Radanje knjige «Gorka vremena hrvatskoga naroda Konjica, Klisa, Župe i Bjelimica» pocelo je po mom izlasku iz devetomjesecnog zatoceništva 1. ožujka 1994. godine iz logora Muzej socijalisticke revolucije Bitka za ranjenike u Jablanici. Nadam se da sam od zaborava otrgnuo dio stradanja hrvatskog katolickog naroda iz opcine Konjic tijekom Domovinskog te Drugog svjetskog rata i poraca. Strpljivo i uporno prikupljao sam podatke i fotografije od preživjelih clanova ubijenih hrvatskih civila i pripadnika HVO-a, na cemu im iskreno i srdacno zahvaljujem.

Knjigom se odužujem svim ubijenim hrvatskim civilima i pripadnicima HVO-a koji su stali u obranu hrvatskih domova, obitelji, rodbine i prijatelja od vojnika srpske Jugoslavenske narodne armije i Vojske Republike Srpske, te muslimanske Armije Republike BiH koji su ih napadali s poklicem Allahu ekber, a što sigurno ne bi cinili pripadnici Armije Republike BiH.

Prvo od dvanaest poglavlja knjige od 880 stranica sažetak je stradanja Hrvata katolika opcine Konjic u Domovinskom ratu i poracu na hrvatskom, engleskom, njemackom i talijanskom jeziku pod naslovom Žrtvoslov Hrvata katolika opcine Konjic.
U poglavlju o povijesti opcine Konjic opisana je vladavina osmanlijske Turske, Austro–Ugarske Monarhije, Države Slovenaca, Hrvata i Srba, Države Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevine Jugoslavije, Nezavisne Države Hrvatske i Komunisticke Jugoslavije.
U poglavlju o demokratskim promjenama nakon 1990. godine su izjave biskupa i provincijala o izborima 1990. godine. Nakon poglavlja o Hrvatskoj demokratskoj zajednici Konjic je poglavlje o izborima od 1990. do 2004. godine s akcentom na opcinu Konjic. U poglavlju o Hrvatskom vijecu obrane Konjic opisan je Domovinski rat i zlocini pocinjeni nad hrvatskim narodom u opcini Konjic.

Jedno od poglavlja posveceno je hrvatskim žrtvama iz opcine Konjic u Domovinskom i Drugom svjetskom ratu po župama, zatim su navedeni podatci o logorima i logorašima te svjedocenja o stradanju Hrvata opcine Konjic u Domovinskom i Drugom svjetskom ratu.

Poglavlje o popisima pucanstva donosi popise pucanstva od popisa katolika u župi Kreševo 1743. godine do pregleda pucanstva opcine Konjic prema popisu od 31. ožujka 1991. godine. Nepobitna je cinjenica kako je nakon svakog popisa pucanstva na podrucju današnje opcine Konjic bilo sve manje Hrvata. Uglavnom su selili u Hrvatsku, europske i prekooceanske zemlje dok je znatan broj Hrvata ubijen tijekom Drugog svjetskog rata i poraca te Domovinskog rata o cemu zorno svjedoce navedeni podatci. Za svakog hrvatskog stradalnika navedene su sve dostupne cinjenice.

U knjizi su i poglavlja o poznatim osobama preseljenim u sjecanja, rodenim ili sa službom u Konjicu, osvrti na knjige koje se odnose na Konjic te kronologija važnijih dogadanja od vladavine hrvatskih knezova, banova i kraljeva od 626. do danas.
U posljednjem poglavlju su recenzije, popis korištene literature, popis skracenica, kazalo osobnih imena i mjesta te zahvalnost donatorima.

Na naslovnici knjige je detalj slike Gabrijela Jurkica Smaknuce fratara u Konjicu 1524. godine (triptih, 1924. godine) a na zadnjoj strani su ispisana imena svih ubijenih Hrvata tijekom i nakon Domovinskog rata iz opcine Konjic.
Vrijednost knjige pored razotkrivanja «istine» drugih sukobljenih strana o stradanju pucana na podrucju opcine Konjic je i u cinjenici što je otrgnula od zaborava stradanje hrvatskog naroda u opcini Konjic. Knjiga nikoga ne optužuje niti se želi ikome svetiti za pocinjene ratne i poratne zlocine vec je njena glavna zadaca svjedocenje o istini.

S obzirom na povijesnu i dokumentarnu vrijednost knjige, osim obicnim ljudima, služit ce povjesnicarima i znanstvenicima u njihovim istraživanjima. Svojim istinitim sadržajem iskazivat ce ne samo poruke potrebne našem vremenu nego ce i prošlost biti u službi buducnosti. Knjiga je koristan prilog istini, pravdi, pomirenju i toleranciji ljudi podrucja na koje se odnosi.

Posebnu zahvalnost na strpljenju i razumijevanju tijekom pripremanja knjige dugujem svojoj obitelji. Zahvalnost dugujem i mojim precima koji su u puno težim uvjetima i uz puno vecu cijenu uspjeli ocuvati rodno ognjište za razliku od moje generacije koja je 1993. godine unatoc brojnim žrtvama, otjerana sa pradjedovskih ognjišta da bi se nakon rata neki, narocito oni koji su se najviše busali hrvatstvom, svojim progoniteljima odužili prodavanjem po simbolicnim cijenama svoje krvlju natopljene imovine.

Zahvaljujem svima koji su pristali, kao i onima koji nisu pristali, javno podijeliti svoje svjedocanstvo o stradanju svom i svog hrvatskog naroda. Svima, koji su na bilo koji nacin pomogli ili ce pomoci ovaj moj životni projekt, moja iskrena zahvalnost.