost postupaka Vlade RH. Ovaj čin predstavlja vrlo nizak oblik podizanja strasti pred izbore i dodatno opterećuje Hrvate u Bosni i Hercegovini koristeći ih u dnevnopolitičke svrhe, a protivno njihovim interesima u BiH.
3.Ovim jednostranim činom najave gradnje mosta za Pelješac Hrvatska je ušla u još jedan spor sa svojim susjedima što zasigurno neće doprinijeti jačanju međunarodne pozicije RH. Jednako tako smatram da će dodatno usložniti sporove sa drugim susjednim zemljama sa kojima RH ima spor oko granice.
4.Obzirom na veličinu projekta gradnje mosta za Pelješac i najave koliko će gradnje tog mosta koštati proračun RH koji pune građani RH početak gradnje mosta zavrijeđuje puno ozbiljniji pristup koji uključuje stručne rasprave o gradnji mosta. Neiskrenost i podcjenjivanje vlastitih građana koje se očituje ovim postupkom trebalo bi zabrinuti svakog građanina R. Hrvatske.Osobno, čin polaganja kamena temeljca i početak radova na mostu za Pelješac mogu usporediti samo sa Splitskom rivom i predizbornim skupom HDZ-a uoči prethodnih izbora.
Smatram potrebnim naglasiti kako ovo moje mišljenje o neimarskom pothvatu dr. Ive Sanadera i HDZ-a moram dovršiti osobnim stavom o kometaru Željka Komšića koji se pretvara u bosanskohercegovačkog klovna razbacujući se prijetnjama poput djeteta kome je netko oteo lizalicu. Njegove prijetnje bez ikakvog pokrića a još manje razuma kojima pokušava kopirati svoj živući „antifašistički“ uzor u liku predsjednika RH Stjepana Mesića ne nasmijavaju n i one koji su ga instalirali u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, ali zato učinkovito povećavaju jaz između njega i naroda koji bi u toj instituciji Bosne i Hercegovine trebao predstavljati.
ARGUS