I S K A Z I - S V J E D O C A N S T V O
ISTINA O STRADANJU,MUCENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUCJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI CISTE VELIKE SRBIJE
šifra iskaza: bs041
PREZIME: Ibralić
IME, IME OCA: Ahmet, Safet
GODINA ROĐENJA: 28. rujna 1953.
MJESTO ROĐENJA: Bosanski Šamac
PREBIVALIŠTE: Ive Lole Ribara br. 82., Bosanski Šamac
PRIVREMENI BORAVAK:
STRUČNA SPREMA:
ZANIMANJE: Ugostitelj
BRAČNO STANJE: Neoženjen
DRŽAVLJANSTVO:
NACIONALNOST: Musliman
Dajem sljedeći:
I S K A Z
Okupacija grada zatekla me je kod kuće. Odmah prvi dan po okupaciji grada kod mene je došao Džemal Jesenica zv. Andra i naredio mi da se javim pred stari Hotel. Pred stari hotel došao je srpski vojnik Mile Zoranović zv. “Pancir” i odveo jednu grupu u kojoj sam bio i ja na liniju prema rijeci Bosni. Tu sam sa oružjem vidio Džordža vlasnika kavane Biser, Miroslava Tadić i njegovog sina te Radovana Antić koji je u to vrijeme bio zapovjednik u Srpskoj vojsci. Poslije sam prebačen na kopanje rovova u selo Grebnice i tu sam viđao slijedeće srpske vojnike “Tišo” iz Tišine “Džaltara” iz Kruševog Polja, “Meco” iz Bos. Šamca, Kukrika Slobodan, Damira i Nino Ibralić, Avdo Djuherić zv. “Coc”, Đorđe Miroslavljević. Napomenuo bih još da se u srpskoj vojsci nalaze Meho Atić, Huzeir Dubrić, Senad Kuburić, Mersad Bičavčić zv. “Koso”, Miloš Čulapović, Enes Dumonjić zv. “Hunto”, Pred Ilić zv. “Glavonja”, Jovica Nastić.
Početkom travnja 1993. godine dobio sam poziv da se javim u vojni odsjek kod Bože Ninkovića, a što sa i učinio. Kada sam se javio kod Bože Ninkovića isti mi je rekao da se sutradan javim u komandu u Brvnik. Po dolasku u Brvnik zadužio sam polu-automatsku pušku i odmah sam poslan na liniju. Na liniji bio sam sa Adom Zurapvić zv. “Švabo”, Admir Skenderović zv. “Žuti”, Zuber. Sutradan nas su zamijenili Arapović zv. “Čombe”, Mustafa Hađivadić zv. “Mute”, Sead Ibrahimbegović, i “Taso”. Na liniju sam išao negdje oko mjesec dana. Krajem travnja mjeseca 1993. godine Mišo Jakovljević zv. “Sekin” je doveo dvojicu krajišnika u moju kuću, a isti su tom prilikom silovali Zarifu Vajzović sa kojom sa je u to vrijeme živio. Kada sam čuo za isto otišao sam kući pa uzeo bombu u namjeri da istom ubijem ovu dvojicu Krajišnika, što mi nije pošlo za rukom iz razloga što su isti pobjegli. Poslije ovoga bio sam zatvoren 15 dana u prostorijama teritorijalne obrane gdje se nalazi vojni zatvor. Po izlasku iz zatvora oduzeto mi je oružje i raspoređen san na radu obavezu.
Po izlasku iz zatvora bio sam raspoređen na sječu šume u Tišini i Hasiću a povremeno sam odlazio na kopanje rovova u Grebnice gdje sam viđao slijedeće srpske vojnike Kemu Kulaglić, “Kuštru”, Hajru Sejdinović “Pećina”, Anđelko Sarić zv. “Kibla”, Dževada Seljaković, Murdina Seljaković, Semir Sejdinović sin Saliha, Damira Delić i njegovog brat kojemu neznam ime, te Avdu Vajzović sin Šefika koji je oružje uzeo u prosincu 1992. godine a iz Šamca je pobjegao u ljeto 1993. godine.
Dana 16.06.1994. godine ponovo sam pristupio srpskoj vojsci, a po nagovoru svog zeta Ratka Kurešević koji je komandant drugog bataljuna. Ponovo sam se vratio na liniju u Brvnik na isti rov, i sa ljudima sa kojima sam već ranije bio na liniji. Komadna u Brvniku nalazi se u kući nekog milicionara, a tu se uvijek nalazi 2 do 30 vojnika. Dana 27./28.08.1994. godine preplivao sam rijeku Savu zajedno sa Dubrić Huseinom zv. Žabac i njegovim bratom Dubrić Safetom zv. “Apet”. Napomenu bih da su Husein i Safet svo vrijeme od okupacije Šamac do momenta kada smo preplivali Savu bili pod radnom obavezom, te da ni jedan dan nisu bili pripadnici srpske vojske. Povodom ovoga nemam više šta da izjavim, diktat izjave mi je glasno pročitan i na isti nemam primjedbi.
U Domaljevcu 31. kolovoza 1994.
Iskaz dao: Izjavu uzeo:
Ahmet Ibralić xxxxxxxxxxxxx