www.hrvatskauljudba.hr

U ISTINI SE PREPOZNAJE SVAČIJI ZDRAV RAZUM! (1.dio)

Autor: Akademik Mirko Vidović
Subota, 01 Prosinac 2007
Pa, pitajte Pravoslavce (10)

Već nam je postao simpatičan naš narodni Haralampije.

On pripada onom dijelu naše nacije koja je od davnih vremena bila
prenositelj baklje znanja u krajeve istočno od Drine. Prvi među njima
bio je Dositije Obradović, rodom Bačvanin. Kad je, kao razočarani
kaluđer, dospio u
Manastir Krupa (sjeverno od Obrovca) tu je otkrio jedan novi svijet i
odlučio naučiti i latinski jezik. Nakon toga je napisao svoju značajnu
knjigu: "Sovieti zdravogo razuma". Vrlo je značajna njegova tada
napisana misao: "Knjige, knjige, a ne crvke i zvonare". Njega je naime
razočaralo skromno znanje njegovih životnih supatnika, kaluđera.

No, što se Kosova tiče, stvari stoje ovako:

Turci su, 1382., zauzeli najstarije središte srpske države, Sredec - u
današnjoj Bugarskoj. Tada je i bosanski kralj Tvrtko osjetio da taj
'turski tsunami' može preplaviti i Bosnu. Stoga je udružio svoje vojne
postrojbe s knezom Lazarom i odnio 'Pirovu pobjedu' nad Turcima na
rijeci Toplici, 1387. Tvrtko je zatim porazio Turke i kod Bileće. A to
je razjarilo sultana Murata I, koji odluči da na Rašku i na Bosnu
uputi veliku vojsku i pokori vojnom silom obadvije države.

Tako su bili stvoreni uvjeti za 'Boj na Kosovu'. I u taj boj kralj
Tvrtko poslao je 20.000 elitnih vitezova iz Bosne s vojvodom Vlatkom
na čelu, a k njima se je pridružio šef hrvatskih ustaša Mačvanski ban
Ivaniš s postrojbom od 10.000 križara. Bitka na Kosovu trajala je od
15. do 28. lipnja 1389. i završila se je porazom savezne vojske -
Hrvata, Bosanaca i Srbijanaca.

No, kad su vlasti na strani gubitnika prikupile snagu, odlučili su da
opet udruže svoje vojske i da potisnu Turke s europskog jugo-istoka.
Bile su to pripreme za - Drugi boj na Kosovu, koji se je odigrao 1448.
Naime, u strahu da se Turci upute na Bosnu i nastave dalje na
Hrvatsku, pa i na Madžarsku, Janko Hunjad (Sibinjanin Janko u narodnim
pjesmama) odluči stati na čelo kršćanske lige, da je povede na Turke
na - njihovom terenu. K tom vojnom savezu su pristupili čak i Albanci
Jurja Kastriotića, ali ne i despot Đurađ Branković, jer se je njegova
kćerka Mara nalazila već u haremu sultana Murata II. Kršćanska savezna
vojska brojila je oko 30.000 boraca, a turska vojska Murata II. pak
150.000. Ta, druga Bitlka na Kosovu završila je pobjedom Turaka. U toj
bitci pao je i hrvatski ban Franko Talovac. Iz bitke je živ izisao
Janko Hunjadi i na putu povratka ga je dao uhapsiti, turski vazal -
despot Đurađ i zatočiti u Smederevo. Oslobođen je uz velike novčane
naknade Hunjadijeva sina Vladislava. To toliko o - srpskom junastvu na
Kosovu.

Što se pak Ilira tiče, ponovimo Dositejev savjet: 'Knjige, knjige, a
ne crkve i zvonare'. Jer, glavni Isusov savjet je: 'Tražite istinu,
istinu ćete spoznati i istina će vas osloboditi' (a ne gomilanje
hramskog blaga). Konkretno: U svijetu notorni, antirasistički
antropolog, Švicarac, Eugène Pittard je u svojoj debeloj knjizi o
'rasama u Europi' dokazao da ne postoji neka 'nordijaks rasa', ali da
postoji Dinarska rasa koja se na prostorima od Bodenskog jezera do Rta
Matapan na jugu Peloponeza nalazi kao starosjediteljsko pučanstvo
najmanje već 20.000 godina. U tu dinarsku ukupnost spadaju dakle,
između ostalih, sve narodne skupine od Julijskih Alpa do Sredozemlja,
uključujući tu i Albance. Autor poznate 'Povijesti Rima' Tit Livije,
naširoko je opisao ulogu ilirskih Dardana (predaka Kosovara) u
završnoj fazi Punskih ratova (zajedno s Ilirima s Jadrana i
Makedoncima. Diokecijan im je omogućio da obnove svoju autonomnu
državu. Za Srbijance i Bugare, Pittard tvrdi da su srodni narodi
potomci starih Tračana.

Napokon. poznati srbijanski suvremeni pisac, novinar i vojni strateg
Dragoš Kalajić objavio je, koncem osamdesetih godina, u beogradskom
tjedniku 'Duga' ovelik ilustrirani članak, pod naslovom: "Mi smo
Tračani". To je točno. Iliri su jedno, a Tračani drugo. A prečanske
Srbe, E. Pittard nedvojbeno svrstava među izvorno, dinarsko, tj.
ilirsko, sjedilačko pučanstvo. Oni su zajedno s nama istorodni
starosjeditelji. To je potvrdila i suvremena genetika, kao egzaktna
znanost.