I S K A Z I - S V J E D O C A N S T V O
ISTINA O STRADANJU,MUCENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUCJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI CISTE VELIKE SRBIJE
šifra iskaza: bb004
PREZIME: Miličić
IME, IME OCA: Nenad, Stanko
GODINA ROĐENJA: 16.05.1960.
MJESTO ROĐENJA: Liješće, Ulica Radnička bb, opć. Bos. Brod
PREBIVALIŠTE:
PRIVREMENI BORAVAK:
STRUČNA SPREMA: SSS
ZANIMANJE: policajac
BRAČNO STANJE:
DRŽAVLJANSTVO: R BiH
NACIONALNOST: Srbin
Dajem slijedeći:
I S K A Z
Ja sam u selo Vinska, gdje inače žive moji roditelji, općina Bos. Brod došao negdje 10. ili 11.03.1992. god. Prije toga boravio u Novom Sadu, gdje sam radio. Po mom dolasku u mom selu kao i u susjednim srpskim selima bila je formirana tako da je u svakom srpskom selu postojala vojna formacija razine, koje je bilo u selu Liješće. Sva ova sela pripadaju općini Bosanski Brod. Također želim naglasiti da u jednom broju ovih sela živjeli su i Hrvati, kao recimo u selu Unka i selu D. Vrela. Po mojoj procjeni u ovim selima živjelo je oko 500 do 600 Hrvata, ali su Srbi predstavljali većinsko stanovništvo.
Također po mom dolasku u svoje selo zapazio sam da na ovom našem prostoru boravi i jedan broj pripadnika formacije “Belih orlova” iz Srbije. Koliko sam ja zapazio u ovoj formaciji je bilo 10 ili 11 osoba. Oni su bili u maskirnim odorama. Od naoružavanja isti je radio u MUP-u R Srbije. On je na glavi nosio crvenu beretku , a trebalo bi da je iz Kraljeva, Željo Bugarov iz Beograda (isti je u mjesecu ožujku 1992. god. poginuo u Liješću, nakon čega je prebačen u srpsko selo Podnovlje, općina Doboj a odatle je helihopterom JNA prebačen u Beograd), Danijel Augustinović iz Kragujevca, izvjesni Predrag zv. “Raka” iz Kragujevca, izvjesna Jasna Ćorković vjerojatno iz Kraljeva i drugi.
Oni su na naše područje došli sa terenskim vozilom marke Jeep, crne boje, na kome su bile reg. pločice sa oznakom Beograd i motornim vozilom marke Golf, boje limuna na kome su također bile reg. pločice Beograd. Nakon izvjesnog vremena pripadnici Belih orlova su formirali od domaći Srba postrojbu razine čete sa oko 100 ljudi, a ista je bila ustrojena tako da je u istoj bilo 10 desetina, a na čelu svake desetine nalazio se pripadnik “Belih orlova”. Ja sam također ušao u sastav ove desetine a moj zapovjednik je bio kako sam već naznačio Predrag zv. “Rako”, isti je starosti oko 23 godine, srednje visine, crn, mršav, kratko ošišan. Oni su počeli obuku sa nama i ista je trajala dva dana.
Zapovjednik ove formirane postrojbe bio je Aco Lazić. Također želim naglasiti da je ovu formaciju “Beli orlova” iz Srbije na naše područje doveo Stanoje Jećimović iz sela Liješće, općina Bos. Brod, star oko 45 godina, a isti već dugo godina radi u Nizozemskoj, gdje se i sada nalazi. On je njih dovezao sa svojim kombijem, koje ima Nizozemske reg. pločice.
Inače zapovjednik srpske teritorijalne obrane za naš prostor u Liješću bio je Dušan Stanislavljević zv. “Strikan”, koji je prije rata radio u Srednjoj školi u Bosanskom Brodu kao profesor. Pored njega u ovom štabu bili su: Dušan Kostadinović, koji je ranije radio u S. Brodu, Miro Radovanović, inače policajac u B. Brodu. Inače zapovjednik čete u mom selu u Vinskoj bio je Pavo Stanislavljević, inače prije rata radio u Sl. Brodu, a sa njim zajedno bio je i Jugoslav Ruškić, umirovljeni policajac. Svi pripadnici Srpske teritorijalne obrane bili su naoružani a oružje su dobili od tzv. JNA.
Dana 21.03.1992. god. na naš prostor došao je okupirani bataljon JNA iz Vranja iz Srbije sa tenkovima. Jedan broj tenkova iz ovog bataljona bio je razmješten u mom selu Vinska zajedno sa zapovjedništvom, a drugi dio tenkova je bio razmješten u selu Liješće. Želim također naglasiti da su pripadnici formacije “Beli orlovi” iz srbije bili posebno ekstremi po svom ponašanju, isti su vršili zlostavljanje stanovništva na našem prostoru, pljačku određene imovine, posebice skupocjenih alata i električnih strojeva koje su potom odvozili u Srbiju. Dana 25.03.1992. god. pripadnici naše postrojbe Beli orlova zarobili su na jednom punktu jedan broj Hrvata, te su iste doveli u omladinski dom u selo Liješće. Tu grupu Belih orlova tada su predvodili Dragan Mićić i moj zapovjednik Predrag zv. “Raka”. Ja sam nešto kasnije došao pred omladinski dom u Liješću te sam u društvu zajedno sa Mićićem vodio jednog od zarobljenika Hrvata Josipa Marinić zv. “Jopa” iz Gornjih Vrela, kojeg ja poznajem, jer smo išli zajedno u školu.
On je inače bio ranjen. Boraveći tu ja sam saznao da je na lokalitetu Brodsko Polje od granate poginuo moj brat Predrag, odnosno da je on ranjen. Ja sam odmah potom otišao tamo da provjerim o čemu se radi. Sa mnom zajedno u mom autu išao je i pripadnik Belih orlova Danijel Augustinović. Nakon izvjesnog vremena ja sam od svog strica Božidara Miličića koji živi u Liješću saznao da mi je brat zaista poginuo. Nakon toga ja, Danijel i moj stric otišli smo kući mojih roditelja u selo Vinska. Mi smo došli kući negdje oko 17:30 sati te sam u svom dvorištu zatekao veći broj mještana koji su bili tu okupljeni. Nakon izvjesnog vremena ja sam ušao u kuću te sam zatekao unutra svoga oca, dok majke nije bilo unutra.
Pošto sam vidio da mi majke nema u kući, ja sam se uplašio da ista nije otišla izvršiti samoubojstvo, te sam otišla sa pripadnicima Belih orlova iz Srbije. Negdje oko 19:30 sati majka je došla kući, ali ja ne znam s kime, jer nisam bio kod kuće. Nakon 2-3 dana ja sam sreo Mićić Dragana zamjenika zapovjednika Belih orlova, te mi je on ispričao da su tu večer oni u znak odmazde mog brata pobili Hrvate koji su se nalazili u zarobljeništvu i da je sa njima bila moja majka. Također mi je rekao da je sa njim prilikom ubojstva ovih ljudi bio i Živko Krivošija, koji je također bio pripadnik ove formacije Belih orlova, isti je rodom iz Virovitice, isti je star oko 30 godina, visok oko 190 cm, izrazito razvijen, smeđ, kosa malo valovita.
Po dolasku svojoj kući ja sam pitao svoju majku u svezi sa ubojstvim ovih zarobljenika, te mi ona rekla da je ona bila prisutna u tom događaju i da je osobno iz mog pištolja streljaala jednog od ovih zarobljenika. na upit ovlaštenog djelatnika da li sam ja učestvovao u ubojstvu ovih zarobljenika, želim da izjavim da ja nisam to učinio. Negdje početkom mjeseca travnja 1992. god. pripadnici belih orlova napustili su naše područje. Koncem mjeseca lipnja 1992. god. ja sam se priključio tzv. Vučjačkoj brigadi koja je djelovala na našem prostoru. Zapovjednik te brigade bio je Mladen Oljača, aktivni major JNA. Dana 02.07.1992. god. ja sam imenovam za zapovjednika 04. bataljuna ove brigade, na kojoj dužnosti sam ostao do negdje sredine listopada 1992. god. Moja formacija je brojala oko 400 ljudi, a držali smo crtu uz rijeku Savu i jedan dio crte prema gradu Bos. brodu. Moj zamjenik bio je Marko Grabovec, a moj pomoćnik za poslove sigurnosti bio je Marko Vidić, umirovljeni policajac. Inače pripadnici mog bataljuna su bili iz srpskih sela sa područja općine Bos. Brod koja sam naveo u početku svoje izjave kao i iz drugih mjesta.
Pored ubojstava koja sam opisao nešto ranije meni je poznat još jedan broj ubojstava koja su počinili pripadnici srpskih formacija nad Hrvatima na području naših sela, odnosno prostora gdje smo mi djelovali. Naime poznato mi je da je Nebojša Ignjatić zv. “Kemo” star oko 30 godina iz G. Vrela ubio Hrvata Iliju Rašić, također mi je poznato da su Jovan Marjanović zv. “Golubanov” i drugi Jovan Marjanović sin Vlade ubili svoje susjede Hrvate koje ne znam imena. Ignjatić i ova dvojica Marjanovića su pripadnici srpske teritorijalne obrane po prezimenu Šljuka sin Žarka iz sela G. Vrela ubio Hrvata Antu Dusparu iz istog sela. Za ova ubojstva koja sam naveo Hrvata, znaju i mnogi drugi Srbi sa našeg prostora. nemam više što izjaviti, izjavaa na zapisnik mi je glasno diktirana, na istu nemam primjedbi, te je svojeručno potpisujem.
Iskaz dao: Iskaz uzeo:
Nenad Miličić xxxxxxxxxxxxxxxx