I S K A Z I - S V J E D O C A N S T V O
ISTINA O STRADANJU,MUCENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUCJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI CISTE VELIKE SRBIJE
šifra iskaza: bs024
PREZIME: xxxxxxxxx
IME, IME OCA: xxxxxxxxxx
GODINA ROĐENJA: 1956.
MJESTO ROĐENJA: Bosanski Šamac
PREBIVALIŠTE:
PRIVREMENI BORAVAK:
STRUČNA SPREMA:
ZANIMANJE:
BRAČNO STANJE:
DRŽAVLJANSTVO:
NACIONALNOST: Musliman
Dajem sljedeći:
I S K A Z
Početak rata, odnosno napad srbočetnika na Bosanski Šamac zatekao me kod moje kuće. Tu noć, odnosno 16./17.4.1992. godine nalazio sam se kod svoje kuće i kada se začula pucnjava ja sam prešao u podrum, kod svog komšije Mate zvan Linda, a tu su se još nalazili moji roditelji, braća, te komšije Salko Tirić zvan Rupar i drugi. Sutradan ujutro, odnosno 17.4.1992. godine ja sam vidio da kroz Donju Mahalu prolaze meni nepoznati vojnici u maskirnim uniformama, ofarbanih lica i sa onim kapama. Isti su išli od kuće do kuće, te tražili oružje. Sa istima u društvu nisam prepoznao nikoga od domaćih Srba ali sam kasnije čuo da je sa njima bio Pero Blagojević zvan Benzinac. Isto jutro na svom kućnom pragu je ubijen Slavko Džebić iz Bosanskog Šamca, a sahranili su ga moj brat Husein zvan Žabac, Dragan Petrić zvan Brljo i Ante zidar Lovrin sin. Noć uoči napada kroz komšiluk je išao Smail Tirić zvan Buco i isti e govorio da neće biti napada, a napomenuo bih da se isti uključio u njihove redove u prvoj mobilizaciji. Poslije prvog udara srbočetnika, te plašenja i maltretiranja od njihove strane, isti su nam zabranili izlaz u naredna tri dana, tako da se nismo smjeli nigdje kretati. Poslije nekoliko dana do mene je došao moj komšija po nadimku Džigara te me po spisku prozvao da idem raditi u PIK gdje sam zajedno sa još 12 ljudi svi Muslimani išli raditi na utovaru pijeska u vreće koje su oni koristili za bunkere.
Pored mene u PIK-u su još radili Mute zvan Kuka, Kapetanović zvan Mačak, Ćoralić, Ilija Kajin, Boro Katin i dr. Poslije ovoga ja sam išao na kopanje nasipa, te rovova prema Prudu i Zasavici. Na početku na rad je raspoređivao Dževad Ćelić, a samo obezbjeđenje su bili Radovan Antić, Mile Zoranović zvan Pancir, te ljudi iz Pisara, Crkvine koje ne poznajem. Jedno vrijeme išao sam na radnu obvezu u Komunalac gdje je direktor bio Kosta Mihaljčić. Po potrebi sam išao kopati tranšee i bunkere u Gradačac - Sibovac, Brvnik, Batkušu, Vidake, a najviše vremena proveo sam na kopanju rovova u Grebnivama.
Na liniji u Grebnicama viđao sam slijedeće njihove vojnike: Predo Malinović, Mirko Đorđević bio stražar na skladištu Našice - prometa prije rata, Dragutin Tubonjasin Milenka, Mićo Buzaković, Simo Petrović iz Obudovca komandir odjeljenja, Gavro Stokić bio nogometni sudija komandir odjeljenja, Đorđe zvan Zorin iz S. Tišine također komandir odjeljenja, Đorđe Dušanić zapovjednik voda, Slobodan Sofrenović, Dragan Petrović, Anđelko Sarić zvan Kibla i dr. kojima ne znam imena.
Od Muslimana u njihovoj vojsci viđao sam: Mirsad Jašarević zvan Pirgo, Ado Zurapović zvan Švabo, Ado Mujkić, Ado Skenderović, Nurdin Seljaković - Mrki, Dževad Seljaković, Smail Tirić Buco, Ibrahim Kabaklić, Sabrija Kabaklić zvan Čaba, Ševko Čoralić zvan Savo, Mustafa H. Abdić radio u Jugoplastici, Ibro H. Abdić zvan Čorkan, Azura Pekara i njegovog sina Aziza, Jasmin Vejsilović krojač, Fadil Topčagić inače sada u njihovoj specijalnoj postrojbi, Avdo Đuherić zvan Coc, Faruk Arapović Čombe, Huso Đigara poštar, Jusuf Sejdić, Naser Sejdić, Sead Kapetanović zvan Sipe, Samir Kuburić, Nermin Kukić, Enes Dumonjić Hunto, Jasmin Dumonjić poštar, Adnan Nikolić Kuštro, Adnan Omeragić Brđo, Esad Bičakčić Perika, njegov brat Mersad zvan Kiće, Sakib Subašić Taso, Enver Edhemović Čarli i njegov brat Emir, Kemal Kuluglić, Eško Halilović Rusov, Dževdo Halilović Mraka, Suad Ibrahimbegović Kalašturin, Smajo i Fehim Madžarević, Uzeir Dubrić pekar, Hazim Dubrić Miš, Muharem Kapetanović Sobura, Safet Mehić Šiljak, Adnan Bistrić, Nizam Ramusović Tota sada pobjegao u Srbiju, Jasmin Kapetanović Ćabasko, Faruk Hurtić sin Mehana stolara, Ibrahim Došlić milicionar, Muhamed Atić zvan Hamko, Fuad K. pobjegao, Alija Pelešević izašao na njihovu dozvolu, Salih Ibralić Licna, Isko Hurtić vozač, Amir Nukić, Meho Hurtić Čoklje, Mirsad Arapović i njegov sin Damir.
Od Srba koji su u njihovim vrhu viđao sam stalno Blagoju Simić koji je predsjednik, Stevo Todorović načelnika njihove milicije, Savu Cančarevića komandir njihove milicije, Mladen Radović - Roda komandant obrane grada, Simo Zarić ne znam šta radi, Miro Brko oko razmjena i drži kafić, sin Mile Tadić ide na Grebnice i bio ranjen, Simo Nikolić u Pelagićevu, Slobodan Sjenčić u općini, Buco Tonikin u vezi komande, u komandi su još Aco Mokrić iz Skarića, Mihajlo Tovirac zvan Pile, Lazo Adžija, Predo Paležnica, Ljubo Borojević - Komanda je u Raginoj kući. Također sam vidio u Šamcu Crnog, a isti šefuje po gradu, a sada je predsjednik kluba Borac u Bosanskom Šamcu. Znam da u gradu rade dvije benzinske pumpe a na njima rade Pero Blagojević i Boro iz Pisara. Čuo sam da je Iska Ragu ubio Dragan Tubonjić sin Milenka i da je to bilo negdje kod kavane Skadarlija što je držao Kadir i da je bačen kod pivare. Za ubojstvo u Crkvini sam samo čuo ali se ništa ne priča o tome. Također znam da su se krali spomenici sa katoličkih groblja i da se time švercalo, ali ne znam tko je to činio.
Ja sam jedno vrijeme i po potrebi radio na iskopavanju mrtvih, a jedne prilike između Korenice i Čardaka ispred crkve, odnosno iz jednog dvorišta iskopao sam 4 muška i 1 ženski leš koji su navodno razmijenjeni. Drugi put sam sa Lugova pokupio dva leša a kasnije jedan kostur koji je izbacio traktor prilikom oranja. Sahranjivao sam i mrtve koje srbi dovezu i iste sam sahranjivao na katoličko groblje u Bosanski Šamac, a isti su sahranjeni po brojevima i mislim da ima oko 4 takva groba, bilo ih je više ali su razmijenjeni. Ja sam 27./28.8.1994. godine zajedno a xxxxxx zvan xxxxxxxx i svojim bratom xxxx preplivao rijeku Savu i negdje iznad luke i došli smo u Slavoniju gdje smo se prijavili vlastima.
Ahmet Ibralić je u toku boravka u Bosanskom Šamcu imao pušku i išao na liniju sa svojim zetom Ratkom Kurešević iz Pisara oko 8 mjeseci u prekidima. Moj brat a tako ni ja nikada nismo uzimali oružje.
U vezi ovoga nemam više šta izjaviti, diktat izjave mi je glasno pročitan i na isti nemam primjedbi.
U Domaljevcu, 30. kolovoza 1994.
Iskaz dao: Iskaz zapisao:
xxxxxxxxxxxxxxxx xxxxxxxxxxxxx