Sa svetkovinom Krista Kralja prošle nedjelje ušli smo u posljednji tjedan crkvene liturgijske godine koja ovih dana završava. Ovoga tjedna u dnevnim liturgijskim misnim citanjima kao i u Casoslovu citamo eshatološke tekstove. To su biblijski prorocki tekstovi, kao i oni iz crkvene tradicije, kojima nas sv. Crkva poziva da se prenesemo u našu buducnost, da razmišljamo o posljednjima stvarima koje stoje pred nama i kojima idemo u susret: smrt, sud pakao i Kraljevstvo nebesko.
Svima vam je dobro poznata velicanstvena Michelangelova freska Posljednjeg suda u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu (koju je umjetnik radio punih 12 godina) i koja stoji na pocetku ovoga maila. Velicanstvena freska, remek djelo, koja sugestivno docarava posljednju stvarnost naših života: uskrsnuce mrtvih u posljednji dan - dobrima nagrada vjecni život, a zlima osuda.
Tu stvarnost naše buducnosti izvrsno prikazuje i docarava crkveni himan DIES IRRAE DIES ILLA - U DAN ONAJ koji ovoga posljednjeg tjedna crkvene liturgijske godine molimo u Casoslovu (jutarnja i vecernja). Izvanredni i potresni stihovi poticu nas na razmišljanje i cišcenje svoje duše pokajanjem prije susreta s Vjecnim Sucem kojemu se dirljivim rijecima molimo da nam bude milosrdan.
Ovaj su himan mnogi svjetski glazbenici uglazbili (npr. Verdi, Mozart). Himan je sastavni dio Requiema, tj. svecane mise za pokojne. Prije liturgijske reforme 2. Vat. sabora ovaj se himan redovito molio, odnosno pjevao, kod svake mise za pokojne.
Donosim ga ovdje u cijelosti i želimo Vam da ga promeditirate i što vecu duhovnu korist za svoju dušu izvucete iz ovih stihova.
Nakon himna ponovno donosimo sliku Posljednjeg suda ali u sklopu Sikstinske kapele.
Želim Vam plodonosan završetak crkvene liturgijske godine sa željom da se svi lijepo i dobro pripremamo tijekom života i bez straha idemo u susret Posljednjem sudu.
Sve vas srdacno pozdravlja iz Zagreba
o. Božidar
**********************************
DIES IRRAE DIES ILLA - U DAN ONAJ
U da onaj, u dan gnjeva
Ognjem svijet ce sav da sijeva:
Sa Sibilom David pjeva.
Kolik strah ce na sve pasti
Kada Sudac s višnjom vlasti
Dode pretrest ljudske strasti!
S trublje cudan zvuk romoni,
U sva groblja budec roni
I pred prijestol mrtve goni.
Smrt i narav zadivljene
Motre ljude oživljene
Na sud Božji sakupljene.
Otvara se knjiga jada,
Knjiga grešna ljudskog rada
Što ce vagnut biti sada.
Kada Sudac sudit stane,
Sve ce tajne biti znane,
Sve grehote pokarane.
Što cu jadan tada zborit
Komu cu se zagovorit
Gdje i dobre strah ce morit?
Kralju strašne velicine,
Dajuc spas ko' dar s visine,
Spasi mene, pun miline!
Sjeti se o Spase mio,
Da si za me putnik bio,
Ne daj mi u paklu dio.
Ištuci me trudan hoda,
Spasenje mi križem poda,
Zar da bude to bez ploda?
Višnji Suce, pravdo stroga,
Sagrješenja prosti mnoga,
Prije dana osvetnoga.
Uzdišem ko' krivac hudi
Grijeh mi stidom lice rudi,
Dršcuc prosim: ne osudi!
Mariju si opravdao,
Raj zlocincu obecao
Pa i meni nadu dao.
Molitva mi nema moci,
Al ti blag si, ne daj poci
U plam vjecni mojoj zloci.
Kad potreseš grešnim svijetom
Plamenu ga predaš kletom,
Zovni mene s vojskom svetom.
K ovcama me svojim kreni,
Medu jarad ne daj meni,
S desne strane mene djeni.
Molim u svoj sniženosti,
Srca puna skrušenosti:
Daj mi umrijet u milosti.
Avaj dana suza, straha,
Kada grešni stvor iz praha
Pode k sudu posljednjemu!
Slatki Spase, prosti njemu!
Spase blagi, ti nas vodi,
U dvor svetih nebesnika,
U zbor sretnih blaženika. Amen.