SMRT I NOVI ŽIVOT
Prošle nedjelje smo se uvjerili da je Isus spasitelj koji nam može vratiti vid, a današnja evandeoska poruka nas poucava da je Isus i spasitelj koji nam može vratiti izgubljeni život. Slijepca je ozdravio, kako sam kaže, da i vi progledate i vidite slavu Božju, Lazara je uskrisio da i vi vjerujete. Izveo je to kao dobar režiser: stavio je jedno pored drugoga: svjetlo i tamu, život i smrt. Pa biraj. Lazar je covjek i umro je. Isus je Sin Božji i umro je. Lazar nije mogao sebe uskrisiti. Isusa je Otac nebeski uskrisio da smrt do njega više ne dopre. Ali mi to vjerujemo samo do pola. Da tu istinu ucvrstimo i zdušno prihvatimo pomaže nam današnja Božja poruka.
Ova nas korizmena nedjelja približava Velikom tjednu i stoga je tema potpuno jasna: smrt vodi do uskrsnuca. Cinjenica je, da postoje trenutci kada naša srca i naše misli razmišljaju o kraju života i pitaju se postoji li išta nakon toga, bez obzira što nam vjera govori o životu Isusa Krista.
1. Opisani dogadaj
Ulomak iz Evandelja po Ivanu predstavlja nam Isusa kako suosjeca i proživljava patnju, bol zbog gubitka dragog bica. Suze Marije i Marte, sestara Lazara koji je bio umro i pokopan vec cetvrti dan, uvjetovale su i Isusovu žalost, suosjecanje do te mjere da je i on proplakao. Osim suosjecanja Isus ocituje i snagu Duha Božjega koji preko njega Lazaru ponovno vraca ovozemaljski život. Lazar zapravo nije uskrsnuo, jer uskrsnuce je nova kvaliteta vjecnog života koji se u mnogo cemu razlikuje od ovozemaljskog. Isus je Lazara ponovno vratio u prijašnji, tj. ovaj nacin života koji je podložan ponovnom umiranju. Ovaj dogadaj se dogodio prije Isusove muke i smrti na križu. Time je Isus dao na znanje kako on ima vlast i nad smrcu. On to izricito i veli: «Ja sam uskrsnuce i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet ce. I tko god živi i vjeruje u mene, nece umrijeti nikada.« Zato koliko god nam jezivo izgledali oni posmrtni ostaci, narocito u masovnim grobnicama, kod nas i u svijetu, koje su neprijatelji covještva ubacili, ipak time ubojice nisu zapecatili niciju sudbinu. One kosti, oni ostaci ce opet postati proslavljen i sastavni dio ljudskih osoba. Naša vjera u proslavu uskrsnuca ima svoju opravdanost ne samo zbog Isusova uskrsnuca, vec i zbog zahtjeva razuma koji traži pravdu, jer bi konacno izjednacavanje onih mucenih i strijeljanih sa muciteljima i ubojicama bio totalni apsurd življenja i postojanja.
Evandelje svjedoci kako Isus vraca život svom mrtvomu prijatelju Lazaru, a svima što vjeruju u njega obecaje vjecni život, uskrsnuce. Za Isusa smrt je samo kratki san: Ja sam uskrsnuce i život, rece Isus. Tko vjeruje u mene, ako I umre, živjet ce. Nakon smrti tek je život: sretni, vjecni. Jedan privremeno vraceni u život – Lazar, i jedan uskrsnuili na vjecni život - Isus, uzrok su i obecanje što ceka sve vjernike.
2. Analiza dogadaja
Današnje evandelje se odvija u cetiri scene. Isus i ucenici, daleko od mjesta dogadanja; Isus i Marta; Isus pred grobom i zavjera Velikog vijeca. Apostol Ivan dogadaju daje središnje mjesto svog evandelja. Njime – kao s najvecim Isusovim znakom – zakljucuje prvi dio evandelja, Isusovo javno djelovanje, a zapocinje drugi dio: sveta Vecera, muka, smrt i uskrsnuce. Ivan motri Isusa na dvije razine. Na ljudskoj razini, Isus je prijatelj, on cijeni ljudsko prijateljstvo, tješi sestre, place za Lazarom... Na drugoj razini, Isus ima svoj stav prema Lazarevoj bolesti i smrti, odabire svoj trenutak, angažira svoje božanstvo… A onda, ne zaustavlja se stvar na Lazaru, nego sve je u perspektivi opceg uskrsnuca.
Središnja je osoba cijele epizode ne toliko Lazar, koliko Isus. U tom smislu doista kljucna je scena razgovor izmedu Marte i Isusa. Iz toga razgovora s Martom, iz Isusova samoocitovanja proizlazi: tko je Isus u sebi, tko je Isus za nas, što smo mi njemu i što treba da – radi njega – mi budemo jedni drugima. Ne zaboravimo, dakle, baveci se uskrišenjem Lazara duboko se susresti s Isusom. U tom smislu uistinu središnja rijec jest Isusovo samoocitovanje: ja sam uskrsnuce i život. Tko u mene vjeruje nece umrijeti zauvijek. Te rijeci odzvanjaju našim svetim poljima, Crkvinama, grobljima, drevnima naseljima s jedinstvenim steccima i križevima. Ja sam! Tocnije: Ja jesam izaziva u nama odgovor na pitanje: Vjeruješ li u ovo? Budimo se i pitamo: Što? Ne prvenstveno u opce uskrsnuce nego u Isusa Krista Životvorca, Uskrisitelja. On je jamac našega uskrsnuca. U njemu nam zasja nada blaženoga uskrsnuca! – pjeva pokojnicko predslovlje. Evandelje, dakle, želi izazvati cin naše vjere u vjeri Marte i drugih nazocnika. Današnje evandelje ne ide do kraja, ali je vrijedno da se zamislimo u drugu stranu medalje. Ovo je sjajno ocitovanje Isusove osobe za zaslijepljne farizeje još jedan odlucni povod da ostanu ogrezli u svom otporu i mržnji prema Isusu. Doista, Isus je znak osporavan, jednima na spas, drugima na propast (Lk 2,34). Upravo nakon uskrišenja Lazarova i upravo zbog toga, Veliko je vijece zakljucilo Isusa ubiti.
Uskrisenje Lazarovo iz današnjeg evandelja najbliža je slika skorog Isusova uskrsnuca. Središnja je pažnja evandeoskog pripovijedanja usmjerena na Isusovu pobjedu nad smrcu. Život koji Isus daje Lazaru treba potkrijepiti tvrdnju: Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet ce. Vjera u Isusa – Životvorca ima posljedice i za svakidašnji život.
3. Poruka
Danas se u crkvama diljem svijeta cita i sluša što se dogodilo prije gotovo dvije tisuce godina u Betaniji. Isus je uskrisio Lazara. Isusova ljubav prema Lazaru je jaca od sestarskih razmišljanja. Isusova ljubav ne poznaje granica, cak ni smrtnih. Stoga hiti za nemogucim. Grob nije konacni stan Isusovim prijateljima. Stoga vice: Lazare, izidi van! Prijatelj je cuo Isusov poziv. Lazar sluša i izide. Isus ne govori mrtvacu, nego živome, i poziva druge da ga odvežu. Isus koji je život tako svakoga od nas driješi od vlastite neodlucnosti. Isus je život, on je naš život. Isus Marti govori: “Ja sam uskrsnuce i život”. U tim rijecima sadržana je tajna ove evandeoske stranice. Isus ne dolazi da nam produži ovozemaljski život. Dolazi da nam daruje život, da nam daruje sebe. Tko Isusa prigrli, grli u sebe život. “Tko vjeruje meni, takoder ako i umre živjet ce. A tko god živi i vjeruje u mene, nece umrijeti nikada!” Svijet je velika kolijevka, ali nije samo to: ujedno je i velika grobnica – kosturnica. Za svakoga se negdje nalazi grob: svatko mora poci preko mosta, rijeke preko smrti na obalu vjecnog života. Covjek želi živjeti – cezna za životom, nada se životu.
Jedini Isus garantira: “Tko sluša moju rijec i vjeruje onome koji me je poslao, ima život vjecni; on je iz smrti prešao u život!” (Iv 5,24). Umrijet cemo – smrtni smo ljudi; živjet cemo – život nam osigurava vjecno živi uskrsnuli Bogocovjek: ceka nas s onu stranu smrti da s nama dijeli svoj život, svoju slavu, svoju srecu. Ne zaboravimo: Kao što je Bog Isusu datum njegove smrti pretvorio u rodendan vjecnog života tako cini i Isus svojim vjernicima. Isus datum covjekove smrti pretvara u rodendan vjecnoga života. Koliko je ovim obecanjem otrto majcinskih suza! Koliko obrisano obiteljskih žalosti! Koliko je ocajnika smirilo. Koliko je srdaca utješilo. Koliko je duša oslobodilo od osude vjecne noci.
Uskrsnuce je drugacija stvarnost koju možemo poceti razumijevati razmišljajuci o "povratku iz mrtvih". Ako se neka osoba može vratiti u život nakon što je bila stvarno mrtva – osobito ako je poput Lazara bila cetiri dana u grobu – onda moramo shvatiti da postoji neka moc nad životom i smrcu i moramo shvatiti da smrt nema konacnu rijec u našem životu.
Znakovi življenja i vjerovanja u uskrsnuce su ljubav prema Bogu i bližnjima. Mi takoder vjerujemo u otpuštenje grijeha i sposobnost opraštanja onima koji su zgriješili protiv nas. Neka ova korizma obnovi te znake uskrsnuca: ljubav i oproštenje. Neka naši životi budu ispunjeni Božjim djelima jer njegov Duh živi u nama.
Molimo za sve ljude da ih Bog oslobodi zaslijepljenosti i konacnog otvrdnuca u zlu. Privedi k sebi i otporne, buntovne naše volje. Od protivljenja božanskoj istini i ljubavi oslobodi nas Gospodine. Amen!
-----