Demokratski Balkan i ustaška Europa

Citajuci “bisere” trenutno najistaktnutijeg komsomolca u Hrvatskoj, nekakvog Zorana Zoke Milanovica koji je ocito ponesen važnošcu koju si je sam dodijelio, zapitah se: Zar ovdje doista dominiraju idioti, i to u gigantskim kolicinama?

U najnovijoj kolumni na net.hr portalu, Zoran Zoka Milanovic se doslovno vratio u 1945. godinu i napisao slijedece: „Gledao sam putujuci Primorjem i Istrom i sve te spomenike naših dida iz velikog i slavnog rata i kako su svi ti spomenici neokrnjeni. To govori o tome kakvi ljudi žive u Primorju i Istri. Dostojno se odnose i prema NOB-u i prema Domovinskom ratu, u kojem su upravo ovdašnji ljudi borili i ginuli u Lici....Tito je govorio tude necemo, svoje ne damo.“

Nevjerojatno. Nazovi proeuropski politicar kojem su usta puna tolerancije i prava na drukcije mišljenje doslovno citira druga Tita, vodeceg masovnog zlocinca ovih prostora svih vremena (inace ukradenu izreku Stjepana Radica). Do kuda sežu pogledi druga Zoke? Do Europe sigurno ne. Eventualno do Kumrovca, malog gradica na Sutli, gdje ce uskoro biti uspostavljena najtvrda granica koju je Hrvatska imala još od doba Turaka. Upravo na schengenskoj Sutli završava i politicki svjetonazor druga Zoke. Jer, s druge strane je Slovenija, dio ujedinjene Europe, politicki odgovorna i otvorena država i pravna država.

Dvostruko bogatija od Hrvatske, s eurom kao sredstvom placanja, s otvorenim granicama prema slobodnom svijetu, višestruko manjim javnim i vanjskim dugom od Hrvatske, Slovenija nije parcijalna politicka pseudodemokracija kakvu nam nude Milanovic i slicne polupoliticke kreature. Europska zemlja, koja puno više od Hrvatske treba biti zahvalna Titu i komunistima za svoju državnost i koja je puno više prosperirala u Titovoj državi od Hrvatske, politicki priznaje ono što je nedvojbena cinjenicna istina: Tito i komunisti su od Slovenije ucinili najvece masovno grobište u poslijeratnoj Europi, pocinivši masovne zlocine nad civilima i ratnim zarobljenicima.

U rujnu 2007. godine priopceno je da je do sada otkriveno i obilježeno više od 540 masovnih grobnica u kojima pronadeno više od 100 000 žrtava titoistickog poslijeratnog zlocina. Danas je navedeni broj i veci. Prije nekoliko dana otkrivena je na podrucju Pohorja nova masovna grobnica sa 189 tijela. Isto necijih „dida iz velikog i slavnog rata“, ciji su spomenici samo sjecanje njihovih potomaka. Jer, njihova su grobišta morala biti preorana, skrivena i zataškana.

Navedeno je za Zoku komsomolca vjerojatno ustaška tlapnja koja nije vrijedna spomena. Ozareno blejeci u partizanske spomenike svojim vodnjikavim „dead fish“ okicama, Zoka ne obraca pažnju na djelovanje Komisije za skrivena grobišta u Sloveniji, kao da se radi o Zapadnom Zanzibaru. Nije mu važno što se radi o podacima Komisije Vlade Republike Slovenije, dakle DRŽAVNE komisije jedne države koja je clanica EU i dio slobodnog svijeta. Prezentirane cinjenice time predstavljaju državnu politiku i postaju neupitne u društvenim odnosima. Nije mu važno što se u najvecem broju radi o ubijenim Hrvatima, ciji potomci žive u Hrvatskoj i predstavljaju birace od kojih Zoka komsomolac traži da mu ukažu povjerenje za preuzimanje odgovornosti. Odgovornosti za što? Za bestijalno glorificiranje masovnih ubojica i nastavak politike balkanske kaljuže i bizantinskog partizanluka s tendencijom da još desetljecima ostanemo s krive strane schengenskog kaveza?

Približavanje Europskoj uniji prejudicira otvorenu politiku i suocavanje s prošlošcu i sadašnjošcu, kao što je to u cijeloj postkomunistickoj srednjoj i istocnoj Europi. Nitko ne tjera Sloveniju da kopa rupe u zemlji i traži žrtve partizanskog terora. Nitko, osim društvene i politicke odgovornosti koja je postulat svake otvorene i istinske demokracije koja ne može po definiciji biti slijepa kraj zdravih ociju. Borba za istinu dolazi sama po sebi, ali samo u politicki odgovornom društvu, odnosno u pravnoj državi.

Ili, ukratko: bez utvrdivanja pune istine o zbivanjima u poracu, bez pune politicke osude zlocinackog partizanskog pokreta i njegovog vode Tita, bez suradnje sa Slovenijom vezano uz utvrdivanje žrtava rata i poraca, bez istrage o masovnim zlocinima partizana nad civilima i ratnim zarobljenicima u Hrvatskoj, bez otkrivanja masovnih grobišta, bez dostojnog obilježavanja istih, nema ovdje ni demokracije, ni Europe, ni boljitka. Jer isto može omoguciti samo odgovorna politika, na ne populisticka polupolitika kakvu nam nudi Zoka komsomolac.

U postkomunistickim totalitarnim paradržavicama u kojoj se voda oporbe i pretendent na mjesto vode parlamentarne vecine ponaša kao mentalno ograniceni noj sa Staljinovim brkovima, srpskom lukavošcu i populistickim tendencijama Sadama Husseina u najboljim danima nikad nece biti ni demokracije, ni boljitka, ni Europske unije. Svojim recentnim izjavama Zoka je svima pokazao ono što strani diplomati znaju vec godinama. Niti u slijedece 4 godine Hrvatska nece postati clanica Europske unije, niti ce postati društvo ispravnih vrijednosti. Zato se vežimo, cekaju nas još cetiri sigurne godine tandrkanja po gudurama zapadnog Balkana, mracnog i neugodnog mjesta koje smo sami izabrali za našu regiju.

Moguce uz skandiranje ZOKI – PARTIJA !

Diana Majhen