Žalosno je i sramotno od Medunarodnog suda za ratne zlocine pocinjene na podrucju bivše SFRJ (ICTY) podizanje optužnica protiv novinara zbog objavljivanja istine umjesto podizanja optužnica protiv ratnih zlocinaca (Clanak 1., 2., 3., 4., 5., Statuta ICTY). Posao novinara je da traži i objavljuje istinu u interesu javnosti a ICTY da osigura zaštitu žrtava i svjedoka (Clanak 22. Statuta ICTY). Hrvatska javnost je od novinara imala puno prava saznati što misle, pricaju i rade javne osobe a što je u to vrijeme bio a i danas je Stjepan Mesic. Licemjerno je od ICTY pravdanje podignutih optužnica protiv hrvatskih novinara otkrivanjem identiteta svjedoka i nepoštivanje suda dok cijelo vrijeme svog postojanja ICTY ne poštuje hrvatske žrtve iz opcine Konjic (kao i nekih drugih opcina u BiH) jer još ni jednu optužnicu nije podigao protiv nalogodavaca i pocinitelja ratnih zlocina nad Hrvatima u opcini Konjic. Imajuci u vidu Statut ICTY umjesno se upitati tko ce ICTY optužiti za nepoštivanje hrvatskih žrtava u opcini Konjic, kao i u nekim drugim opcinama u BiH. 
Žalosno je i sramotno od vlastodržaca Republike Hrvatske zatvaranje novinara zbog objavljivanja istine umjesto zatvaranja kriminalaca cije nezaposlene supruge imaju na racunu pet milijuna eura. Jadna je ljudska civilizacija u kojoj zbog objavljivanja istine zatvaraju novinare a samozvani i takozvani borci za ljudska prava šute kiselo se smijuljeci. A kako i ne bi šutjeli kad su do jucer za komunisticke vladare kršili ljudska prava a danas to cine za gospodare ljudskih sudbina. Takva civilizacija nema buducnost i osudena je na propast kao što se to dogodilo i Rimskom carstvu.
Uz osudu hrvatskih guska u magli, iskrena potpora novinaru Josipu Jovicu ciji primjer su trebali i trebaju slijediti i ostali optuženi hrvatski novinari Predlažem Josipa Jovica za Pulicerovu nagradu zato što je dokazao da mu je istina i covjek ispred svega.