Lijepa Nasa Domovina Hrvatska

ISTINA O STRADANJU,MUCENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUCJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI CISTE VELIKE SRBIJE

šifra iskaza: bl037

PREZIME:                                                       xxxxxx
IME, IME OCA:                                              xxxxxx
GODINA ROĐENJA:                         .1954.
MJESTO ROĐENJA:                                      Ramić, Banja Luka
PREBIVALIŠTE:
PRIVREMENI BORAVAK:
STRUČNA SPREMA:
ZANIMANJE:
BRAČNO STANJE:
DRŽAVLJANSTVO:                                       RH
NACIONALNOST:                                        Hrvat

Informativni razgovor sa xxxxxxxxxxx obavljen je dana 07. studenoga 199. god. u prostorijama PU Zagrebačke, Đorđićeva br. 4, a vođen je sa ciljem prikupljanja saznanja o sudjelovanju u tzv. “miliciji RS” i “vojsci RS” Vidović Peje i Anušić Gorana, Hrvata sa područja Banja Luke, koji se sada kao izbjeglice nalaze u RH, a u svezi čega je izjavio:

da je do početka rata u BiH živio u mjestu Ramić kod Banja Luke u obiteljskoj kući xxxxxxxxxxxxxxxxxx.
Navodi da je od samog početka otvoreno zastupao hrvatske interese te da je na taj način stekao dosta osoba koje su neprijateljski bile nastrojene i otvoreno djelovale protiv njega i njegove obitelji.

Tijekom veljače 1993. god. sa navedenim vozilom bio je zaustavljen na jednom punktu srpske “milicije”, a potom zatvoren u vojarni tzv. “JNA” u Banja Luci “Mali logor” u kojoj je bila komanda vojne policije, gdje je nad njim vršena fizička tortura premlaćivanjem od tamošnjih Srba zatvorenih u taj zatvor radi različitih zlodjela, a ponajviše od strane Suvajčević Gorana, tada starog oko 23 godine. koji je sa ocem živio u mjestu Velika Pisanica u RH, ali je naknadno mijenjao kuću sa Josipović Antom Hrvatom iz sela Josipovići kod Banja Luke, bivšim “milicionarom” SUP-a Banja Luka koji je odbio potpisati lojalnost “Republici Srpskoj” pa je doživljavao niz prijetnji radi čega je morao izvršiti zamjenu kuća. Tako da je sada nastanjen u velikoj Pisanici u bivšoj kući obitelji Suvajčević.

Navedeni Suvajčević Goran slovio je za najekstrimnijeg Srbina u tom kraju koji je bio sklon svim vrstama pritiska prema Hrvatima od ubojstava, premlaćivanja, pljačke, paljenja imovine i sl., pa sve do prinuđivanja Hrvata da napuste Banja Luku i potpišu izjave da ostavljaju imovinu njemu ili nekom od njegovih istomišljenika i suizvršitelja u takvim nedjelima. S tim u svezi navodi da su sa Suvajčanin Zoranom “operirali” slijedeći: izvijesni Goran zv. “Žućo” tada star oko 23 godine iz naselja Budžak kod Banja Luke, Srbin, izvijesni Goran zv. “Mesar”, tada star okko 30 godina, Srbin iz mjesta Glamočani, za kojeg se pričalo da ima “puno ubojstava na duši”, a poznato mu je da je taj “Mesar” uzeo osobni automobil izvijesnom “Sprži”, muzičaru iz okoline Kotor Vareši, organozatoru HDZ-a na tom području koji je kasnije i ubijen, izvijesni “Redžo”, (…) sa Veselog Brijega iz okolice Banja Luke.

Napominje da ga je iz zatvora u vojarni “Malo logor” izvukao njego prijatelj Srbin Puzović Zoran, vojni policajac koji mu je naknadno pomogao i prilikom odlaska iz BiH. Po izlasku iz zatvora radi učestalih prijetnji od strane Suvajčević Gorana prema njemu i članovima njegove obitelji jedno vrijeme se sakrivao kod prijatelja Srbina Macanović Radovana koji ga je smjestio u kuću svoga oca u mjestu Ramići, a kasnije kod strica Mate u mjestu Budžak. ž

Dana 27. ili 28. travnja 1998. god. posredstvom Smiljić Bore Hrvata iz Stuttgarta isposlovao je vize za Njemačku, a posredstvom prijatelja patera “Tonče” iz samostana “Trapisti” ishodovao tranzitnu vizu kroz RH, nakon čega je morao pribaviti dokumente koje su tražili Srbi, da bi nakon svega uz posredovanje već spomenutog Puzović Zorana i Donjak Tone zv. “Tončo”, “milicionara” uspio izaći iz BiH sa djecom i Zinetom, te nakon kraćeg boravka u Hrvatskoj, točnije 10. lipnja 1993. god. otišao u Austriju gdje se zaposlio.

Pozvan da iskaže saznanja sa kojima raspolaže o osobama Hrvatima sa područja Banja Luke, a koji su kolaborirali sa srpskim vlastima ili bili uključeni u njihove postrojbe izjavljuje:
- da je bivši “milicionar SUP-a Banja Luka, Stanice prometne milicije” Hrvat Vidović Pejo, zv. “Pero”, sin Stipe, star oko 48-50 godina, potpisao lojalnost “Republici Srpskoj” pa je kao takav nastavio raditi u tzv. “miliciji RS”. Negdje sredinom 1992. god. u vrijeme kad su Srbi radi međunarodnog pritiska (…) koncem (…) “Omarska” u kojima se nalazio dobar dio življa iz mjesta Kozarca, a dok se i na cesti zatekao u vožnji sa svojim osobnim automobilom-furgonom zaustavljen je od strane patrole “milicije” radi propuštanja konvoja autobusa u kojima su preveženi logoraši. Istom prilikom u prethodnici konvoja, ispred autobusa u jendom “milicijskom” službenom-patrolnom automobilu u uniformi “milicije RS” na mjestu vozača zapazio je Vidović Peju koji je očito po službenoj dužnosti bio u osiguranju navedenog konvoja i time direktno sudjelovao u kršenju ljudskih prava. Za istog smatra da se kao Hrvat morao kršenju ljudskih prava. Za istog smatra da se kao Hrvat morao znatno više dokazivati u službi odnosno u “miliciji RS”.

Od drugih osoba navodi Anušić Gorana i Anušić Dragana, sinove Mate iz mjesta Derviši, Gradiška cesta bb i navodi da se Goran odmah na početku agresije RH priključio pobunjenim Srbima i paravojnim jedinicama koje su odlazile na ratišta u RH, odnosno u Zapadnu Slavoniju, a viđen je da je pljačkao i dovozio stvari vlasništvo Hrvata. njegov brat Dragan (…) u paravojne jedinice pobunjenih Srba, a kasnije i u tzv. “vojsku RS”. Navodi da su Anušić Goran i Dragan njemu bratići, ali da će bez obzira na to dati svoj iskaz pred svim tijelima koji to od njega budu tražili da i u njihovoj prisutnosti, što se odnosi na već gore navedenog Vidović Peju za kojeg je čuo da je sada smješten negdje u Petrinji, a isto tako i za Matić Marka, sin marka, koji se sada nalazi negdje na području općine Plaški, a koji je također za tzv. “miliciju RS”, odnosno bio lojalan “Republici Srpskoj”.

Ističe da je voljan dopuniti svoj iskaz bilo kada i u bilo kojoj situaciji u kojoj će se sudski goniti osobe koje su bile lojalne “RS” i koje su pojedinačno ili organizirano vršile teror nad Hrvatima na području Banja Luke.