I S K A Z I - S V J E D O C A N S T V O

ISTINA O STRADANJU,MUCENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUCJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI CISTE VELIKE SRBIJE

 

šifra iskaza: bp001

PREZIME:                                                       xxxxxxxx
IME, IME OCA:                                              xxxxxxxx
GODINA ROĐENJA:                                     1954.
MJESTO ROĐENJA:                                     
PREBIVALIŠTE:                                             BOSANSKI PETROVAC
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                                    
ZANIMANJE:                                                
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                      
NACIONALNOST:                                       

 

Dajem slijedeći:

I S K A Z

Kao prognanik živim u izbjegličkom kampu “Borozija” kod Umaga gdje sam uredno prijavljena i dobila status izbjeglice. Stalno sam radila i živjela u Bosanskom Petrovcu do kraja 1984. godine pa sve do 17.08.1992. godine kada smo svi mi Muslimani i Hrvati morati seliti po naređenju lokalnih srpskih vlasti. Dobro se sjećam iz Bosanskog Petrovca taj dan je iselilo oko 5 autobusa punih građana muslimanske i hrvatske narodnosti, a mislim da ih je bilo oko sveukupno 210.

Koliko sam mogla sve to vidjeti i saznati ovom etničkom čišćenju je rukovodio predsjednik općine Bosanski Petrovac, Rajko Novaković, zvani Mujo koje je uz komisiju zaduženu za vođenje administracije sve to nadgledao u svojoj nadležnosti. Dok sam stanovala u Bosanskom Petrovcu na adresi ulica xxxxxx, kod xxxx od 04. mjeseca 1991. godine tada sam imala stalno zaposlenje u poduzeću xxxxxx Bihać, kao djelatnica xxxxxxxx. Glede političkih promjena i ustrojstva vlasti sa aspekta stranačkog djelovanja ja sam pratila sva zbivanja što se tiče ponašanja policije, ponašanja lokalne vlasti i stranačkih prvaka. Dobro se sjećam polovicom 08. mjeseca 1992. godine na područje Bosanskog Petrovca u blizini jezera učestalo su se spuštali vojni helihopteri koji su dovozoili vatreno oružje i ranjenike. Koliko sam mogla saznati oružje su dijelili svim srpskim građanima i drugim nesrpskim koji su se opredjelili da učestvuju u JNA i četničkim postrojbama. Prema saznanjima oružje je preuzimao sa još nekim ljudima predsjednik općine Rajko Novaković.

Prije zapošljavanja u xxxxxx ja sam bila zaposlena na crno bez prijavljivanja kod xxxxxxx.

 Za vrijeme dok sam radila kod istoga upoznala sam njega i njegovu familiju s razlogom mogu reći da je bio poslovan čovjek birao je društvo i u svim radnjama gledao je samo svoj vlastiti interes. Posebice se je kod istog očitovalo da je projugoslavenski nastrojen i da žali za bivšom Jugoslavijom jer je to pokazao svojom naklonjenosti prema JNA i četničkim postrojbama koje je dovodio Arkan u Bosanskom Petrovcu. Kartal Aziz ima brata pukovnika Jugo-vojske koji živi u Beogradu, a vidjela sam ga kada je dolazio u Bos. Petrovac ,zove se Kartal Malić, znam da je oženjen za ženu srpske narodnosti i da je dolazio sa vojnim helihopterom u Bosanski Petrovac sa još dva oficira koje ja ne znam, gdje je sa mjesnim vlastima održavao sastanke i davao potporu protiveći se političkim promjenama u BiH i Jugoslaviji. Saznala sam da je trebao ići u mirovinu, ali je odustao s razlogom da kao oficir učestvuje u ratu, za kojeg svi u Bosanskom Patrovcu znamo da je Kartal Malić kao pukovnik učestvovao u agresiji na Vukovar sa svoja dva sina po imenu Kartal Zlatan i Željko. Za koje se zna pouzdano da sada žive u Beogradu.

Dok sam se nalazila u Bosanskom Petrovcu krajem 07. mjeseca 1992. godine svi smo znali da se oko Petrovca ratuje a i čula se je pucnjava i znam da je bio napadnut Bihać i Orašac. Bilo mi je poznato kako su srpski ranjenici sa ratišta Bihaća mi je poznato kako su srpski ranjenici sa ratišta Bihaća dolazili u Bos. Petrovac, a jedan broj muslimanskih ranjenika koji su bili ranjeni na Orašcu kod Vakufa su tkaođer bili odvoženi u Petrovac. Ne sjećam se točno datuma ali sa sigurnošću tvrdim da je bilo negdje krajem 07. mjeseca 1992. godine po preporuci doktora Vidović Milana koji je radio u Domu zdravlja Petrovac dovezena su dva ranjenika muslimanske narodnosti čija imena ja neznam koje je na kućnu njegu primio Kartal Aziz privatni gostioničar u Bos. Petrovcu koji je otvoreno surađivao sa jugo vojskom i arkanovcima. Nakon 10 dana oba ranjenika koji su se nalazili u kući Kartal Aziza su izmasakrirani i ubijeni, gdje se je pričalo da je to izvršio jedan momak po imenu Tomo čije prezime neznam a znam da mu je otac Ante, a mama srpkinja Milka, te da je njegov otac Ante napustio Petrovac i nalazi se sada u Travniku.

Ja sam osobno vidjela oba ranjenika koji su ubijeni u stanu kod Kartal Aziza tako da mi mještani bili iznenađeni pa smo došli vidjeti kao prve žrtve u Petrovcu. Znam da je stari ranjenik koji je izmasakriran tri puta preklan preko vrata sa tri reza nožem, zatim je bio gol i imao je izrezane križeve oštrim predmetom preko očiju i čela, zatim sam vidjela i nekoliko uboda po rukama sa nožem. Drugi mlađi ranjenik koji je izmasakriran ubijen je metkom vatrenog oružja kroz vrat i usta. Za ubojstvo ranjenika Kartal Aziz se je pravdao pred nama i svim građanima koji su se pitali za prve žrtve da je kod njega navedenu veče došao u kuću ubojica Tomo i sa još nekim Mišom koji su se vratili sa srpskog položaja kao aktivirani da su iz Knin došli na dopust i da su stupili u kontakt sa konobaricom Violetom srpske nacionnalnosti koja je zaposlena kod Aziza, te da im je ona pokazala gdje se ranjenici nalaze. Kartal Aziz dalje kaže da su od njega tražili prvo novce pa da ih je prevario da će im donijeti za kratko vrijeme radi čega je iskoristio priliku i pobjegao u milicijsku stanicu i dok se je vratio da su ova dvojica ugostiteljskog lokala “Alpina” kojeg drži Kartal Aziz je također ubijen mladić Terzić Muhamed koji je na neki način pokušavao pronaći oružje za muslimane, ali ubojica je bio nepoznat osim što se sumnja da je to počinio Kićo Basta zvani Rambo rezervista Jugo vojske. U svezi Tome i basta Kiće zvani Rambo te njihovog ponašanja najviše može reći osoba po imenu Miličević Vesna iz Bos. Petrovca koja je sa roditeljima u kampu Borozija, a otac joj se zove Hare.

Kada smo mi svi građani nesrpske nacionalnosti iselili iz Bosanskog Petrovca prema Travniku tj. 12.09. i 24.09.1992. godine, za to vrijeme gospodin Kartal Aziz je ostao i dalje raditi u kafiću “Alpina” i uživati u svojoj kući. Isti je već ranije svoju suprugu Pašimu i djecu odveo u Tribunj kod Vodica u blizini Šibenika, tj. u obiteljsku kuću koju je on ranije sagradio. Prema saznanjima Kartal Aziz je sa još Kartal Osmanom i svojom konobaricom po imenu Jasna i Zlata iz Bosanskog Petrovca uz pomoć Srbina Jove Dragaša iz Titovog Drvara prevezli se u Knin. Kartal Aziz je ostao sa rođakom Kartal Osmanom oko mjesec dana u Kninu, a potom se je uz pomoć nepoznatog kamiona i osoba dovezao u mjesto Vodice, kraj Šibenika i Tribun u svoju kuću gdje mu se nalazi supruga i djeca. Prvog mjeseca 1993. godine ja sam išla u Vodice radi posjete svoje nevjeste odnosno supruge od brata koja se nalazi u izbjeglištvu i tom prilikom saznala da se u mjestu Tribun nalazi zloglasni Kartal Aziz iz Bosanskog Petrovca, visok 175 cm, stasa debljeg-ugojen, težak oko 95 kg, glava romboidna, oči krupne ispupčene, plave boje, kosa kratka smeđa ravno se češlja, zubi zdravi, govor i lice čisto, zna nositi deblji zlatni lančić oko vrata koji se je nalazio do 1984. godine na privremenom radu u Njemačkoj, a od tada je otvorio ugostiteljsku radnju “Alpina”.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Osobe koje bi također mogle dati korisne podatke, nalaze se u kampu “Borizija” a došle su iz Bosanskog Petrovca: Hidić Suad,ranjenik čiji je brat i otac ubijeni, Kartal Hatema, mlađa osoba, Gradelj Safet, stariji čovjek, Gutlić Ramiz, mlađa osoba, Gredelj Safet, stariji čovjek, Gutlić Ramiz, srednjih godina, Mutić Hamdo, nalazi se u Bihaću.

Dalje mogu reći da smo svi mi koji smo morali seliti iz Bosanskog Petrovca morali platiti predsjedniku Sekretarijata narodne obrane u Bos. Petrovcu, osobi po imenu Jozo 6.000.000 banjalučkih dinara-srpskog novca. Zatim nismo imali pravo žalbe gdje se dobro sjećam kako se je žalio Balić ševko koji je bio imućan financijski i materijalno, te lojalan musliman lokalnim srpskim vlastima sa izborom da on neće ići iz svoje kuće kao i da ne da familiju, a znam da je posjedovao pilanu u blizini pošte u mjestu Bos. Petrovac. Kada smo mi 17.08.1992. godine Balić Šefku zatim njegovu suprugu čije ime ne znam ime te punoljetnu kćerku Almu i sin Zahid su pronađeni u njihovoj kući ubijeni iz vatrenog oružja a dobro se sjećam jer sam vidjela oko vrata sina Zahida se je nalazila i čelna žica. Prema pričanjima mještana tih par dana pričalo se je kako je to djelo izvršio neki Nikica zvani Rale poznat kao lokalni kriminalac a u službi Jugo-vojske.

Na kraju mogu reći da smo se većinom suprostavljali etničkom iseljenju i čišćenju iz Bos. Petrovca, radi čega su nam došli političari, Hidić Saša predsjednik SDA i Družić Maše predsjednik klub Bos. Petrovac u Zagrebu, te osoba Ramić čije je ime nepoznato, a klub se nalazi u ulici Sokolgradska 19. Navedeni su održali kratak govor na jednom mitingu tj. u ugostiteljskom objektu Družić Maše iz Bos. Petrovca koji su na kratko rekli da se svi muslimani i Hrvati trebaju iseliti iz Bos. Petrovca čim prije, a potom su se izgubili nama u nepoznatom pravcu bez da su nam pomogli u svemu tome, odnosno samo nam je pomogao izaći iz Bos. Petrovca Družić Maše koji nas je vodio do Travnika.

Koliko se sjećam logora koje su Srbi i jugo-četnička armada držali na predjelu Bos. Petrovca, znam da su Hrvate i muslimane odvodili u kamenicu kod Drvara i Kozila u Bos. Petrovcu, gdje su bile izgrađene montažne barake i gdje su pretežno odvođene muške osobe koje su fizički maltretirali i tukli.