I S K A Z I - S V J E D O C A N S T V O
ISTINA O STRADANJU,MUCENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUCJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI CISTE VELIKE SRBIJE
šifra iskaza: bc003
PREZIME: Maksimović
IME, IME OCA: Cvijetin
GODINA ROĐENJA: 1970.
MJESTO ROĐENJA: Lukavac, SO Brčko
PREBIVALIŠTE:
PRIVREMENI BORAVAK:
STRUČNA SPREMA: Završena osnovna škola
ZANIMANJE:
BRAČNO STANJE: Neoženjen
DRŽAVLJANSTVO:
NACIONALNOST: Srbin
Dajem sljedeći
I S K A Z
Mobilizirao me je Bogdan Maričić u Srpsku vojsku 07.05.1992. god. Obukli su me u JNA uniformu, ali svi su bili Srbi u toj uniformi. U tu jedinicu nas je mobilizirano oko 500 ljudi. Bogdan Maričić je bio predsjednik SDS-a. Raspoređivani smo po mjestima i to na stražarska gdje mi je bio zadatkak da budem u Luka u Brčkom, od 07. do 17.05.1992. god. Nakon toga sam bježao kući pa sam uhićen u Donje Rahiče.
Uhvatili su me mještani Hrvatske nacionalnosti i sada sam zarobljen i to od 18.05.1992. god. Ja sam bio u logoru u Luki kao čuvar u Brčkom. U tom logoru su bili Hrvati i Muslimani, žene i muškarci. U logoru je bilo 500-600 ljudi. Držali smo ih u hangarima. To su bili civili, kupili su mještane.
U tom logoru kao čuvari su bili iz Srbije isto i to Arkanovci i Šešeljevci. Oni su došli u Brčko da ratuju i to kao specijalci. Zapovjednik logora mi nije poznat. Većina njih su čuvali logor, odvodili su i dovodili ljude. Ljude su odvodili u kafiteriju i na Savu gdje su ih ubijali. To sam čuo od kolega Srba, a i vidio sam da su odvozili mrtve ljude. Nošeni su mrtvi i to mnogo, ubijali bi ih po nekoliko 1-3 i odnosili.
Najveći broj ubijenih je oko 80 ljudi. Ubijali su puškom, klali su ih. U logoru je bilo žena nešto manje od muškaraca. Svi su bili iz okolice Brčkog. Svi su držani zajedno. To su bila dva hangara, tu je prije bio utovar i istovar robe u luki na Savi u Brčkom. Ljudi su spavali na podu, na betonu, hranu su im davali jednom dnevno.
Ljudi su ubijani tj. iza hangara. Ubijali su Arkanovci i Šešeljevci i domaći Srbi. Ljude su jednostavno izabrali iz grupe i ubijali, birali su neke, a neke ne, jednostavno prozovu ili izaberu 10-15 ljudi. Arkanovci i Šešeljevci su tjerali da ih ubijemo i silujemo. Iza hangara ima kuća gdje smo to radili.
Došli su dvojica Dino i Čova i to Arkanovci specijalci imali su maskirne uniforme, ošišani, imali su crne pletene kape, vunene sa oznakom belog orla. Njihova imena ne znam jer su se međusobno tako zvali. Oni su bili glavni za stražu.
17.05.1992. god. mene su prisilili da to radim. Oni su bili iz Srbije. Imali su govor, akcent iz Srbije, a i rečeno je da su došli iz Srbije. 17.05.1992. god. poslije podne, dali su mi nož da zakoljem troje ljudi, bio je nož širok oko 3 cm, oštar, zašiljen, Dino mi ga je dao. Imao je drvenu dršku. To nije bio uobičajeni nož.
Odveli su me pred hangare i izveli troje ljudi da zakoljem. Tu je njih bilo 5-6 koji su izvodili i to svi iz Srbije. Taj dan sam ja bio jedini domaći Srbin da izvršavam. Rekli su mi da to troje zakoljem. Oni su mi rekli da zakoljem, a ovi su rekli ako nećeš mi ćemo tebe zaklati. On je tada kada sam ja rekao da ne znam klati uzeo je moju ruku i sa njom zaklao čovjeka, onda mi je naredio da zakoljem slijedeću dvojicu.
Prvo je uzeo moju ruku svojom i ubo nožem čovjeka u vrat. Osjetio sam i vidio krv tog čovjeka. Tog čovjeka koga sam ubo nožem dvojica, trojica su ga držali. Moju ruku je držao Diljo. Ubijeni čovjek je imao oko 40 god., srednjeg rasta. Gledao sam u njega kad sam ga ubo nožem, bio sam u depresiji... od tih ljudi koji su me natjerrali.
Ostali su se oko mene smijali. I mene su ismijavali "kakav si ti Srbin da ne možeš zaklati, mi smo došli 400 km da se borimo". Nadalje su me natjerali da ja ovu dvojicu koljem, ako ih ne zakoljem, oni će me zaklati. Ja sam zaklao dvojicu ne znam kako su izgledali, bili su jadni, poderani, mučeni, vidjele su se rane i modrice od udaranja po njima.
Njih su držali dok sam ja klao. Više njih su ih držali. Ja sam ubio drugog i trećeg čovjeka na taj način. Ubio sam ih sa strane, umrli su nakon kratkog vremena. Na meni je malo bilo krvi i na šakama. Rekli su mi da ja nisam nekakav četnik, koljač i tada su doveli 80 ljudi, da vide kako pucam. To mi je rekao njihov zapovjednik.
Dali su mi novu pušku i dali okvirove da pucam, njih su poredali uza zid, neki polusrušen. Ja sam pucao i njih i to samo.... i to iz automatske puške kragujevke, neki su bili još ranjeni ali kada su mene odvali, čuli su se još pucnjevi. To se sve dešavalo iza hangara. Kada sam pucao u njih bio sam udaljen oko 15 m od njih. Kada sam pucao kretao sam se oko 2 m, odakle sam pucao.
To je trajalo oko 1-2 min. točno vremenski ne znam koliko je trajalo, mene su poslije odveli u neku u neku prostoriju. Ne znam kako su odabirali, ja sam bio vani kada su ovi u hangaru izdvajali. Tu je bilo ljudi svih dobi. Kada sam pucao ciljao sam rafalno po grudima. Dali su mi 4 okvira da pucam i iskoristio sam tri i pol okvira. Rekli su mi da nisam nikakav "četnik" da vidimo kakav si "muškarac".
Odveli su me u jednu prostorijicu, zatvorenu, i to je bila kao neka kancelarija od hangara i ima posebna vrata i ulaz. U prostoriji su mi rekli tu imaš 12 ženskih. Tu je bilo 12 žena i tu sam ih zatekao i rekli su mi da ih silujem. Bilo ih je od 12 do 24 god. Bile su Hrvatice i Muslimanke. Skinuli su ostali Srbi jednu djevojku, njih oko 5-6, a 2-3 su je skinuli, imala je oko 15 god., imala je plavu kratku kosu, niža i deblja.
Ona ništa nije rekla, sve su bile uplašene. Oni su bili sa strane i rekli da ih diram i silujem. Ostali su komentirali da nismo nikakvi borci dovešćemo mi vas još. Meni su rekli da se skinem i da legnem na nju, ja nisam imao od straha pravu reakciju, natjerali su me da legnem i da imam snošaj, odnosno da je silujem. Silovao sam tu djevojku, ne znam i ja sam kako sam to uradio nisam imao osjećaj da to radim.
Imao sam erekciju ali nisam ništa osjećao. Svršio sam i šišao sa nje. Ona je bila uplašena, jadna ništa nije rekla. Ostali Srbi su bili sa strane i gledali i psovali me kako sam slab muškarac. Nisam vidio, ali siguran sam da su Arkanovci i Šešeljevci to isto radili. Natjerali su me da ostale diram za grudi i polne organe, i oni su to isto radili i pokazivali mi kako oni to rade.
Ostali su ih svlačili, a ja sam ih dirao za polne organe i grudi. Taj dan su me tjerali da liježem na njih ali nisam imao više erekcije. Bilo je među ovima koji su me na to tjerali kao da su pod utjecajem droge, urlikali su, skakali kao životinje, smijali se, zviždali. Sigurno da su žene tjerali na nastrane radnje, da puše.
Inače ti četnici su prije bili u Bijeljini i onda su došli u Brčko. Te grupe su se smjenjivale i to u grupama koje su ubijale u logorima. Nama stražarima nije bio dozvoljen pristup u logoru tako da ne znam da li je bilo trudnih. Glavni u logoru su bili zapovjednici iz Srbije. Žene iz logora ne znam dali su izvodili 19.05.1992. god. sam pobjegao bojeći se da me ponovo ne prisile da to ponovo ne radim.
Bojeći se toga pobjegao sam. Bio sam uplašen za sebe da će me ubiti i pobjegao sam. Uveče sam krenuo u svoje selo. Krenuo sam sa prijateljem Slobodanom Panićem. Naišli smo na seosku patrolu mislim Hrvatsku i oni su nas predali u policiju. Ja vjerujem u Boga, morao sam ovo da kažem i priznam. Nisam ovdje u pritvoru mučen, niti bilo gdje.
Po mom mišljenju ova grupa je to radila da osvoji teritorij da istrijebi narod i da Brčko bude srpsko koje nikad nije bilo, mislim i da su i silovanja vršili u tu svrhu, da se narodu dade strah da bježi od kuća. To zaključujem po tome što su htjeli da navuku mržnju i Srpskom narodu u Bosni. To su postizali klanjem i silovanjem.
Ovaj iskaz dajem dobrovoljno i bez prisile, a potpisom svake stranice ovog iskaza potvrđujem njenu autentičnost.
Orašje, 14. prosinca 1992.
Iskaz dao:
Cvijetin Maksimović