DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO JE SREDIŠTE HRVATSKE MAFIJE

http://www.hrvatskauljudba.hr/politika/r-avno-ovjetni-tvo-je-srei-te-hrvatske-mafije-2.html

Autor: dr. sc. Tomislav Dragun  

 

Protest iz očaja




dr. sc. Tomislav Dragun
Pete poljanice 7
10000 ZAGREB

Zagreb, dne 2. prosinca 2007. godine

DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO RH
Mladen Bajić
Glavni državni odvjetnik
Gajeva 30.a
10000 ZAGREB

Co:
Veleposlanstvo R Slovenije u RH (Odjel za azil)
Županijski sud u Slavonskom Brodu (K-32/04)
Strogo nadzirana hrvatska glasila
Hrvatska slobodna glasila na internetu
Dušobrižnici Rimokatoličke crkve u RH
Internacionalni komitet za spašavanje dr. sc. Tomislava
Draguna od progona hrvatskih vlasti, Neuenhof, Švicarska
Predmet:

Protest iz očaja.-


Cijenjeni g. glavni državni odvjetniče,
Nakon, privremenog, izbora nešto „skromnije“ i „smirenije“ inačice, oblikom i sadržajem kojoj je, unatoč tomu, ostao jasan i nedvojben zadani cilj proglasiti me luđakom (Vaša psihijatrijska asistentica prof. dr. sc. Dragica Kozarić-Kovačić iz Kliničke bolnice „Dubrava“ u Zagrebu, inače iz klana Stjepana Mesića, za mene službeno kaže: neubrojiv), odlučni ste i nestrpljivi u svom naumu moje konačne diskreditacije i eliminacije (likvidacije?) prići odlučnije. Izabrali ste u tu svrhu sudski predmet br. 32/04 na Županijskom sudu u Slavonskom Brodu (sudac: Mirko Svirčević), a koji u obliku optužnice miruje sve od 21. prosinca 2004. godine, dok sam u njemu osobno zadnji put saslušavan kad se nalazio na Županijskom sudu u Požegi još tamo u listopadu 2000. godine.
Sve to stoga, što sam otkrio, obznanio i zatražio (kako bi to otprilike rekao Veliki Vlado Šeks) identificirati, locirati i uništiti, ali hrvatsku mafiju, koje je neupitno središte upravo Državno odvjetništvo.
Da, Državno odvjetništvo RH na čelu, u ovom trenutku, s Mladenom Bajićem, dakle s Vama.
Manje upućenima u ovom pitanju zato preporučujem, zasad, najprije pročitati sljedeće moje knjige (www.lulu.com), kako bi im sve odmah bilo dovoljno jasno za shvaćanje dalje izloženog:
„Dušan Vujić i ortaci u pljački državnih robnih zaliha“, Zagreb, 2007. godine (stranica 739)
„Nezakonitosti zamjene dionica u kuponskoj privatizaciji“, Zagreb, 2007. godine (stranica 547)
„Revizija kriterija vrednovanja aktive banaka u stečaju – primjer Dubrovačke banke d.d.“, Zagreb, 2007. godine (stranica 299)
„Zbiljnosti osnivanja i djelovanja 66. pukovnije za izgradnju cesta“, Zagreb, 2007. godine (stranica 281)
„Carla del Ponte: Bijeg od istine“, Zagreb, 2007. godine (stranica 641)
„Branitelji trebaju biti nositelji hrvatskog gospodarstva“, Zagreb, 2007. godine (stranica 263)
Krajnje sam svjestan težine svojih riječi kojima sam (opet citiram Velikog Vladu Šeksa) indentificirao, locirao i ukazao da je Državno odvjetništvo RH mjesto odakle treba krenuti, ako se želi uništiti hrvatsku mafiju. Naime, dobro mi je poznato kako su završili Ante Paradžik, Blaž Kraljević, Miro Barešić, Josip Reihl Kir i mnogi drugi, znani i neznani hrvatski građana, Hrvati u zemlji i svijetu, među njima svakako i moja kći Biserka (u Vinkovcima, dne 8. studenog 1991. godine), pa i hrvatska osloboditeljska legenda Bruno Bušić.
Bojim li se onog što slijedi, što me neminovno čeka? Da. Strah me je. Bojim se. Nisam ja vojničina kao Vladimir Zagorec, koji unatoč tomu nije ravnodušan prema onome što mu namjeravaju učiniti. Svatko tko me iole pozna, zna kako se u meni, čak ni u tragovima, ne može naći, ama baš nikakav junak. Otkad postojim, zapravo oduvijek sam izbjegavao kavgu, bježao sam u kompromise. Sada, dok me oblijeva samrtni znoj, ipak, misleći stalno na starca Eleazara, moram reći:
Dosta je bilo. S istinom na Sunce, „u bebu“.
Pa, što god bude, neka bude.
Hvala ti Bože što si mi povjerio ovu zadaću, što imaš povjerenja u moju ljudsku narav i ćud, u moje skromne duhovne, a posebno fizičke mogućnosti, u mene od rođenja griješna!
Pođimo onda redom. Konkretno.
Pod 1.
POLITIČKA UVJETOVANOST PREDMETNOG SUDSKOG SLUČAJA
Politički progon dr. sc. Tomislava Draguna nastavlja se. Provedba zaključaka VONS-a, da u svakoj hrvatskoj županiji treba pronaći po nekoliko „krivaca“, koji će se optužiti za sva nedjela u pretvorbi i privatizaciji hrvatskog gospodarstva, inače inicirana i provedena u režiji hrvatskog državnog vrha, i dalje se nastavlja.
Započelo je prije petnaestak godina člankom u „Nacionalu“, tvrdnjom  da sam ja „jedan od ključnih ljudi hrvatske pretvorbe i privatizacije“, iako nikada nisam obnašao nikakvu državnu funkciju, niti sam ikada radio u nekom državnom tijelu ili poduzeću neovisne Republike Hrvatske, kamo li u onima koja su bila povezana s pretvorbom ili privatizacijom. Nastavilo se u istom stilu u drugim „slobodnim“ glasilima poput „Večernjeg lista“ i „Jutarnjeg lista“, „Globusa“, „Novog lista“ i „Slobodne Dalmacije“, „Vjesnika“, „Feral tribuna“, „Glasa Slavonije“, itd. Sinkronizirano i ustrajno. Moje tužbe radi klevete, dakako, odlazile su redom u zastaru ili su odbijane uz konstataciju da pisci spomenutih tekstova nisu imali namjeru oklevetati me. 
Državno odvjetništvo RH, zapravo Mladen Bajić i njegovo - odozgor i odozdol - pomno odabrano društvo, ustrajno je u svojim nakanama dotući dr. sc. Tomislava Draguna, ali i svakog drugog tko ustraje razotkriti nepravilnosti i nezakonitosti u radu društveno-političkih tijela Republike Hrvatske, posebno u njenom gospodarskom životu. Osobito to i dalje vrijedi za aktualnu pljačku nacionalnog bogatstva, koje su stvarali i za koje su ginuli nizovi hrvatskih naraštaja, da bi ga sada "na tanjuru" preuzeo  zloglasni "Ustroj 200 uglednih Hrvata" kojemu je na čelu nešto sada kadrovski okrnjen "Tajni politbiro" (Dr. Franjo Tuđman, Ivica Račan, Josip Manolić, Josip Boljkovac i Dr. Dušan Bilandžić) i gospodarski usmjerena "Skupina Hennesy" (pod vodstvom Franje Gregurića i Ante Todorića). 

Što je to „Tajni politbiro“ i u čemu je uloga „Skupine Hennesy“ razvidno je iz članaka priloženih u mojoj knjizi „Revizija kriterija vrednovanja aktive banaka u stečaju – primjer Dubrovačke banke d.d.“, i to:


 

„TUĐMANA VOZAO MILOŠEVIĆ, A SANADERA VARA EUROPA“, Dražen Ciglenečki, intervju s prof. dr. sc. Šimom Đodanom, "Novi list", Rijeka, 17. lipnja 2007.
 „OBNOVLJEN RAD SKUPINE HENNESY“, Marijan Majstorović, "Fokus", Zagreb, 5. prosinca 2006.
U svakom slučaju, nije onda nikakvo čudo što sam obolio od dijabetesa i karcinoma.
 Pod 2.
PSIHIJATRIJA U SLUŽBI KORUMPIRANOG PRAVOSUĐA
Državne robne zalihe u svemu tome su posebno ciljane. Dobra roba za male pare. Stalno i neiscrpno.

Stjecajem okolnosti otkrio sam jedan takav, istina manji, potez, ali ipak dovoljno velik za uzdrmati hrvatski državni vrh. Naime, Dušan Vujić "poplašio" je (naravno ne sam) iz državnih robnih zaliha proizvode "na papiru" vrijedne "samo" 15 milijuna kuna. Vjerojatno i daleko više. Preuzetu robu "platio je" prijenosom autobusnog kolodvora u Dvoru, inače u vlasništvu trgovačkog društva "Autoprijevoz" d.d. Dvor, a kojemu je rečeni Dušan Vujić bio tek jedan od dioničara i direktor (potpisnik). Cijeli "Autoprijevoz " d.d. vrijedio je oko 6 milijuna kuna, a autobusni kolodvor maksimalno polovicu toga iznosa.

Provedena je kompenzacija, dakle, između Dušana Vujića i Ravnateljstva za robne zalihe, pri čemu je slika udavače (autobusni kolodvor u Dvoru) kompjutorski posebno dotjerana. Fotografije u elaboratu podsjećale su na autobusni kolodvor u New Yorku. U sve je bila upletena i neka od hrvatskih banaka (Sumnja se na Privrednu banku Zagreb d.d., ali to Božo Prka demantira. A kad on nešto kaže ...), koja je dala potrebnu tehničko-administrativnu logistiku. Sve je to odobrila Marija Vukić, tada predsjednica Općinskog suda u Dvoru, a sada predsjednica (dakako) većeg Općinskog suda u Hrvatskoj Kostajnici.  

Imao sam nešto dionica društva "Autoprijevoz" d.d., koje sam onda prodao. Kupac mi je reklamirao kupljene dionice, jer je društvo ostalo bez važnog dijela nekretnina. Počinje osobna dionička istraga koja se završava kaznenom prijavom proslijeđenom Županijskom državnom odvjetništvu u Zlataru.

Očito, što je previše, previše je. Čak i za "strpljivo" Državno odvjetništvo.

Općinsko državno odvjetništvo, dakako, u Zlataru, dne 30. studenog 2005. godine podnijelo je protiv mene optužni prijedlog Općinskom sudu u Zagrebu zbog počinjenja kaznenog djela lažnog prijavljivanja. I zatražilo trogodišnju kaznu zatvora.

Znajući da su mu argumenti tanki Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru dodalo je i prijedlog da me se psihijatrijski vještači, jer - očito su tamo mislili - tko bi duševno zdrav uopće i pomislio istraživati što se događa s hrvatskom nacionalnom imovinom. Ta, tu su Državno odvjetništvo, predsjednik Vlade RH, predsjednik RH i predsjednik Hrvatskog sabora. Kažu li oni da nešto može, onda to i može. Što se to tiče "stoke sitnog zuba".

Sudac mr. sc. Zorislav Kaleb, svakako, odobrio je moje psihijatrijsko vještačenje i dao ga u rad psihijatrici prof. dr. sc. Dragici Kozarić-Kovačić (klan Stjepana Mesića) iz Kliničke bolnice "Dubrava", a uz znanje (pismeno obaviještenog) ministra zdravstva doc. dr. sc. Nevena Ljubičića.

Njen zaključak, unatoč suprotnim rezultatima vještačenja, glasio je:

"Dr. sc. Tomislav Dragun osoba je s visoko nadprosječnim kognitivno - mnestičkim sposobnostima, sa prisutnim sumanutim poremećajem koji spada u paranoidno - kverulantski tip s elementima grandioznosti i koja svojim ponašanjem može ugroziti svoja prava i interese."
 
Dovoljno da bi Centar za socijalnu skrb iz Zagreba dne 17. listopada 2007. godine predložio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu sljedeće:

"da Općinski građanski sud u Zagrebu djelomično liši poslovne sposobnosti Tomislava Draguna i to u pogledu poduzimanja pravnih radnji i poslova, zastupanja na sudu, pokretanja sudskih postupaka, podizanja tužbi i kaznenih prijava."

Je li konzultiran ambulatni liječnik dr. sc. Tomislava Draguna, koji ga sigurno dobro poznaje?

Čemu? - reći će vokalni duo Mladen Bajić i Dinko Cvitan uz pratnju manjeg tamburaškog sastava Dr. Ivo Sanader, Stjepan Mesić i Vladimir Šeks.

Ostalo mi je samo jedno sredstvo obrane. Moralo se zatražiti politički azil u Europskoj uniji. I podnijeti odgovarajuću zamolbu za odobrenje političkog azila u Republici Sloveniji (alternativno u Republici Austriji i Republici Italiji), a što je zbilja i učinjeno dne 7. studenog 2007. godine u Veleposlanstvu Republike Slovenije u Hrvatskoj.


Ukratko, održano je ročište na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Zapravo se trebalo održati. Nu, odgođeno je. Sutkinja Tatijana Feigl razbolila se, a uvaženi Zvonimir Krpan, prof. psihologije, djelatnik Centra za socijalnu skrb Zagreb, Ured Dubrava, označen funkcijom skrbnika, morao je na neku drugu sudsku raspravu.  

Sljedeća sesija sazvana je za 13. prosinca 2007. godine u 10.15 sati na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, Vodnikova 14.

Sve to ipak ne smeta Županijskom sudu u Slavonskom Brodu pozvati me na glavnu raspravu u ovom predmetu, kamo li Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu potaći to.
Pod 3.
SLAVONSKO-BRODSKA MAFIJA NA DJELU
Ne znam tko stvarno stoji iza ovog sudskog postupka. Glavni kreatori, kao i uvijek, kriju se u pozadini. Međutim, poznati su mi glavni realizatori tog nečasnog čina.
Tu su:
Zrinoslav Vanić (na čelu), bivši predsjednik Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu, Stanislav Dasović, bivši sudac Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu, stečajni sudac trgovačkih društava Brodvin d.d. Slavonski Brod i Brodvin-Brod d.d. Slavonski Brod, Antun Kovačević,  stečajni upravitelj trgovačkih društava Brodvin d.d. Slavonski Brod i Brodvin-Brod d.d. Slavonski Brod, Željko Šimić, inspektor u Odjelu za gospodarski kriminalitet PU Slavonski Brod, Ivo Vargašević, bivši djelatnik Financijske policije u Slavonskom Brodu, Mato Jerković, sindikalni povjerenik zaposlenika u trgovačkom društvu Brodvin d.d. Slavonski Brod, Marijan Betlah, odvjetnik iz Slavonskog Broda, Ivan Vladić, sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, stečajni sudac trgovačkog društva Moteli Dragun d.o.o. (ranije Brodvin-Marsonia d.o.o.), Petar Milat, stečajni upravitelj trgovačkog društva Moteli Dragun d.o.o., Ivan Petrić, sudski vještak iz Slavonskog Broda i Tomo Jozić, vlasnik obrta „Atlantic“ iz Slavonskog Broda,
a sve uz logističku podršku Državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu, posebno županijskog državnog odvjetnika Stjepana Haramusteka.
Pod 4.
ZLOUPORABA POLOŽAJA I OVLASTI
Ulomci iz optužnice
 Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu br. K-DO-31/01-16 od 21. prosinca 2004. godine pretočena u posl. br. K-32/04 na Županijskom sudu u Slavonskom Brodu tereti me kako slijedi:
„I. okr. (dr. sc. Tomislav Dragun) i II. okr. s namjerom potakli III. okr. da kao odgovorna osoba iskoristi svoj položaj i ciljem pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi njima i sebi što je III. ok. prihvatila te je takova korist i pribavljena (toč. a-j) te nadalje I. (dr. sc. Tomislav Dragun) i II. okr. s namjerom potakli III. okr. da kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi drugim pravnim osobama grubo prekrši pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom što je III. okr. prihvatila te je takova koristi pribavljena (toč. h-k),“ – str. 5 optužnice
„I. okr. (dr. sc. Tomislav Dragun) s namjerom potakao III. okr. da kao odgovorna iskoristi svoj položaj s ciljem pribavljanja mu znatne imovinske koristi što je III. okr. prihvatila te je takova korist i pribavljena (toč. 2a) te nadalje I. okr. (dr. sc. Tomislav Dragun) s namjerom potakao III. okr. da ova kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi za druge pravne osobe grubo prekrši pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom, što je III. okr. prihvatila te je takova korist i pribavljena (toč. 2b,c).“  - str. 8 optužnice
„pa su time počinili kaznena djela i to I. (dr. sc. Tomislav Dragun) i II. okr. pod t. 1 a-j protiv službene dužnosti, poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti označeno u čl. 337. st. 1., 3. i 4. Kaznenog zakona u vezi čl. 37. Kaznenog zakona,
pod toč. 1 h-k protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, poticanja na zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju označeno u čl. 292. st. 1. i 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 37. Kaznenog zakona,
I. okr. (dr. sc. Tomislav Dragun) pod toč. 2a protiv službene dužnosti, poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti označeno u čl. 337. st. 1., 3. i 4. Kaznenog zakona u vezi čl. 37. Kaznenog zakona,
pod toč. 2b,c protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, poticanje na zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju označeno u čl. 292. st. 1. i 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 37. Kaznenog zakona.“ – str. 9 optužnice,
uz obrazloženje:

„Ocjenjujući postupak provedene privatizacije nedvojbeno proizlazi da provedeni postupak nije bio u skladu sa zakonskim odredbama koje reguliraju taj postupak.
Revizijom postupka privatizacije utvrđeno je niz nepravilnosti.
Tako je utvrđeno da je dio dioničara u mjesecu ožujku 1996. god. zaključio ugovore o preuzimanju i prijenosu dionica na stjecatelja I. okr. Tomislava Draguna, a ovi ugovori nisu nikada dostavljeni Hrvatskom fondu za privatizaciju što nije u skladu s odredbom čl. 21.d Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća.
Nadalje u prosincu 1995. god. nakon objave natječaja društvo HMO zaključilo je ugovor o prodaji 22.623 dionice društva 'Brodvin' d.d. (21 % temeljnog kapitala) s društvom 'Prisika' d.o.o. Ne postoji nikakva dokumentacija iz koje bi se mogao utvrditi broj ponuditelja. Također ne postoje ni kriteriji za odabir najpovoljnijeg ponuditelja.
Iz klauzula ugovora koji je zaključen kupac stječe dionice nakon uplate ugovorenog iznosa u ugovorenom roku. Ne postoji dokumentacija iz koje bi bilo vidljivo da je kupac ispunio ugovorene uvjete.
Društvo HMO nije poduzimalo nikakve korake radi naplate kupovne cijene ili pak raskida ugovora radi neispunjenja činidbe.
Dana 18. ožujka društvo HMO dalo je dozvolu odnosno suglasnost radi upisa u knjigu dionica društva „Prisika“ d.o.o. Time je bitno promijenjena vlasnička struktura društva 'Brodvin' d.d. na temelju kojega je stečeno pravo na donošenje tzv. većinskih odluka.


 

Međutim, ugovorom je određeno da kupac ne može otuđivati dionice prije nego što ih u cijelosti otplati. U tijeku mjeseca veljače i svibnja 1997. god. prodano je 3.860 dionica društvu 'Dragunov ured' d.o.o. po cijeni od 1,378.173,00 kn bez suglasnosti društva HMO.
Društvo HMO raskinulo je navedeni ugovor tek tek dana 2. rujna 1998. god. Iako je to trebalo učiniti još u siječnju 1996. god. Iz tog razloga društvo „Prisika“ d.o.o. koristilo se upravljačkim pravima u periodu od 28. ožujka 1996. god. do 25. rujna 1998. god. Donoseći pri tom značajne odluke na temelju kojih je izvršena izmjena statuta, imenovan je novi nadzorni odbor, novi predsjednik skupštine, osnovano je pet (5) novih trgovačkih društava te je obavljena njihova prodaja direktoru društva 'Prisika' d.d. i dr.“ – str. 12. i 13. optužnice
Na što se odnosi čl. 337. Kaznenog zakona?
 Nastavno navodim internetski dostupna stajališta Ane Garačić, sutkinje Vrhovnog suda Republike Hrvatske:
Počinitelj kaznenih djela iz čl. 337. Kaznenog zakona „može biti samo službena i odgovorna osoba“, pa se tu radi o delictum proprium. 
U prosudbi kaznenih djela iz čl. 337. Kaznenog zakona postoji supsidijarnost kod primjene, a to znači da se taj članak primjenjuje „samo onda kada ne postoje obilježja nekog drugog kaznenog djela“.
S obzirom na općepoznatu činjenicu, koju niti Državno odvjetništvo ne dovodi u pitanje, a ta glasi:
„Nikada nisam bio odgovorna osoba u trgovačkom društvu Brodvin d.d. iz Slavonskog Broda, nego sam samo bio predsjednik njegove Skupštine i njegova Nadzornog odbora.“, proizlazi da ja nisam mogao u trgovačkom društvu Brodvin d.d. počiniti kazneno djelo iz člana 337. Kaznenog zakona, niti me se za takvo što uopće može optužiti.
Pače, u samoj optužnici nigdje niti ne stoji da bih ja počinio neku kaznenu radnju, kazneno djelo, vezanu za zlouporabu položaja i ovlasti, nego samo da sam poticao odgovornu osobu na zlouporabu položaja i ovlasti. Međutim, niti za takvo što, ako bi to i bilo kazneno djelo, ne iznose se nikakvi dokazi:
a.     III. okr. (Mirjana Marinović) u svom iskazu pred istražnim sucem izjavila je: „... da je ona samo provodila odluke Skupštine društva i Nadzornog odbora poduzeća 'Brodvin' d.d.“ – str. 15 optužnice. Lažna je dakle tvrdnja tužitelja da sam ju ja na nešto poticao.
b.     III. okr. (Mirjana Marinović) u svom iskazu pred istražnim sucem također je izjavila kako je sklapala ugovore: „... jer je imala povjerenja u I. okr. (dr. sc. Tomislava Draguna) ... te je smatrala zbog toga da su ugovori u skladu s važećim propisima, a to smatra i danas.“ – str. 15. optužnice. Je li neki od predmetnih ugovor možda poništen? Nije. Je li tužitelj ikada tražio poništenje nekog od predmetnih ugovora? Odgovor je opet negativan. Ugovori su, dakle, nedvojbeno valjani. Druga je stvar što o njima misli tužitelj. Njegova misao, između ostalog, zavisi i od razine njegova znanja. Ono pak, kao osobito veliko, također ničim nije dokazano.
c.     III. okr. (Mirjana Marinović) umrla je i Županijsko državno odvjetništvo povuklo je optužnicu, u ovom predmetu, podignutu protiv nje. Znači, nije joj dokazana krivnja zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. Kaznenog zakona. Kako onda može netko, dotično ja, biti optužen za poticanje nekoga na kazneno djelo koje nije počinio.
Nedvojben je zaključak da ne postoji nikakva osnova optužiti me u ovom sudskom predmetu za počinjenje kaznenih djela iz čl. 337. Kaznenog zakona.
 Ostala kaznena djela
 Postoje li ipak neka kaznena djela koja sam ja možda počinio u ovom sudskom predmetu?
Tužitelj u optužnici navodi sljedeća:
·        Ugovori o prodaji dionica nikada nisu dostavljeni Hrvatskom fondu za privatizaciju.
·        Hrvatsko mirovinsko osiguranje nema dokumentaciju iz koje bi se vidio broj ponuditelja kod prodaje dionica i kriteriji za odabir najpovoljnijeg ponuditelja. Osim toga nije niti raskinulo ugovor s društvom „Prisika“ d.o.o., iako je ono kasnilo s plaćanjem dionica.
·        Prodavane su neotplaćene dionice, kupljene od HMO, iako ugovorom o prodaji dionica to nije bilo dopušteno.
I ovdje nedvojbeno proizlazi sljedeće:
Nije bila moja zadaća dostavljati Hrvatskom fondu za privatizaciju ugovore o prodaji dionica, ako oni doista nisu dostavljani, niti je itko rekao da bih ja sprječavao takvu dostavu.
Nisam ja zaposlenik HMO da bih trebao čuvati njegovu dokumentaciju, koju tužitelj navodno nije uspio pronaći. Uz pismene ugovore postoje i usmeni. Sama činjenica što prodavatelj, dotično HMO, nije intervenirao očito je da mu to nije smetalo. To, stoga, jer se radilo o prodaji dionica između društava istoga vlasnika, pa mu je bilo svejedno hoće li se one nalaziti u društvu „Prisika“ d.o.o. ili u društvu „Dragunov ured“ d.o.o.
Zaključak je:
Nije bilo osnove i dokaza optužiti me, ne samo za kaznena djela iz čl. 337. Kaznenog zakona, nego niti za bilo kakva druga kaznena djela.
Pod 5.
(NE)IZMIJENJENA OPTUŽNICA
Predmetnom optužnicom III. okr. (Mirjana Marinović) stavlja se na teret kazneno djelo da je „kao zastupnica pravne osobe u kojoj nije imala većinski udio u njenoj gospodarskoj djelatnosti sklopila ugovor za kojeg je znala da je štetan za pravnu osobu“, pa je kao odgovorna osoba u trgovačkom društvu Brodvin d.d. terećena za počinjenje kaznenih djela „protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. Kaznenog zakona“, „čl. 292. st. 1. i 2. Kaznenog zakona“ i „čl. 294. st. 1. Kaznenog zakona“. – str.9. i 10. optužnice
Županijski sud u Slavonskom Brodu  svojim rješenjem br. K-32/04-39 (Kv-35/06) od 27. ožujka 2006. godine obustavio je kazneni postupak protiv:
„III. okrivljenice Mirjane Marinović, zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ pod toč. I. a-j optužnice, zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 1. i 2. KZ pod toč. I h-k optužnice, zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ pod toč. II. optužnice, zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 1. i 2. KZ pod toč. 2 b-c optužnice i zbog kaznenog djela iz čl. 294. st. 1. KZ pod toč. III. optužnice.“
Samim tim, tj. donošenjem rješenja br. K-32/04-39 (Kv-35/06) od 27. ožujka 2006. godine kojim je obustavio kazneni postupak protiv III. okr. (Mirjane Marinović), Županijski sud u Slavonskom Brodu promijenio je i moj status kao okrivljenika. Naime, ja ne mogu ostati optužen za poticanje nekoga na činjenja kaznenog djela, koja on -  pravomoćno - nije počinio.
 
Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu u tom je smislu dužno bilo promijeniti predmetnu optužnicu u dijelu koji se odnosi na mene, ali to još uvijek nije učinilo.
 Ovim, dakle, tražim promjenu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu br. K-DO-31/01-16 od 21. prosinca 2004. godine u dijelu koji se odnosi na mene, a sukladno prethodno iznesenim primjedbama.
Dodajem također, da su Nadzorni odbor i Skupština trgovačkog društva Brodvin na svojim sjednicima, koje su održane u Zagrebu dne 12. studenog 1999. godine, zaključile da trgovačku društvo Brodvin d.d. nije oštećeno od strane dr. sc. Tomislava Draguna, posebno ne na način kako ga za to optužuje Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu. To je, uz ostalo, i posve logično, jer oštetiti svoje poduzeće, u stvari znači oštetiti sebe.
Pod 6.
FINANCIJSKA BILANCA „POČINJENOG“ KAZNENOG DJELA
Opreza radi, iako i dalje inzistiram na utvrđivanju statusa moje „ubrojivosti“, na adekvatnoj primjeni odredbe čl. 337. Kaznenog zakona, kao i na promjeni predmetne optužnice, nastavno iznosim financijsku bilancu „počinjenog“ kaznenog djela, a zbog kojega je i podignuta predmetna optužnica.
Naime, predmetnom optužnicom Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu tereti me, da bih poticanjem III. okr. kao odgovorne osobe na činjenje kaznenog djela, ostvario znatnu nepripadnu imovinsku korist. S obzirom da se u optužnici ne navodi koliko je velika dotična „znatna nepripadna imovinska korist“, to ću nastavno iznijeti odgovarajuće podatke o tome iz kojih će se vidjeti – s financijske, na nešto kasnije i s materijalne strane – da, ne samo da nisam ostvario „znatnu nepripadnu imovinsku korist“, nego da je „projekt Brodvin“ za mene završio s gubitkom.
 Kupnjom sam, temeljem neprijepornih ugovora, koje nitko nije poništio, niti je tražio njihovo poništenje, stekao kroz dionice 50,39 posto temeljnog kapitala trgovačkog društva Brodvin d.d. Slavonski Brod. Sukladno odlukama Skupštine i Nadzornog odbora trgovačkog društva Brodvin d.d. od 10. lipnja 1996. godine zamijenio sam dionice trgovačkog društva Brodvin d.d. za dionice njegovog društva-kćeri Brodvin-Marsonia d.o.o. (kasnije Moteli Dragun d.o.o.). Istina, Županijsko državno odvjetništvo je tijekom istražnog postupka zapisnike s dotičnih sjednica Skupštine i Nadzornog odbora trgovačkog društva Brodvin d.d. proglasilo krivotvorenim. Međutim, rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Kio-73/02 od 3. svibnja 2004. godine, kojim je obustavljen (u dijelu optužnice) kazneni postupak protiv dr. sc. Tomislava Draguna i javnog bilježnika Miroslava Bračuna takvo stajalište Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu je odbačeno.

Kompenzacija je obavljena obostranim doznakama kupaca dionica na žiro-račune prodavatelja dionica, odnosno prijebojem, na razini nominalne vrijednosti dionica, kako trgovačkog društva Brodvin d.d., tako i trgovačkog društva Brodvin-Marsonia d.o.o., i to kako slijedi:
·        dr. sc. Tomislav Dragun je u razdoblju od 3. travnja 1997. godine, pa do 21. ožujka 1998. godine trgovačkom društvu Brodvin d.d. platio za poslovni udjel trgovačkog društva Brodvin-Marsonia d.o.o. iznos od 12,219.668,00 kuna,
·        trgovačko društvo Brodvin d.d. je u razdoblju od 19. travnja 1997. godine, pa do 20. ožujka 1998. godine dr. sc. Tomislavu Dragunu platilo iznos od 11,325.903,00 kuna.Trgovačko društvo Brodvin d.d., prema tome, ostalo je dužno dr. sc. Tomislavu Dragunu 893.765,00 kuna, koje – između ostalog zahvaljajući i predmetnoj optužnici – nije do dana današnjeg podmirilo.
Jasno je vidljivo da sam ja prvi započeo s uplatama, a onda mi je trgovačko društvo Brodvin d.d. samo vraćalo od mene primljene novce.
Sve svoje prihode ostvarene prodajom dionica trgovačkog društva Brodvin d.d. prijavio sam Poreznoj upravi u Zagrebu, koja me s tog osnova nije porezno zadužila. Da je bilo ikakve, a ne samo „znatne nepripadne imovinske koristi“ poreznici bi to sigurno vidjeli.
Pod 7.
FINANCIJSKO-MATERIJALNA BILANCA „POČINJENOG“ KAZNENOG DJELA
Dakle, umjesto dionica trgovačkog društva Brodvin d.d. stekao sam poslovni udjel trgovačkog društva Brodvin-Marsonia d.o.o. iste nominalne vrijednosti.

Zatim, Brodvin d.d. nikada nije raspolagao s većim iznosima gotovine, što je lako provjeriti analizom višegodišnjih stanja na njegovom žiro-računu.
Kako je onda tužitelj došao do moje navodne „znatne nepripadne imovinske koristi“?
Vrlo lako. Pomoću laži i „lukavstva“, ne birajući sredstva, a da bi se ostvario zadani zadatak. Zapravo naredba dana od „skrivenih sila“, koje se u hrvatskoj praksi definiraju krilaticom: „Da nas ne otkriju!“
 Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu insinuira meni stjecanje navodne „znatne nepripadne imovinske koristi“ tako što zlonamjerno ignorira moje uplate trgovačkom društvu Brodvin d.d., a koje su - kako smo vidjeli – veće od uplata trgovačkog društva Brodvin d.d. prema meni.
Nu, nemojmo žuriti. Možda je „znatna nepripadna imovinska korist“ ostvarena kroz nezakonito prisvajanje nekretnina društva Brodvin d.d.?
Pogledajmo stoga i to.
Što se dogodilo s nekretninama društva Brodvin d.d.?
Nekretnine „Plavo polje“ i objekt na tržnici pripale su Jozi Peračkoviću, također slijedom zamjene dionica s trgovačkim društvom Brodvin d.d. (usput: To nije zasmetalo Državnom odvjetništvu).
Restorani Putnik i Slavonija pripali su trgovačkom društvu Putnik d.o.o. u vlasništvu III. okr. Mirjane Marinović.

Hotel Park pripao je trgovačkom društvu Brodvin-Park d.d. u vlasništvu Ivana Križanovića (60 %) i trgovačkog društva Brodvin d.d. (40 %).
Auto-kamp Vinogorje pripao je trgovačkom društvu Don Leon d.o.o. u vlasništvu trgovačkog društva Brodvin d.d.
Hotel Brod pripao je trgovačkom društvu Brodvin-Brod d.d. u vlasništvu trgovačkog društva Brodvin d.d. Sada je taj objekt u vlasništvu Tome Jozića (preko trgovačkog društva Investitor d.o.o. iz Slavonskog Broda, specijalno u tu svrhu osnovanog), vlasnika obrta Atlantic iz Slavonskog Broda, a koji mu je dodijelila slavonsko-brodska mafija. Nu, o tome nešto više kasnije.
I konačno, trgovačko društvo Brodvin-Marsonia d.d. s njegovim nekretninama (motel Marsonia, te restorani Orljava, Sredanci i Zelengaj) pripalo je meni. Možda sam upravo tu stekao onu „znatnu nepripadnu imovinsku korist“?
Nema druge, moramo razmotriti i to pitanje.
* * *
 
Trgovačko društvo Brodvin-Marsonia d.o.o. imalo je sjedište u Slavonskom Brodu, a direktorica mu je bila III. okr. Mirjana Marinović.
Uočivši da poslovni rezultati nisu dobri, recimo subjektivno (nikoga ne želim teretiti, kamo li mrtvu osobu), odlučio sam prenijeti sjedište društva u Zagreb i sam postati direktorom. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-99/1120-7 od 12. srpnja 1999. godine u tome sam uspio. Međutim, bio je to samo „Pirov rezultat“.

Slavonsko-brodska mafija bila je brža i efikasnija. Imala je, naravno, svoje pomagače u Trgovačkom sudu u Zagrebu. Ne kažu zaludu danas ljudi u Hrvatskoj: „Sve je umreženo“.
Već s dne 20. rujna 1999. godine Trgovački sud u Zagrebu (rješenje br. XXVIII St.159/99) pokrenuo je postupak radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka nad društvom Moteli Dragun d.o.o. (ranije: Brodvin-Marsonia d.o.o.)  za ugostiteljstvo, Zagreb, Ljerke Šram 4.
Nekoliko mjeseci kasnije, točnije 5. travnja 2000. godine Trgovački sud u Zagrebu otvorio je stečajni postupak nad društvom Moteli Dragun d.o.o. Stečajni sudac: Ivan Vladić, stečajni upravitelj: Petar Milat.
Što je dalje bilo čitamo iz Završnog računa stečajnog upravitelja za razdoblje od 5. travnja 2000. godine do 9. ožujka 2006. godine (PRILOG br. 1):
Restorani Orljava i Sredanci prodani su društvu ZEFA d.o.o. – dakako – iz Slavonskog Broda. Utržak za Orljavu iznosio je 1,205.254,20 kuna, a za Sredance 1,070.505,30 kuna.
Restoran Zelengaj prodan je Gordanu Šestiću iz Osijeka za 360.000,00 kuna .
Ukupno je naplaćeno 2,635.759,50 kuna od prodaje sva tri restorana. Sve je to potrešeno za podmire obveza društva Moteli Dragun d.o.o. Pače, nije bilo ni dosta. Ostao je s dne 19. svibnja 2006. godine – kako izvješćuje stečajni upravitelj Petar Milat – dug stečajnog dužnika od 937.000,00 kuna, koji se još može – kako on kaže - i povećati! Nasuprot tom dugu je motel Marsonia potpuno devastiran i zemljište oko njega. Nažalost, na zemljište „oko“ su bacile Hrvatske ceste. Vodi se sudski spor u kojemu „stečajnu masu“ (jer su Moteli Dragun d.o.o. brisani iz sudskog registra) zastupa, dakako, Petar Milat. Meni se ne daju ni približiti.
* * *
U financijskom dijelu bilance „počinjenog“ kaznenog djela ostao sam „kratkih rukava“ za 893.765,00 kuna. U financijsko-materijalnom dijelu iste bilance vjerojatno ću završiti na nuli.
Moj gubitak, a nikako ostvarenje „znatne nepripadne imovinske koristi“ na „projektu Brodvin“ može se sagledati kroz moja plaćanja za kupljene dionice trgovačkog društva Brodvin d.d. Iznijet ću, zasad, samo skraćenu računicu, dok ću cjelovit prikaz dati tijekom dokaznog postupka.
Tužitelj na str. 2 optužnice priznaje da sam kupio 50,39 % dionica trgovačkog društva Brodvin d.d. Plaćao sam cijenu na oko 40 % nominalne vrijednosti dionica, ponešto različito od jednog do drugog prodavatelja. Zna li se koliki je bio temeljni kapital trgovačkog društva Brodvin d.d. (33,143.275,31 kuna), lako se može izračunati visina moga ulaganja:
I = 33,143.275,31 x 0,5039 x 0,40
I = 6,680.358,58 kuna
Zajedno s gubitkom u financijskom dijelu bilance ukupni moj gubitak na „projektu Brodvin“ iznosi:
I = 6,680.358,58 + 893.765,00
I = 7,574.123,58 kuna Sreća moja što mi vjerovnici nisu prgavi, inače bih mogao završiti onako kao što se to jučer dogodilo Davoru Zečeviću. Metak u glavu i adio.
Dobro, neka se i to zna, tko su mi bili financijeri: Miroslav Kutle (pozajmica), Ivan Radošević (pozajmica), Glumina banka d.d., odnosno njeni sljednici (kredit), Hrvatsko mirovinsko osiguranje (kredit), dionice Metal-Elektro d.d. Donja Zelina (dionice u mom vlasništvu, prodaja), a uz nešto vlastite gotovine.
Pod 8.
MINISTARSTVO PRAVOSUĐA RH KAO MJESTO (NE)PRAVDE
Nisam zadovoljan razvitkom zbivanja u svezi s trgovačkim društvima Brodvin d.d. i Brodvin-Marsonia d.o.o. Odlučio sam zatražiti pravdu u Ministarstvu pravosuđa RH.
 Poslao sam devet dopisa Ani Lovrin, ministrici pravosuđa (preslik Nevenki Marković, predsjednici Trgovačkog suda u Zagrebu) u kojima tražim razgovor s nekim od viših službenika u ministarstvu. Dosad ništa. (PRILOG br. 2)
Pod. 9
ŠOGORI NA DJELU
Zadaća Stanislava Dasovića, suca Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu, stečajnog upravitelja društva Brodvin-Brod d.d. i Antuna Kovačevića, stečajnog uporavitelja društva Brodvin-Brod d.d. bila je „namjestiti“ Tomi Joziću, vlasniku obrta Atlantic, iz Slavonskog Broda (i onima u njegovoj pozadini) prikladnu kupnju hotela Brod.
Kako je to rađeno vidi se iz moga istražnog zahtjeva na Općinskom sudu u Požegi br. III-K-182/07 protiv Antuna Kovačevića, budući Stanislava Dasovića – kako to i dolikuje u državi koja se bori protiv kriminla i korupcije – štiti sudački imunitet. (PRILOG br. 3.)
Trebam li uopće spominjati da dotičnu rabotu Antuna Kovačevića, Stanislava Dasovića, Tome Jozića i dr. svesrdno podržava i pokriva Državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, kako ono općinsko, tako i ono županijsko?
Pod 10.
MORA SE SUDITI U SLAVONSKOM BRODU
Istražni postupak u ovom predmetu započeo je na Županijskom sudu u Požegi prije 7 (sedam) godina.
Onda je naglo prebačen u Slavonski Brod.
Dobro. Možda zato, jer su dva okrivljenika bila iz Slavonskog Broda, a dva iz Zagreba.
Nu, sada su oba okrivljenika iz Zagreba, jer je jedan okrivljenik iz Slavonskog Broda umro (Mirjana Marinović), dok je drugi tijekom istrage oslobođen (Miroslav Bračun, javni bilježnik iz Slavonskog Broda).
Što sada?
I dalje se mora suditi u Slavonskom Brodu, unatoč mome podnesku od 15. studenog 2007. godine, kojim sam tražio prebacivanje suđenja u Zagreb, a iz dalje navedenih razloga:


 

„Molim  Županijski sud u Slavonskom Brodu i Vrhovni sud Republike Hrvatske za promjenom nadležnosti u suđenju meni radi kaznenih djela obuhvaćenih sudskim predmetom posl. br. K-32/04 sa Županijskog suda u Slavonskom Brodu na Županijski sud u Zagrebu, i to iz sljedećih razloga:
1.
Nakon smrti Mirjane Marinović ostala su samo dva okrivljenika, i to oboje s mjestom boravka u Zagrebu. Stoga, više ne postoji nikakav objektivni razlog za voditi dotični sudski postupak u Slavonskom Brodu.
Svi svjedoci iz Slavonskog Broda, a svega ih je nekoliko, mogu biti uslužno saslušani u Slavonskom Brodu, a ja se sam u tom smislu odričem prava postavljati im pitanja.
2.
Moje zdravstveno stanje (dijabetes, karcinom) ne podnosi češća i dulja putovanja. Suđenje u Slavonskom Brodu sigurno bi pogoršalo moje zdravstveno stanje.
3.
Moje materijalne prilike ne dopuštaju mi snositi troškove putovanja ili boravka u Slavonskog Brodu, a u slučaju inzistiranja na suđenju u Slavonskom Brodu sud (država, Državno odvjetništvo) bi mi trebao osigurati potrebna sredstva za prijevoz, odnosno za snašanje istih.“


 

Na kraju tražim od Vas g. glavni državni odvjetniče da se povuče predmetna optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu br. K-DO-31/01-16 od 21. prosinca 2004. godine.

Sa štovanjem
dr. sc. Tomislav Dragun