I S K A Z I - S V J E D O C A N S T V O

ISTINA O STRADANJU,MUCENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUCJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI CISTE VELIKE SRBIJE

 

šifra iskaza: bs023

PREZIME:                                           xxxxxxxxxxxxx
IME, IME OCA:                                  xxxxxxxxxx
GODINA ROĐENJA:              1971.
MJESTO ROĐENJA:              Bosanski Šamac
PREBIVALIŠTE:                                  Bosanski Šamac
PRIVREMENI BORAVAK:   
STRUČNA SPREMA:            
ZANIMANJE:                                    
BRAČNO STANJE:                           
DRŽAVLJANSTVO:                          
NACIONALNOST:                            Musliman

 

Dajem sljedeći:

I S K A Z

Na početku rata radio sam na Grebnicama kojom prilikom sam kopao rovove, pravio bunkere i sl. Na posao me pozvao Jovo savić i Zlatko Nikolić. Direktno na Grebnice nas je vodio Mile Zoranović a ponekad i Fadil Topčagić. Radili smo danju i noću. U tom vremenu najviše maltretiranja izvršavao je Mile Zoranović. Bio sam svjedok kada je Nuriji Vuković stavljao nož pod vrat pod prijetnjom  da će ga zaklati i psovao mu balijsku majku. Također je tukao Fodolovića zvan “Piksi” iz Bosanskog šamca. jedno vrijeme sam radio na kopanju bunkera u Bosanskom Šamcu na dijelu od hotela do zgrade policije. Tim radovima rukovodio je srbijanac Bato (Kićetov zet iz Bosanskog Šamca). Poslije sam prebačen na rad u farmi u Pisarima. Tu nam je bio šef Stevo Tutnjević. Isti je često odlazio pijan i tom prilikom bi nas maltretirao. Poslije sam išao sa Jovanom Lujićem po Odžačkim selima i krao sijeno za krave, građu, drva, peći, dijelove za kombajn i sve što bi njemu odgovaralo i on je to vozio svojoj kući. Velika maltretiranja sprovodio je Milan Maksimović zvan Zumbul iz Crkvine. Zatim sam prebačen na rad u stolariju i tamo sam pravio škrinje. Šef mi je bio Mihajlo Nović iz Bosanskog Šamca. Jedan dan je u stolariju došao Ljubo Borojević pod prijetnjom da će nas sve pobiti pošto nas nije šef poslao u Spomen dom da obavimo neki posao. Vrijeme prije razmijene radio sam na kopanju rovova na Sibovcu kod Gradačca i tamo nas je najviše maltretirao Zoran sa Lugova kome ne znam prezime. U Sibovcu smo radili po pet-šest dana i morali smo spavati u kućama skoro na prvoj liniji a onda bi nas vraćali kamionom u Bosanski Šamac. na tom dijelu glavni je bio mislim da se zove Jovo Popović “Crnogorac” a također i nekadašnji nogometaš Jovo Savić iz Gornje Slatine. Ja sam sve radio na raznim poslovima do razmijene, odnosno xxxxx 1993. godine.

Iskaz dao:                                                                                 Iskaz zapisao:

xxxxxxxxxxxxx                                                             xxxxxxxxxxxx

                                                                                                xxxxxxxxxxxxxx