I S K A Z I - S V J E D O C A N S T V O

ISTINA O STRADANJU,MUCENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUCJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI CISTE VELIKE SRBIJE

 

šifra iskaza: bd002

PREZIME:                                                       Vasilić
IME, IME OCA:                                              Miroslav, Miloš
GODINA ROĐENJA:                         10.02.1969.
MJESTO ROĐENJA:                                      Bosanska Dubica
PREBIVALIŠTE:                                             selo Strigovi, općina Bos. Dubica
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                         SSS
ZANIMANJE:                                                
BRAČNO STANJE:                                        neoženjen
DRŽAVLJANSTVO:                                       R BiH
NACIONALNOST:                                        Srbin

Napomena: Materijal uzet od BiH HR - HB MUP PU Derventa odjel krim. policije

Dajem slijedeći:

 

I S K A Z

Ja sam mobilisan 30.06.1991. godine od ureda za opšte narodnu odbranu Bos. Dubica, te sam tada raspoređen u 11. pješadijsku brigadu Bos. Dubica koja je tada formirana. Raspoređen sam u II. bataljon, 1. četa, II. vod. Moj prvi komadant brigade bio je Ratomir Marinković, po činu potpukovnik, inače oficir JNA. Komadant bataljona bio mi je Borjanović Boro inače rezervni kapetan. Komandir čete bio je Jajčanin Ostoje po činu rezervni poručnik. Komandir voda bio mi je Đurica Suvač. Nakon izvjesnog vremena ja sam sa svojim bataljonom upućena na ratišta u Republiku Hrvatsku u Jasenovac. Tu sam proveo od 16.10.1991. godine do 13.06.1992. godine. Poslije toga veći dio moje brigade upućen je na ratište u Posavinu na područje općine Derventa. Nakon određenog vremena boravka na ovom ratištu, točnije negdje u desetom mjesecu 1992. godine moja jedinica je izvjesno vrijeme boravila u selu Svilaj, na području opštine Svilaj, na području općine Odžak.

Sjećam se da smo tada imali zarobljena tri civila i to muškarce starosti između 40 i 50 godina koji su negdje sa tog područja. Nakon izvjesnog vremena Milorad Šarac iz sela Ušivac, opština Bosanska ubica, rođen 1966. godine, inače ima nadimak “Miđa” nakon fizičkog zlostalvjanja sve ove trojice ljudi iste je streljao. Sa njim zajedno su bili prilikom ovih ubojstava Marko Vukacdinović zv. “Mato”, sin Milana, rođ. 1950. god., iz sela Međuvođje, opšzina Bos. Dubica i Miloš Šarac zv. “Šmučo” brat od Milorada, rođen oko 1950. god. Sve tri ove osobe i sada su ustrojene u našu brigadu. Poslije boravka na ovom području naša brigada je  prebačena na ratište kod Gradačca, gdje smo ostali do kraja desetog mjeseca tekuće godine i to u rejonu sela Krečane. Negdje u 11. mjesecu 1992. godine naša brigada je prebačena na ratište u selo Vučilovac, a nakon kraćeg vremena prebačeni su u selo Krepšić gdje smo boravili čitavo vrijeme 1993., 1994. i 1995. god. do tog zarobljavanja. Želim da naglasim da je poslije Marinkovića zapovjednik naše brigade bio Ljupko Borenović, pukovnik koji je bio zapovjednik naše brigade od polovice 1993., do polovice 1994. god. Tada je njega na toj dužnosti zamijenio Miloša Misirača po činu pukovnik iz okolice Bosanske Dubice, selo Draksonić, koji je i sada zapovjednik naše brigade.

 

 

Načelnik Štab naše brigade je Pantelija Čurguš iz Dubičkih Pobrđana, po činu potpukovnik. Naša brigada inače broji 4. pješadijska bataljona, 1 posadinski bataljon. Zapovjednik prvog bataljona je Skulić po činu kapetan, zapovjendik drugog bataljona je Dragoljub Čibić po činu kapetan, zapovjednik trećeg bataljona osoba po nadimku “Čapo” po činu kapetan, četvrtog bataljona ne znam kako se zove a petog bataljona mislim Siniša Mandić, vjerojatno po činu kapetan. Naša brigada inače broji negdje 2.000 ljudi. Inače u posljednje vrijeme naš 4. bataljon se nalazi na ratištu u Doboju. Oficir sigurnosti u našoj brigadi zove se Nedeljko Rusmir, mislim da je po činu major. Pomoćnik za moralno političku djelatnost je osoba po nadimku “Bekan” koji ima čin majora.

U okviru svakog našeg pješadinskog bataljona nalaze se raspoređena artiljerijska oruđa i to: 6 minobacača kalibra 120 mm, 6 minobacača kalibra 82 mm, jedan broj rasnih topova tipa ZIS i drugih, dva tenka T-55 i jedna praga. Zapovjendištvo naše brigade je u selu Krepšić nalazi se u privatnoj kući sa desnu stranu glavnog puta gledano iz pravca Brčkog udaljeno oko 250 metara od škole. Desno krilo naše brigade na crti počinje od ušća rijeke Tinje, a lijevo krilo naše brigade na crti počinje od ušća rijeke Tinje, a lijevo krilo se završava u selu Lepnica. Pored naše brigade na ovom ratištu su stalno prisutne laka pješadijska brigada iz Čelinca koja je kompletna na ovom ratištu, oklopno mehanizovana 16. brigada iz Banja Luke, za koju mislim da nije kompletna na ovom ratištu, a mislim da bi se u sastavu ove brigade moglo nalaziti oko 30 tenkova, oko 20 oklopnih transportera, jedan broj praga, te vjerojatno još neka oruđa koja ja ne znam i druga posavska brigada.

Dana 05.05.1995. god. nama je izdata zapovjed za izvođenje ofanzive na slobodni prostor Orašja sa ciljem da se isti okupira i da se izađe na rijeku Savu. osobno mi je poznato da je tu zapovjed izdao general - potpukovnik Momir Talić koji je inače zapovjednik 1. krajiškog korpusa, a isti je dolazio u zapovjendištvo naše brigade u Krepšić 03.05.1995. god. U ofanzivi koja je počela pored formacija koje nam je naveo još su učestvovali specijalne postrojbe “Bijeljinski panteri” kojima zapovijeda Ljubo Mauser, “Drinski vukovi”. Nije mi poznato pored ovih formacija tko je još učestovao u ofanzivi. Koliko mi je poznato ofanziva je privremeno obustalvjena zbog naših poraza. Poznato mi je također da su 'Panteri” iz Bijeljine došli na ovaj prostor oko 05.05.1995. godine i oni su snage bataljona. Inače za ovo ratište je zaduženo zapovjendištvo koje nosi radni naziv Taktična grupa 5 a mislim da je zapovjednik pukovnik Đurić.

U selu Krepšić od domaćih vojnika ima formiran jedna četa od oko 45 ljudi čiji je zapovjendik poručnik Pero Popović, rođen 1970. god., koji je iz ovog sela, a ova četa je pridodata našem bataljonu. Također mi je poznato da dok smo se mi nalazili u Jasenovcu 1992. godine da je jedan vod iz naše brigade iz 2. bataljona išao na “čišćenje”. tj. ubijanje muslimanskog stanovništva na području opštine Prijedor, a ovim vodom je zapovijedao Dujo Kotaran koji živi u Bos. Dubici, a inače je rodom iz sela Brekinje, opština Bos. Dubica, rođen oko 1958. god., isti je inače bilder. Već sam rekao da je tada zapovjendik naše brigade bio Ratomir Marinković koji je inače bio iz Niša, a sada radi u nastavnom vojnom centru Banja Luka. Pomenuti vod išao je u pomenute akcije u sela Trnopolje, Kosarac i druga. Poznato mi je da su u sastavu ovog voda bili, Vujasin Miroslav rođen 1969. god. iz Jelovca kod Knežice, opština Bos. Dubica, Borko Sadžak rođ. 1964. god. iz Knežice, poginuo u prometnoj nezgodi Stupar Miroslav rođ. 1966. god. iz Krive Rijeke, Rodić Mladen sin Marka, rođ. 1966 god. iz Krive Rijeke, Đaković Dragan rođ. 1966. god. iz Strigove, nastanjen u Knežici, poginuo na Ozrenu, Tubić zv. “Jejna” iz Strigove, star oko 30 god. Oni su sada pripadnici 3. bataljona naše brigade i nalaze se na Lepnici. Oni su se hvalili poslije povratka da su pobili na desetine civila. Također mi je poznato da je na ovim “poslovima” na području Prijedora bila angažirana 5. kozarska brigada iz Prijedora čiji je zapovjednik Pero Čolić po činu pukovnik, inače je isti iz Prijedora.

Također mi je poznato da su u Bos. Dubici pljačke i ubojstva Muslimana i Hrvata vršili Milenko Drinić star oko 30 godina, crn, srednje visine, bez brade, kraća kosa, a trebao bi biti iz sela Međuvođje, opština Bos. Dubica, mogao bi se sada nalaziti u Njemačkoj i Maslić Željko star oko 35 godina, trebao bi biti iz istog sela, poginuo na Ozrenu. Poznato mi je da se u našoj brigadi nalaze i Samir Čaušović rođen 1964. godine inače Hrvat iz Bos. Dubice, rođen oko 1958. godine, a nalazili smo se udaljeni oko 20 metara od mjesta gdje su u selu Svilaj na asvaltnom putu ubijen navedene tri osobe. Kasnije sam čuo da su isti sahranjeni u bašti kod neke kuće. Inače na kraju je u njih trojicu rafal iz mitraljeza ispalio Milorad Sarac.

Želim također da izjavim da sam na dervenskom ratištu ja osobno zapalio tri kuće i to u selima Cer, Modran i treće selo ne znam kako se zove. To sam tako učinio što sam šibicom zapalio posteljine u tim kućama. Sjećam se da je u Modranu ta kuća bila prizemnica sa žutom fasadom.

Želim također da izjavim da smo mi boraveći na prostoru šireg regiona Svilaja, opština Odžak pljačkajući hrvatska sela na tom prostoru na područje opštine Bos. Dubica tj. svojim kućama odvezli veći broj pokretne imovine i to: oko 50 traktora, veći broj prikolica, tehničkih aparata i drugog. Znam da je jedan televizor i još drugu robu moj brat odvezao kući a ja sam sa sebe ostavio neke sitnice kao štio su odjevni predmeti i drugo.

Izjava koja je uzeta glasno je diktirana, te je ja potpisujem kao moju ličnu izjavu bez ikakvih korekcija.

Iskaz dao:                                                                                 Iskaz uzeli:

Miroslav Vasilić                                                                        Dragan Lukač

                                                                                                Sead Mujkanović