Odgovor na članak Akademika Vidovića pod naslovom “NE SLIJEDIMO LUCIFEROVE TRAGOVE”

Moram priznati da sam se jako iznenadila čitajući članak Akademika Vidovića pod naslovom “NE SLIJEDIMO LUCIFEROVE TRAGOVE”.
Ne radeći ništa, ne poduzimajući ništa, mi jednostavno dajemo prešutni pristanak na to da nam se ponovi povijest.
Nije li vrijeme da tu povijest počnemo konačno pisati sami, onako kako se doista zbilo?
U komunizmu, jednostavno nismo imali kamo. Našu su povijest pisali partizani, komunisti i uglavnom Srbi. Pa smo tako došli na 7000000 mrtvih u Jasenovcu i hrpe drugih srpskih „istina“.
No, onda smo bar imali opravdanje. Svatko, tko je pisao i govorio drugačije, bio je proganjan i zatvaran.
Danas to opravdanje više nemamo.
Danas je na nama samima, hoćemo li pisati i govoriti o istini, tako da ostane zabilježena za buduća pokoljenja, ili ćemo jednostavno pustiti Srbe da nam nametnu njihove “istine”.
Da uzmem za primjer samo internet. Srbi su od nas jači po tom pitanju ne jednom, neko nekoliko puta. Oni se trude da na što više mjesta ostane zabilježena njihova srpska propaganda i vrlo su uspješni u tome.
Mi jednostavno ne smijemo sagnuti glavu i mirno gledati kako se to ponovno dogadja.
Smatram od izuzetne važnosti posao koji radi g. Grgić.To su istinita svjedočanstva ljudi koji su prošli srpske torture, potkrijepljena dokazima, a ne nečije priče i izmišljotine.
I to je ono što ja osobno želim da zna moje dijete i sva druga djeca, to je ono što treba ostati zabilježeno za buduća pokoljenja.
U suprotnom, za nekoliko će se godina u školama učiti da je Domovinski rat bio zločinački ustaški napad na nenaoružane srpske civile,  ničim izazvan.
Dogodilo nam se to već jednom.
Nemojmo biti toliko glupi ili toliko malodušni da mislimo kako nam se neće ponoviti.
Ovisi isključivo o nama samima.

Diana Majhen