I S K A Z I - S V J E D O C A N S T V O

ISTINA O STRADANJU,MUCENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUCJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI CISTE VELIKE SRBIJE

 

 

šifra iskaza: bl027

PREZIME:                                                       xxxxx
IME, IME OCA:                                              xxxxxx
GODINA ROĐENJA:                         1939.
MJESTO ROĐENJA:                                      Šimići, Banja Luka
PREBIVALIŠTE:                                            
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                        
ZANIMANJE:                                                
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                       RH
NACIONALNOST:                                        Hrvat

 

 

SLUŽBENA BILJEŠKA

 

xxxxxxxxxxx

 Navodi da je tijekom rata u BiH cijelo vrijeme bio u Šimićima i da nije bio pripadnik nikakvih vojnih niti policijskih formacija.

Izričito napominje da su Šimići malo mjesto sa oko 820 stanovnika hrvatske nacionalnosti, te da nitko nije bio u sprezi sa Srbima. Bio je učestalo pozivan na razgovore u “Stanicu milicije” Ivanjska gdje je razgovarao sa milicijom po imenu DANE, koji je rodom iz Požege, a na okolnosti informacija da se njegov sin xxxxx nalazi u hrvatskoj policiji. Istina je da je sin bio pripadnik hrvatske policije, ali on to nije htio priznati već je rekao da se nalazi u Njemačkoj. Navodi da su Šimići na neki način bili izolirano selo, obzirom da su svi stanovnici Hrvati te su stalno provjeravani i kontrolirani od strane milicije. Selo Šimići bilo je tako organizirano što su nekolicina starijih mještana među kojima i on, tijekom noći davali tzv. seosku stražu. Isti su sprovodili tako što su noću bez oružja pojačano motrili na prilazne ceste prema selu.

Poznato mu je da su Matijević Ivo i Lehić Isak ubijeni 10.11.1992. god. kada su predvečer došla dvojica naoružanih srpskih vojnika, izveli ih iz Matijevićeve kuće i ubili vatrenim oružjem. Isto su vidjeli ljudi koji su se tamo zatekli, a to su Tomić Stijo i Marica, Škiljan Milan i Škiljanova žena i kćerka. Također se sjeća da je Matijević Ivo pronađen na balkonu svoje kuće još živ sa prostrijelnom ranom i Matijevića, tako što su ga nepoznati srpski vojnici izveli iz gostiona u Ivanjskoj zv. “Bašta” vl. Klečine, te mu naredili da trči da bi potom pucali u njega sa leđa. Isti događaj vidio je vl. gostione Klečina i još neki drugi njemu nepoznati ljudi. Napominje da su ljudi iz Šimića, Tutićevo, star oko 40 god., Stjepanović Drago, rođ. 1956. god. i Bijelić Juro, rođ. 1946. god., također bili u Šimićima početkom rata u R BiH, te da isti nisu surađivali sa Srbima kao i nitko iz sela. Svi su koliko su mogli, radili na tome da pomognu žiteljima sela. Koliko mu je poznato Bijelić je u Bjelovaru. Tutić u Vojniću, a Stjepanović u Njemačkoj.

Zatim navodi da je on dana 27.04.1993. god. pod prisilom od strane srpske vlasti napustio kuću i došao autobusom Crvenog križa preko Nove Gradiške u RH, kao izbjeglica. Od tada živi u xxxxxxx sa svojom ženom gdje radi xxxxx. xxxxx Što se tiče navoda iz anonimnog pisma da je on učestvovao i surađivao sa Srbima, napominje da to nije istina i da je spreman razgovarati sa onima koji su to napisali, te razjasniti detaljno sve svoje postupke, za koje vjeruje da su u redu i da je pravilno postupio.