I S K A Z I - S V J E D O C A N S T V O
ISTINA O STRADANJU,MUCENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUCJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI CISTE VELIKE SRBIJE
šifra iskaza: bl009
PREZIME: xxxxxxx
IME, IME OCA: xxxxxxxx
GODINA ROĐENJA: 1943.
MJESTO ROĐENJA: Bosanski Otoci, općina Bos. Krupa
PREBIVALIŠTE: Banja Luka, naselje Starćevica
PRIVREMENI BORAVAK:
STRUČNA SPREMA:
ZANIMANJE:
BRAČNO STANJE:
DRŽAVLJANSTVO:
NACIONALNOST: Muslimanka
Dajem sljedeći
I S K A Z
Ono što smo mi najprije osjetili je bilo da osobe koje nisu srpske nacionalnosti ostaju bez posla. Muškarci se ne odazivaju na mobilizaciju, a išli su i tako daleko da su gledali da li su se djeca odazvala ili čak i rođaci i na neodazivanje dobivaju otkaz s posla. Kasnije su otkazi dijeljeni bez obzira na razloge, jedini je bio nacionalnost. U društvenim firmama proizvodnja ne radi.
Rade banke, pošte i privatne trgovine. Supruge također ostaju bez posla jer ne mogu donijeti potvrdu da se suprug odazvao mobilizaciji. Živjeli smo u stambenoj zgradi gdje je bilo mješano nacionalno stanovništvo. U stanove Muslimana i Hrvata upadaju uniformirane naoružane osobe, to su uglavnom ljudi koji su u srpskoj vojsci, a rodom su iz okolnih sela i upadaju u stan, a upadom u stan u kojim ih masa i ne stanuje ugrabili su stan u gradu.
Pogradu vrši vojna policija racije i odvodi ljude u "Mali logor" gdje se vrši ispitivanje i maltretiranje ljudi. neke puštaju, a neke zadržavaju i odvode na Manjaču. Na Manjaču su skupljali ljude iz sela oko Prijedora, Banja Luke, Kozarca, Gornje Sanice, Ključa. Fizičkog maltretiranja je bilo svakodnevno, sjećam se da su dvojica provalila u privatnu kuću kod Kulenović Semina u 23:00 sati po noći i njega su odmah počeli tući na očigled supruge.
Dok su provaljivali supruga je uspjela pozvati policiju. Dok je policija došla on je bio onesvješćen od udaraca, policija je uhvatila u kući obojicu, a na upit što se dešava oni odgovaraju da su oni napadnuti od strane vlasnika kuće. Policija u zapisniku piše međusobni obračun, odvode tu dvojicu Srba i puštaju ih kući.
Dalje, tu ljudi doživljavaju maltretiranje putem telefona, prijete im da su se sada izvukli, da se sljedeći put neće. Cilj je da se ljudi natjeraju da napuštaju svoje kuće kako bi Srbi koji su došli sa strane uselili u te kuće. Također se sjećam slučaja Karađuz Nure, kad su dvojica, trojica naoružanih htjeli da provale u kuću. Kad nisu uspjeli pucali su u kuću i ženu ranili sa sedam metaka. Srećom žena je ostala živa. U našem naselju je također zaklano dvoje staraca.
Pred sam naš polazak porodica Dujmenović je ubijena na svirep način, tučeni su željeznim šipkama dok nisu pobijeni.. Novac je u pitanju, dolaze otimati novac. Dešavalo se da čovjek proda stvari ili bilo šta i taj koji je kupio maskiran dođe ili pošalje nekoga da te novce otme.Prodavali smo sve za bagatelu.
Ljudi su preživljavali zahvaljujući humanitarnim organizacijama, Caritasu i Merhametu, i dan danas ljudi koji su ostali tako žive. Moj suprug iz kuće nije izašao zadnjih 6 mjeseci prije nego što smo izašli. Muškarci su dobivali radne obaveze, to su kopanje u prvim borbenim linijama i na tim radovima je dolazilo do likvidacije ljudi ili ranjavanja.
Znamo za Tulek, radio je u "Kosmosu" iz Novoselje - predgrađe Banja Luke. On je ubijen na radnoj obavezi. Mužev radni kolega Imamović Muhamed je fizički maltretiran i ubijen, a brat i sestra su jedva preživjeli zahvaljujući intervenciji ljekara, dešavalo se to u naselju na Grabru. Buljugić Sead je bio uhvaćen na Zelenom mostu s još 6-7 sugrađana koji su se vraćali sa sahrane, pretučeni su i natjerani u odjelima da preplivaju Vrbas.
Nakon 6 mjeseci je Sead podlegao od ozljeda, oštećena je bila jetra. Mogu reći da se mi na ulici nismo oslovljavali imenom, da se nebi čulo da nismo Srbi. Znam primjer gosp. Aleksandra Ravlića novinara koji je bio pretučen, a ne treba ni spominjati da su svi lokali i trgovine Muslimana i Hrvata dignuti u zrak.
U Banja Luci i okolici ne postoji više niti jedna džamija. Od ljudi koji sada dolaze da je situacija i strah od ljudi još veći i da su racije po gradu učestalije. Vrši se mobilizacija žena koje idu raditi u polja, Djeca idu u školu ali su podlegnuta maltretiranju od strane svojih kolega i od strane prosvjetnih radnika. Djeca se nazivaju pogrdnim imenom "balija" ili "ustaše", a ne svojim pravim imenima.
Zdravstvena ambulanta postoji pri Caritasu i Merhametu i tu smo dobivali i zdravstvenu zaštitu, a tko je trbao bolničko liječenje morao je plaćati bolnicu i to 100 - 150 DM dnevno, a za operaciju po 1.500 i više maraka. To je bilo čega se u ovom momentu mogu sjetiti, ima toga puno, u Banja Luci se sve promjenilo, samo je Vrbas ostao isti.
Potpisom svake stranicenjen davalac xxxxxxxx potvrđuje njenu autentičnost, da je iskaz dan bez prisile i da zapisano odgovara datom iskazu.
U Karlovcu, 10. kolovoza 1994.
Iskaz dao: Iskaz uzeo:
xxxxxxxxxxx