I S K A Z I - S V J E D O C A N S T V O
ISTINA O STRADANJU,MUCENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUCJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI CISTE VELIKE SRBIJE
šifra iskaza: bs005
PREZIME: xxxxxxxxxxxxx
IME, IME OCA: xxxxxxxxxxx
GODINA ROĐENJA: 1967.
MJESTO ROĐENJA: G. Hasić opć. Bos.Šamac
PREBIVALIŠTE: Bosanski Šamac
PRIVREMENI BORAVAK:
ZANIMANJE:
BRAČNO STANJE:
NARODNOST: Hrvat
DRŽAVLJANSTVO:
Dajem sljedeći:
I S K A Z
Dana, 17.04.1992. godine nalazio sam se na dužnosti pričuvnog policajca u Bosanskom Šamcu i nalazio sam se kod Spomen doma MIU. Negdje oko 2, 30 primijetio sam veću grupu maskiranih ljudi u vojnim uniformama, njih oko15-ak i isti su mi oduzeli naoružanje (službeno) i priveli me u Policijsku stanicu u Bosanskom Šamcu koji su isti već okupirali. Isti su me počeli tući a među tim osobama isticali su se kako sam kasnije saznao njihova ime i to: Avram, Lugar i nekakav debeli zv. “Koljač” svi iz Kragujevca. U zatvoru u Policijskoj stanici Bosanski Šamac zatekao sam policajce Luku Gregurevića, Zvonku Filipovića, Salku Hurtića i još jednog policajca kome ne znam ime, a iz Bosanskog Šamca je. Također su u ćelije odvedeni lice po nadimku Ćos i Arap oba iz Bosanskog Šamca i tu su nas tukli oko 4 dana. Za ta četiri dana najviše su nas tukli Lugar, Avram, Crni, Laki i jedan mali “cigan” svi iz Srbije.
Poslije su nas prebacili u magazin TO koji se nalazi preko puta Policijske stanice, a gdje su nas također tukli svakodnevno i to palicama, montiračima, puškama, nogama i čime su sve stigli. Nisu nam davali ništa da jedemo niti da pijemo. Nalazili smo se u jednoj manjoj prostoriji sjedili smo i spavali na betonu. Dolazili bi u svako doba dana i noći, te nas tukli do iznemoglosti. Morali smo pjevati njihove četničke pjesme po 24 sata. Morali smo stajati po čitav dan. Jedan dan došao je Lugar u spomenutu prostoriju a prije toga je pucao kroz metalna vrata i kada je ušao počeo je redom da udara, nakon čega je drvenom motkom udario nekoliko puta Brandića zv. Dikan iz Donjeg Hasića i tu ga je ubio. Potom je istog dana izvukao na dvorište TO i još su se čula dva pucnja i naredba ne znam i Antu Oršolića zv. Baja, te smo Dikana morali utovariti u kamion Zastava sa kojim je upravljao lice zv. Šole iz Škarića. Poslije ovog događaja, odnosno navečer nas oko 40-50 prebacili su u zatvor kasarne Brčko. U zatvoru TO u Bosanskom Šamscu tada su ostali Luka Gregurević, Izo Izetbegović, Anto Oršolić i Matić iz Babine Grede. Nas ostale su također tukli u Brčkom i to svakodnevno, da bi nas ponovo sve prebacili u zatvor kasarne a poslije su mene i još neke ukupno nas 10 pripadnika pričuvnog sastava policije prebacili u jedan objekat kod Termoelektrane Ugljevik.
Tamo se po maltretiranju i tući isticao “Ćabe” iz Leskovava, ali su nas tukli i ostali, a pogotovo vojnici iz Srbije. U Ugljeviku smo ostali oko 10-ak dana i ponovo su nas vratili u Bijeljinu, a potom ponovo u Bosanski Šamac gdje su nas zatvorili u srednju školu, odnosno salu za fizičko. Kada smo dovedeni nazad u Bosanski Šamac po tući su bili poznati Slobodan Jaćimović iz Batkuše, Stevo Todorović, Savo Čančarević, Goran Todorović, sin od Stevinog brata, Simo Krunić policajac, Naser Sejdić, Mišo Čajić iz Travnika i još mnogi a kome ne znam imena a po nadimku “Šole”, “Žvaka” i drugi. Isti su udarali raznim tupim predmetima, puškama a meni je jedan od njih pucao pored glave. Za ovog što je pucao na mene ne znam ime ali znam da radi u Budućnosti ili Stilu i stanje negdje na šljunkari. Mene su jedan dan toliko istukli da se ništa ne sjećam nego sam dospio do bolnice u Brčkom a potom na Klinički centar u Beogradu, gdje sam zbog zadobivenih teških tjelesnih povreda i operiran. Sjećam se samo da su me tukli Stevo Todorović, Goran Todorović, Simo Krunić i vozač od Todorovića a mislim da je iz Obudovca.
Iskaz dao:
xxxxxxxxxxxxxxxxx